Milanović: Hrvatska mora brinuti o svojim interesima u vremenu u kojemu iščezava poznati poredak
“Obitelj, kolege, susjedi, zajednica, to je najžilavija brana socijalnoj isključenosti”
Predsjednik Zoran Milanović prisegnuo je na svoj drugi mandat, koji formalno počinje 19. veljače 2025. godine. Uz poruke o tome da se Hrvatska mora brinuti o svojim interesima u vremenu u kojemu iščezava poznati poredak, a na horizontu je nešto nejasno što zbunjuje i plaši, poručio je da je na Hrvatskoj sada zadatak da osmisli nacionalnu politiku koja će pridonijeti njezinoj sigurnosti i miru.
U svom govoru posebnu je pažnju obratio na branitelje, Hrvate u BiH, ali i sve one koji su socijalno isključeni u jezi bezličnosti, kako je rekao, i ne znaju se nositi s burnim promjenama u društvu. Obitelj, kolege, susjedi, zajednica, to je najžilavija brana socijalnoj isključenosti, poručio je predsjednik Republike, koji je na izborima dobio više od milijun i sto tisuća glasova te je time preuzeo šesti predsjednički mandat, nakon Franje Tuđmana, Stjepana Mesića, Ive Josipovića i Kolinde Grabar-Kitarović.
“Kuća za sve..."
Svečanu prisegu položio je i na poštovanje Ustava se zakleo uz poruku "Tako mi Bog pomogao" pred predsjednikom Ustavnog suda Miroslavom Šeparovićem, s kojim je bio u otvorenom političkom ratu nakon što se prošle godine kandidirao za premijera, a Ustavni sud mu je to pravo osporio. Šeparović mu je u utorak čestitao, ali nije mu čestitao premijer Andrej Plenković, koji nije bio na inauguraciji, kao ni drugi iz vrha HDZ-a. Plenković je boravio u Egiptu, a predsjednik Sabora Gordan Jandroković bio je na svom radnom mjestu u parlamentu.
Uz Milanovića je za vrijeme polaganja prisege bila njegova supruga Sanja Musić-Milanović, a u prvom redu bivši predsjednici Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović, te Milanovićevi sinovi i nećakinja, kao i šef kampanje Nikša Peronja te šef njegova ureda Orsat Miljenić. U publici su bili i generali Ante Gotovina, Ivan Čermak, Mladen Markač, Ante Kotromanović i drugi, a osim poruka o socijalnoj uključivosti, te poruke od prije pet godina kako Hrvatska i dalje mora ostati "kuća za sve ljude", predsjednik Milanović progovorio je i o aktualnim globalnim napetostima. Iako svoje poruke nije adresirao izravno Vladi ili premijeru, niti je izravno spominjao Ukrajinu, potpuno je jasno da je govorio upravo o tome kad je progovorio o modernizaciji vojske te ulozi Hrvatske u vanjskoj politici. On traži da zbog opreme vojske ne smiju biti zanemarene kulturne, obrazovne, znanstvene politike.
“Posljednjih godina često sam ponavljao da je samo nama, i nikome osim nas, stvarno stalo do naše zemlje. Vjerujem da su svi dobronamjerni ljudi shvatili tu konstataciju onako kako sam mislio i osjećao. Druge države i nacije, u pravilu, ne žele nam zlo i ne rade protiv nas, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, kad do takvog izbora dođe, uvijek će se odlučiti za svoje interese. Pa i naši prijatelji i saveznici. Današnji svijet gotovo je neprepoznatljiv u odnosu na svijet otprije 40 ili 50 godina, kada sam ja i mnogi od nas stasali i formirali se, on je ustvari neprepoznatljiv u odnosu na svijet od samo prije pet, najviše deset godina. Mijena traje i u ovom času. Iščezava jedno, a na horizontu se javlja nešto drugo, što je još uvijek nejasno, neizvjesno, zbunjujuće i što plaši. Zvuči kao uvjerljiv opis kaosa. Zvuči kao nagovještaj zanimljivog i zahtjevnog doba, iz kineske kletve. Čini se da su se pojavili i očito se javljaju novi gravitacijski centri globalne moći, koje se ne može ignorirati u oblikovanju slike budućeg svijeta. Na nama je da osmislimo nacionalnu politiku koja će najviše doprinijeti našim interesima u tom novom svijetu, u novom kontekstu, u novoj paradigmi. U tom poslu ne smijemo imati nikakvih, ili barem ne previše predrasuda i dogmi. Mir, sigurnost i dostojanstvo hrvatskih ljudi ne mogu i neće biti žrtva ničijih privatnih ambicija ili fiksacija. Nema potrebe da se ishitreno guramo u prve redove u stvarima na koje ne možemo znatnije utjecati, koje ne možemo promijeniti, koje vrlo često ne razumijemo, ne zbog manjka pameti, nego zbog okolnosti. Politički avanturizam i slijepa sljedba znali su Hrvate u prošlosti stajati. Naša je obaveza prema hrvatskoj povijesti i hrvatskoj budućnosti, prema našim precima i našoj djeci, da se u međunarodnim odnosima zalažemo za mir, za dobrosusjedsku povezanost i za diplomatsko rješavanje konflikata među državama i narodima. To nije naivnost, to nije iznevjera zapadnih političkih i vojnih saveza, kojima pripadamo i kojima ćemo pripadati, i to je bila dobra odluka. To je naprosto borba za vlastite interese. To pogotovo nije iznevjera zapadnih ili europskih vrijednosti, koliko god bilo sve manje jasno koje su to vrijednosti i tko ih zastupa", poručio je predsjednik.
Budimo povezani
“Ne slažem se s tezom prema kojoj 'sigurnost nema cijenu'. Ta je teza praktični neodrživa i u svojoj biti nejasna. Vojska i suvremena oružja, pa i ne ona baš najsuvremenija, iziskuju vrtoglave troškove, i ne bi trebali dopustiti da obrambeni izdaci progutaju novac za sve ostalo što naš život čini smislenim i ispunjenim. Hoćemo li se zbog nabave oružja odreći javnih ulaganja u znanost, u kulturu i umjetničko stvaralaštvo, u sport, u nove tehnologije? Što ćemo, zapravo, braniti oružjem, koje je uvijek ograničeno, treba ga imati, ako zapustimo ono što je proslavilo i još uvijek slavi hrvatsko ime u svijetu, ono što nas čini modernom i samosvjesnom, malom, ali nacijom, povijesnom nacijom", upitao se Milanović, pozivajući na zdravu skepsu. Nitko ne govori o napuštanju starih saveza, ali nemojmo biti povodljivi i panični, to nikad nisu dobri saveznici u odlučivanju, njegova je neizravna poruka Vladi. "Rat je najdublji i najotrovniji mogući društveni poremećaj, goreg nema. Ne kaže se zaludu da je pobjeda druga najgora stvar koja se može dogoditi u ratu. Citirat ću riječi predsjednika Kennedyja: 'Nikad ne smijemo pregovarati iz straha. Ali nikad, baš nikad strahovati od pregovora.'"
Spominjući branitelje, predsjednik kaže kako Hrvatskoj ništa nikada nije darovano, i sve je samo zasluga naših ljudi. "Njima ćemo zauvijek biti dužni i koliko god se trudili - a prisežem da ćemo se truditi! - taj dug nikad ne možemo u potpunosti vratiti. Naša trajna zahvalnost tim ljudima nije ni slava rata, ni trijumfalizam, ni naslada nad nesrećom drugih, poraženih. To je oda slobodi i podsjetnik za što smo sve sposobni kao nacija kad nas vode plemeniti motivi i kad nas ujedine najviši ideali", rekao je. Slično je govorio i o Hrvatima u BiH, čije interese može braniti samo Hrvatska, poručio je i kako je kukavičluk pozivanje na poražene ideologije. Kritizirao je društvene mreže koje nisu zamjena za stvarnu komunikaciju i bliskost, a posebno je istaknuo ulogu novinara kao zaštitnika demokracije. Njegov je govor opravdao i očekivanja lijevih i socijalno osjetljivih birača jer je pozvao na inkluzivnost, ali i onih desnih, koji obitelj smatraju jezgrom društva.
“Važno je da budemo povezani s obitelji, prijateljima, rodbinom, sa susjedima, kolegama, sa zajednicom u kojoj živimo. Od toga se sastoji najžilavija brana socijalnoj isključenosti i letargiji, bezvoljnosti i bezdušnosti. Dobrobit naše zemlje u velikoj mjeri ovisi o spremnosti da se brinemo jedni o drugima, neovisno o razlikama. Dajmo do znanja bližnjima i bliskima da se imaju na koga osloniti. Nevolje će proći bezbolnije uz spoznaju da nismo prepušteni sami sebi, da nismo zaboravljeni na nekoj hladnoj vjetrometini. To je najučinkovitije sredstvo za rastjerivanje straha, od jeze bezličnosti", poručio je Milanović, koji je govor, kao i prije pet godina, završio porukom: "Živjela naša Hrvatska."
