U posljednja dva desetljeća puno toga dobroga napravljeno je na pravnom planu ravnopravnosti žena i muškaraca u Hrvatskoj, smatra Anita Blagojević, redovita profesorica ustavnog prava s Katedre ustavnog i europskog prava Pravnog fakulteta u Osijeku, i dodaje da analiza relevantnog zakonodavstva pokazuje kako je u ovom vremenu, glede sprječavanja diskriminacije na temelju spola i ravnopravnosti spolova, izgrađen prilično solidan pravni i institucionalni okvir.

BRUNO JOBST

Kvalitetan okvir

- U svojevrsnoj međuigri međunarodnih, regionalnih i nacionalnih čimbenika, s vodećom ulogom procesa europeizacije, ali i značajnom ulogom (jakih) ženskih organizacija, stvoren je (relativno) kvalitetan okvir za promicanje i provedbu društva jednakih mogućnosti za sve. Sve je počelo promjenom Ustava 2000. godine, kojom je konstitucionalizirana ustavna vrednota ravnopravnosti spolova, a nastavilo se tri godine poslije usvajanjem krovnog zakona, Zakona o ravnopravnosti spolova, kao i usvajanjem niza drugih zakona, prije svega Zakona u suzbijanju diskriminacije (2008.), te brojnih specijaliziranih zakona iz domene rada i radnih odnosa, obitelji, nasilja u obitelji, kaznenog zakonodavstva... Uspostavljanje relevantnog pravnog okvira pratilo je uspostavljanje pratećeg institucionalnog okvira, na čelu s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova - podsjeća Blagojević. Naša sugovornica također ističe kako je, osim toga, Hrvatska usvojila brojne međunarodne dokumente iz ovog područja. Podsjeća i da je svjetlo dana ugledalo relativno recentno prvo evaluacijsko izvješće GREVIO-a, stručnog tijela za nadzor provedbe Istanbulske konvencije, koje je detektiralo pozitivne, ali i niz negativnih elemenata provedbe, poglavito u dijelu koji se odnosi na rodno uvjetovano nasilje.

- Svi međunarodni instrumenti o ljudskim pravima zabranjuju diskriminaciju na temelju spola. Također je bitno imati na umu kako, sukladno s čl. 141. Ustava RH, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Hrvatske i po pravnoj su snazi iznad zakona - naglašava Blagojević. Kako na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini svjedočimo vrlo izazovnim vremenima, tema rodne ravnopravnosti nije baš ona koja se kod nas smatra jednom od prioritetnih, uvjerena je Blagojević držeći problematičnim to što se u Hrvatskoj ovo područje zapravo nikada i nije smatralo prioritetnim.

- Na deklarativnoj razini jest, pogotovo kada se približi obilježavanje (međunarodnog) Dana žena, ali na stvarnoj, složit ćemo se, to baš nije ni približno tako. O tome svjedoče mnoga izvješća i istraživanja - upozorava naša sugovornica.

Na pitanje gdje je Hrvatska na planu rodne ravnopravnosti u odnosu prema drugim državama članicama EU-a, podsjeća prije svega da, iako je EU globalni predvodnik u rodnoj ravnopravnosti, o čemu svjedoči podatak da je od 20 zemalja u svijetu koje su vodeće u rodnoj ravnopravnosti njih 14 iz EU-a, još uvijek ni jedna država članica nije postigla potpunu rodnu ravnopravnost.

- Vjerojatno nas ne čudi previše podatak da su, prema indeksu rodne ravnopravnosti EU-a za 2024., na vrhu ljestvice rodno ravnopravnih država uobičajeno Švedska i Danska, a dno pripada Rumunjskoj, Mađarskoj, Grčkoj i, nažalost, Hrvatskoj, koja je ostvarila samo 59,7 bodova od mogućih 100. Dakle, "debelo" smo ispod prosjeka EU-a, koji iznosi 71 od 100 bodova, odnosno nalazimo se na samom začelju. Nažalost, situacija je takva da dolazimo do zaključka da u području rodne ravnopravnosti ne da stagniramo, nego nazadujemo - uvjerena je Blagojević obrazlažući to činjenicom da je Hrvatska godinu dana prije zauzimala 19. mjesto od 27 članica EU-a. Redovita profesorica ustavnog prava s Katedre ustavnog i europskog prava osječkog Pravnog fakulteta ove rezultate drži nezadovoljavajućima navodeći kako oni pokazuju da nas sve skupa čeka puno izazova i puno posla na promoviranju rodne ravnopravnosti. Naime, većina podataka i izvješća o položaju žena u Hrvatskoj pokazuje kako politika ravnopravnosti spolova i uvedeni institucionalni mehanizmi nisu rezultirali očekivanim rezultatima. Ističe da postoji niz konkretnih pokazatelja neravnopravnog položaja žena i vrlo sporog napretka na raznim područjima.

- Žene i dalje čine većinu nezaposlenih, podzastupljene su na rukovodećim položajima, nemaju jednake mogućnosti za napredovanje, imaju niže plaće i mirovine, muškarci u Hrvatskoj najmanje od svih u Europskoj uniji koriste rodiljne i roditeljske potpore, sve je više prijavljenih slučajeva spolnog uznemiravanja žena, sve je više i prekršajnih i kaznenih djela nasilja u obitelji (a žene su i dalje, u velikoj većini, žrtve tog nasilja), žene su uskraćene za odgovarajuću razinu zaštite svojih reproduktivnih prava, te su podzastupljene na svim razinama političke participacije, podsjeća dodajući da je upravo na ovim primjerima vidljivo kako je kvalitetno, ili relativno kvalitetno, zakonodavstvo jedna strana medalje, a druga je, jednako bitna, implementacija tog zakonodavstva.

Nebriga vlasti

Prema riječima prof. Blagojević dovoljno je pogledati kako je ove godine prošlo podnošenje godišnjeg izvješća pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u Hrvatskom saboru, uz gotovo praznu sabornicu i bez ijednog predstavnika vladajuće većine.

- Poruka koja se šalje javnosti ovakvim odnosom prema ključnoj instituciji koja nadzire poštovanje ustavnih i zakonskih odredbi o ravnopravnosti žena i muškaraca prava je slika i prilika ‘’brige’’ vlasti o ovom području. Nažalost, odnos prema ovoj instituciji samo je produžena ruka ‘’skrbi’’ vlasti o ljudskim pravima općenito, jer kako objasniti da Hrvatski sabor već dvije godine drži na čekanju godišnje izvješće pučke pravobraniteljice. Je li razlog tomu poražavajuća krvna slika stanja ljudskih prava u našoj državi, satkana od niza negativnih pokazatelja diskriminirajućeg ponašanja prema različitim društvenim skupinama, dakle ne samo u odnosu prema ženama nego i u odnosu prema osobama s invaliditetom, umirovljenicima, pacijentima u bolnicama, pripadnicima nacionalnih manjina, možemo samo pretpostaviti - pita se Blagojević.