Umjesto sastanka uživo u bilo kojoj formi premijer Andrej Plenković i predsjednik Republike Zoran Milanović odlučili su svoja stajališta o ratu u Ukrajini i načinima njegova završavanja uskladiti javno preko medija.

Nakon kratkog telefonskog razgovora obje su strane izdale priopćenja u kojima, posebno Milanović, iznose svoja početna stajališta koja bi eventualno mogla rezultirati usklađenom pozicijom o ukrajinskim konfliktu.

Ključne točke

Koliko se iz priopćenja može nazrijeti, postoje dvije ključne točke oko kojih se dvije strane ne slažu – ako bude mira u Ukrajini, kakav on mora biti, te treba li Hrvatska poslati svoje vojnike u Ukrajinu u sklopu snaga koje bi kontrolirale i održavale prekid vatre. Milanović je na stajalištu da "treba prihvatiti svaku inicijativu koja pridonosi miru", a Plenković smatra da se pregovorima mora postići "pravedan mir". Milanović također smatra da hrvatski vojnici ni u kojem slučaju ne trebaju ići u Ukrajinu, čak ni kao održavatelji mira, a Plenković, iako se o tome nije izrijekom oglasio, ipak, čini se, ima donekle otvorenije stajalište.

“Po mom sudu Milanović je u pravu, osim u ovoj točki da neće slati vojsku. Načelno, sa stajališta međunarodnog prava, to je užasna pogreška. Ako ne možemo pomoću Ukrajini da vrati teritorij, onda da joj bar pomognemo da održi ono što ima. To je nekakva obveza koja, po mom sudu, postoji. I to u paraleli s našom situacijom i na temeljima međunarodnog prava. To je ono što Milanović pogrešno radi", smatra profesor Žarko Puhovski. Dodao je kako mu se kod Plenkovića čini da "mu je važnije da sudjeluje u igri nego kakav će biti mir, što je nešto što odgovara Trumpu, iako je naš premijer protiv njega". "Ali to da premijer jedne male države na ovakav način cinično pristupa međunarodnim odnosima, to se meni čini doista teško prihvatljivim. Njegov je motiv da bude s maticom EU. I eventualno da bude kandidat za nekakvog izaslanika, što naravno ne mogu znati. Ali ovaj prvi motiv je nedvojben. To je legitimna hrvatska pozicija, mi želimo biti kao mala država uz maticu EU", smatra Puhovski.

Analitičar Božo Kovačević smatra da "nikad ne treba iz vida izgubiti perspektivu pravednog mira". "Ali kada se inzistira na pravednom miru i na poštovanju međunarodnog prava, ponajprije povelje UN-a, onda treba dosljedno inzistirati na primjeni tih načela u svim slučajevima. Problem sa stajalištima Vlade, koja je prenosio naš premijer, jest u tome da su ta stajališta selektivna. Baš kao i stajališta EU-a. Opravdano se nameće tema pravednog mira u kontekstu Ukrajine, a potpuno neopravdano se ignorira genocid koji se provodi u Gazi. I to je problem europske politike, a to je problem i dosadašnje premijerove politike. Predsjednik mislim da ne bi trebao zanemarivati perspektivu pravednog mira, ali kada je riječ o međunarodnim odnosima treba uvažavati i ono što je realno moguće provesti", smatra Kovačević. Dodao je da nikako ne treba prekinuti pomoć Ukrajini.

“Dapače, na svaki joj način treba pomoći, ali Hrvatska nipošto ne treba biti ona zemlja koja će biti najglasnija pronositeljica europske ratoborne retorike, koja je pritom bez ikakve osnove u realnoj moći EU-a", smatra Kovačević.

Kada se govori o nečemu što je pravedan mir, svakako će svi pregovarači u obzir morati uzeti činjenicu da Ukrajina polako gubi rat i da bi zbog toga kao slabija strana morala snositi i neke posljedice. "To je jasna situacija. Pravedan mir je, da tako kažem, fantazija. Pogledajte kartu Europe, granice idu uz tokove rijeka i planinske lance, gdje su se vojske zaustavljale kroz stoljeća. I onda se nakon 50 ili 100 godina to proglasilo 'našim vječnim teritorijem'. Naravno, te stvari se danas ne mogu tako postavljati, ali situacija na terenu će se morati uzimati u obzir", rekao je Puhovski.

Ograničena pozicija

Ako pregovori urode plodom, odnosno ako se zaista postigne prekid vatre, a potom i trajno primirje, logično se nameće pitanje da bi netko trebao nadzirati koliko se ono poštuje. Tako da će na dnevnom redu u jednom trenutku zaista sigurno biti tema raspoređivanja neke vrste mirovnih snaga.

“Ono što meni najviše smeta kod Milanovićeve pozicije je što on hladnokrvno kaže da neće biti hrvatskih vojnika u Ukrajini. A jedini smisao vojske u današnjim uvjetima, ako nije u ratu, jest da pomaže da negdje drugdje ne dođe do rata. Pa i sam Milanović je slao Hrvatsku vojsku na Golan. Mir treba izbaciti iz diskusije o Ukrajini. Tu se radi o prekidu vatre", smatra Puhovski.

Da Milanović moguće griješi kada je u pitanju sudjelovanje Hrvatske u nekom obliku mirovnih snaga, smatra i Kovačević, ali on navodi i dodatnu prepreku za takav scenarij, koja bi različita mišljenja Vlade i predsjednika učinila bespredmetnim. "Ako bi to bile snage s mandatom UN-a, dolazilo bi u obzir da hrvatski vojnici budu tamo. Ali sjetimo se ultimativne pozicije Ruske Federacije. Možda će ona biti promijenjena tijekom pregovora. Ali oni izričito inzistiraju na tome da u mirovnim snagama s bilo čijim mandatom ne mogu biti vojnici zemalja članica NATO-a. A Hrvatska jest u NATO-u", smatra Kovačević.

Puhovski zaključuje da je, pojednostavljeno rečeno, Milanović na poziciji Trumpa, a Plenković Macrona. S tim što iza Trumpa viri Putin. "Ali to smo i očekivali. Što se tiče izjave premijera, ona je uobičajena izjava EU-a. S jednom vrlo indikativnom omaškom. Oni prvo govore o tome da bi EU i Ukrajina trebali biti pozvani na pregovore. Iako oni sami prije godinu dana nisu zvali Rusiju na mirovne pregovore u Ženevu, što je nepojmljiva pogreška, koja se nikad u povijesti nije dogodila, da jedna od zaraćenih strana nije pozvana na mirovne pregovore. Sada EU zahtijeva da i oni moraju biti pozvani, što je u redu, ali onda tek nakon toga dodaju, točno tim riječima - bilo bi dobro i važno da mir bude pravedan. Njima je, dakle pravednost mira nešto što dolazi usputno, uz to da oni budu pozvani na pregovore. To je ta ograničenost pozicije EU-a. Njima je sada jedino važno da ne ispadnu iz igre. Poanta je da njima ništa više nije stalo do Ukrajine nego Trumpu, samo što oni to ne govore tako direktno", zaključio je Puhovski. n