Stranci su lani u Hrvatskoj kupili čak 11.516 nekretnina, što je nešto manje nego 2023. i 2022., ali i dalje znatno iznad razina kupoprodaja iz prijepandemijske 2019. Konkretno, u 2023. strani su državljani, prema podacima Porezne uprave, kupili 12.270 nekretnina, a rekordne 2022. čak 13.336. Kupovalo se i u pandemiji te je 2021. kupljeno oko 9500 nekretnina, a 2020. godine njih 6266. U 2019. godini stranci su u Hrvatskoj kupili oko 7200 nekretnina. Dakle, samo od 2019. do lani više je od 60.000 nekretnina koje su kupili strani državljani. Slovenci i dalje drže primat po broju kupoprodaja s oko 3500 kupljenih nekretnina, na drugom su mjestu ponovno Nijemci s oko 2600 kupoprodaja, a slijede Austrijanci, Česi, Slovaci, državljani Bosne i Hercegovine, Poljske, Mađarske, Italije...

Ulazak Hrvatske u članstvo Europske unije bio je prvi impuls za rast kupoprodaja nekretnina u Hrvatskoj od strane državljana EU zemalja, a novi val potražnje može se očekivati izjednačavanjem prava kupaca nekretnina iz Hrvatske i zemalja Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), čija članica želi postati i Hrvatska.

Samim tim može se očekivati da interes stranaca za kupnju nekretnine u Hrvatskoj, a to u pravilu znači na jadranskoj obali, neće bitnije opasti. Dapače.

S druge strane, u Hrvatskoj je vrlo aktualna tema overturizma i rasta kapaciteta u komercijalnom privatnom smještaju, koji je Vlada pokušala obuzdati dizanjem paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače, kao i uvođenjem poreza na nekretnine.

Dok je u Hrvatskoj sve više nekretnina u vlasništvu stranaca, zanimljivi su i podaci o tome koliko je u Hrvatskoj već sada takozvanog nekomercijalnog smještaja, odnosno vikendica te koliko taj boom utječe na turističku sliku jadranskih destinacija.

Prema podacima Hrvatske turističke zajednice (HTZ), lani je u nekomercijalnom smještaju bilo oko 676.000 kreveta. U 2019. ih je bilo oko pola milijuna, što znači da je u posljednjih šest godina taj kapacitet skočio za približno 167.000 kreveta. U 2020. je bilo oko 555.000, 2021. oko 585.000, 2022. godine već 617.000, a 2023. oko 640.000 nekomercijalnih kreveta. Za usporedbu, kapaciteti u legalnom privatnom smještaju, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), nisu daleko od tih brojki. Registriranih stalnih postelja lani je u kolovozu bilo oko 660.000, pa ispada da je lani prvi put nekomercijalni smještaj "prešišao" onaj komercijalni. Odnosno da imamo više kreveta u vikendicama i stanovima nego u apartmanima i kućama za odmor.

Da stvar bude još apsurdnija, dok nekomercijalni kreveti bujaju, ispada da je prijavljenih noćenja sve manje. Točnije rečeno, da vlasnici vikendica sve manje prijavljuju i ono malo što prođe kroz evidencije. Tako je lani kroz sustav eVisitor evidentirano oko 10,7 milijuna nekomercijalnih noćenja, a 2019. čak 13,1 milijun. Dakle, oko 2,4 milijuna više. U vikendicama je lani tako boravilo 470.000 vikendaša.

Nedo Pinezić, konzultant za privatni smještaj, upozorio je kako je evidencija nekomercijalnog smještaja u eVisitoru nepotpuna jer ovisi o dobroj volji vlasnika vikendica i stanova da se prijave.

- Ako je samo ono što je evidentirano veće od broja komercijalnih ležajeva u privatnom smještaju, onda su i polazne osnove za takozvanu poreznu reformu obiteljskog smještaja bile netočne. Nekomercijalni smještaj jako je velik problem jer na ovakav način sve više gubimo kontrolu nad smještajem te ćemo sve više gubiti legalni dio kapaciteta, a bujat će nelegalni dio. Cijeli sustav uporno ignorira uhvatiti se ukoštac s bujajućim nekomercijalnim smještajem, a time što destimulira legalizaciju reže granu na kojoj sjedimo. Događa nam se da se promet prelijeva iz komercijalnog dijela u nekomercijalni za koji ne znamo ni da li se plaća, ni po kojoj cijeni, i izvan je fokusa poreznih škara. Tu je velik prostor za sivo tržište i radi veliku štetu - kazao je Pinezić. Upozorio je kako je riječ o nelojalnoj konkurenciji svim oblicima smještaja, dakle i hotelima i mobil-homeovima u kampovima. Upozorio je da se u prostornom planiranju te nekretnine definiraju kao stanovi, dok se kod analize opterećenja destinacije u obzir uzimaju samo turistički objekti, a koji već sada u nekim destinacijama manje opterećuju infrastrukturu nego vikendice. Samim tim bi kroz urbanističko planiranje u već sada opterećenim destinacijama gradnju novih stanova trebalo staviti pod kakvu-takvu kontrolu. Jer jednom izbetonirana obala donosi masovnost i gubitak tržišne pozicije kakvu Hrvatska želi, a to je destinacije više dodane vrijednosti.