Hrvatsko tržište radne snage suočava se s kroničnim nedostatkom kvalificiranih radnika i snažnim uvozom radnika iz inozemstva, čiji se broj u posljednjih pet godina upeterostručio, a sad na tržište rada sve više ulazi i generacija Z, koja je počela umnogome mijenjati situaciju, jer je ponajprije riječ o mladim ljudima koji su dio svog školovanja proveli u pandemiji COVID-a, tijekom koje su se dogodile znatne promjene uvjeta života i rada. To je generacija koja je spremna često mijenjati posao i nema osjećaj lojalnosti tvrtki, za razliku od starijih generacija, koja stavlja naglasak na balans privatnog i poslovnog života, koja se ne obazire na tradicionalne postulate i koja možda i ne zna što je Hrvatski zavod za zapošljavanje, rekla je direktorica granskih udruga Hrvatske udruge poslodavaca Jasminka Martinović na konferenciji "Tržište rada", koja je okupila stručnjake, poslodavce i sindikaliste.

Što prije učiti jezik

HUP zajedno sa sindikatima stoga zagovara donošenje strategije integracije domaćih, ali i stranih radnika, nastavila je Martinović, zbog kulturoloških, vjerskih i socioloških karakteristika stranih radnika, o kojima kao država i poslodavci moramo itekako voditi računa. "Jedna od prvih stvari koje tražimo jest učenje hrvatskog jezika, država je ponudila vaučere, no uvjet je da strani radnik mora biti u Hrvatskoj minimalno jednu godinu, što je prekasno za učenje jezika. Bilo bi idealno da čim uđu na naše tržište rada, počnu učiti hrvatski jezik, ako ne i prije toga", rekla je Martinović. Otkrila je da je u Hrvatskoj trenutačno najviše stranih radnika iz BiH, a na drugo su mjesto izbili radnici iz Nepala, premašivši broj radika iz Srbije.

S problemom nedostatka radne snage posebno se suočava sektor trgovine, unatoč tome što su mu natječaji za posao stalno otvoreni, a poslodavci zapošljavaju cijele godine, kaže predsjednica Sindikata trgovine Zlatica Štulić. "Na te se natječaje ne javljaju naši radnici, a fluktuacija radnika u trgovini je iznimno velika – radnici se zadržavaju dosta kratko, posebno mladi, i to samo dok ne pronađu nešto bolje u nekom drugom sektoru. A s obzirom na to da su plaće prodavača vrlo niske, nešto veće od minimalca, nisu primamljive za zapošljavanje, pa su poslodavci prisiljeni zapošljavati radnike iz trećih zemalja, iz bivše Jugoslavije, ali i iz Nepala, a sada ih ima i u maloprodaji", navodi Štulić, dodajući da stranim radnicima treba znanje hrvatskog jezika kako bi mogli raditi na blagajnama, a ne samo u skladištima.

Plaća i lojalnost

Iako gubitak odnosno nemogućnost dobivanja kvalitene radne snage zasad ne ugrožava poslovanje velikih kompanija u Hrvatskoj, poput Ine, sindikat u naftnoj kompaniji za zadržavanje radnika ključnim smatra plaću, jer navodi da dvije trećine radnika rade ispod prosječne plaće u Hrvatskoj, a dobit Ine raste trostruko više nego plaće. "Ako si Ina dopusti da novog radnika plati više nego onog koji je tu dvadeset godina, logično je da će stručni kadar odlaziti u druge kompanije ili u inozemstvo. Problem kompanija je što ne nagrađuju lojalnost radnika. Sudjelovanje u dobiti radnika bi dodatno vezalo. Ina je imala takav sustav, godišnji bonus vezan uz uspješnost, a kad je nakon korone počela rasti plaća, dio bonusa prelio se u plaću i to je počelo utjecati na lojalnost", rekla je predsjednica sindikata SING Jasna Pipunić.

Potpredsjednik HGK-a za trgovinu i internacionalizaciju Igor Pokaz smatra da bi produženje radnih dozvola na tri godine moglo smanjiti nagli uvoz stranih radnika, ali i njihovo zadržavanje u Hrvatskoj. "Velike nade polažemo u mogućnost povratka iseljenih Hrvata, ali i pronatalitetne mjere. To su dugoročne mjere, čije ćemo rezultate vidjeti za dvadesetak godina", poručio je Pokaz.