Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) u ponedjeljak je obilježila 75. godišnjicu osnivanja simbolično na mjestu u zagrebačkoj Masarykovoj ulici, gdje je još 24. veljače 1950. bila formirana kao interna služba pri Hrvatskom planinarskom savezu (HPS). S vremenom je prerasla u službu javnog karaktera, instituciju od nacionalnog interesa s više od 1000 članova i isto toliko intervencija godišnje.

- Mi imamo svoje profesije, mi smo doktori, bankari, privatnici, radimo razne poslove. A trenutku kada je riječ o spašavanjima života, intervencijama i izvanrednim situacijama, mi to više ne radimo i postajemo HGSS-ovci – podsjetio je pročelnik HGSS-a Marko Andrić.

- HGSS ostaje volonterska organizacija u svojoj biti, no zaslužuje sustavnu podršku koja će članovima omogućiti usklađivanje profesionalnih i volonterskih obveza. Naš rad nije komercijalni proizvod, već rad od interesa za RH koji mora biti podržan i priznat. Želimo unaprijediti zakonski okvir za bolju podršku našim članovima tijekom obuke. Članovi HGSS-a često uzimaju godišnje odmore kako bi sudjelovali u obukama koje traju i po nekoliko tjedana. Zbog toga ćemo u suradnji s nadležnim državnim tijelima raditi na pronalaženju rješenja koje bi omogućilo dodatne slobodne dane za obuku i osposobljavanje. Naš cilj uvijek je isti – biti tu za unesrećene, za one kojima je pomoć najpotrebnija – kazao je Andrić.

- Već tridesetak godina radimo helikopterske akcije spašavanja u suradnji s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom kao jedini u civilnom spašavanju u Hrvatskoj. Suradnja s Ministarstvom obrane i HRZ-om je odlična, ali MORH se ne bavi strategijom civilnog spašavanja, a njihove letjelice nisu opremljene za tu svrhu. Potrebno je intenzivno voditi razgovore s državnim tijelima i pronaći adekvatni model helikopterskog spašavanja izvan urbanih područja, a koji za državu ne bi bio preskup. Helikopterskim intervencijama u prvom redu želimo skratiti vrijeme spašavanja – naglasio je Andrić.

Tajnik HGSS-a i predsjednik HPS-a Darko Berljak podsjetio je da su povijesni povod za formiranje gorske službe spašavanja bile dvije nesreće hrvatskih alpinista. Prva se dogodila u ljeto 1948. na penjačkom pohodu zagrebačkih alpinista na Čvrsnici u BiH, kada se padom u stijeni jedan od njih teško ozlijedio. Iako bez spasilačkog iskustva i adekvatne opreme, penjači su ga prenijeli do prve bolnice. Iduće godine dogodila se druga nesreća, nažalost sa smrtnim ishodom, na crnogorskom Durmitoru. Spasiteljima je trebalo dva dana opasnih i mukotrpnih napora za izvlačenje i transport tijela u dolinu.