U posljednje vrijeme često se propituje efektivnost mirovinskih fondova iz drugog stupa i adekvatnost mirovina koje isplaćuju, iako posljednjih godina ostvaruju znatan rast prinosa, veći i od najuglednijih mirovinskih fondova, poput norveškog sovereign wealth fonda, kojim upravlja Norges Bank Investment Management.

Riječ je o jednom od najvećih svjetskih fondova koji ostvaruje izvrsne prinose, te se uvijek ističe njegova transparentnost kao i dobro korporativno upravljanje. Istovremeno, hrvatski se obvezni mirovinski fondovi (koji su najveći hrvatski institucionalni ulagači, jednako kao što je norveški sovereign fond najveći norveški institucionalni investitor) mogu s njime po rezultatima poslovanja uspoređivati u mnogim segmentima.

Potpuna informiranost

Dok norveški fond 69 posto imovine ulaže u dionice, oko 27 posto u obveznice te oko 3 posto u nekretnine, hrvatski obvezni mirovinski fondovi kategorije A (koji su isplativi mlađim osiguranicima, ali i najrizičniji), sukladno sa zakonom, mogu maksimalno ulagati u dionice do 55 posto imovine, a u nekretnine ne mogu ulagati. No, usporedimo li rezultate rada norveškog fonda s rezultatima rada obveznog mirovinskog fonda PBZ CO kategorije A, koji ima najveći ostvaren prosječan godišnji prinos od osnutka među hrvatskim mirovinskim fondovima, vidljivo je da je PBZ CO od 2015. (koja je bila prva puna godina rada naših mirovinskih fondova kategorije A) ostvario prosječan godišnji prinos od 7,35 posto, a norveški fond u istom je razdoblju ostvario prosječan godišnji prinos od 6,34 posto.

U usporedbi sa sličnim fondovima u drugim zemljama, hrvatskom članu dostupno je znatno više informacija i podataka o poslovanju fonda, o zaradama, prinosima, dnevnim promjenama, portfeljima, ključnim pozicijama u portfeljima, valutnoj strukturi, što govori o transparentnosti sustava. Doda li se tome i da se prilikom svake nove uplate članu preko SMS-a dostavlja informacija o trenutnom stanju njegova računa, može se reći da je informiranost potpuna.

Štednja će se isplatiti

Smisao i cilj mirovinske reforme bili su i ostali da privatna štednja za mirovinu s vremenom rasterećuje proračun i javne financije i preuzima dio tereta mirovina od strane fondova drugog mirovinskog stupa. Osiguranicima s većim plaćama, koji su uplaćivali veće doprinose, već se nakon pola radnog vijeka isplatilo biti član drugog stupa jer će imati veće mirovine. Protekom vremena, kako se sve više doprinosa uplaćuje i više se sredstava kapitalizira, sve će se većem broju osiguranika isplatiti štednja u drugom stupu. Poziciju osiguranika sa znatno nižim plaćama od prosječne, štiti zakonska odredba o najnižoj mirovini. Dakle, drugi stup je već počeo preuzimati dio tereta za mirovine s javnih financija.

Uvođenjem obvezne mirovinske štednje u Hrvatskoj prije više od dva desetljeća prema kojem se od ukupno 20 posto izdvajanja za mirovinsko osiguranje 5 posto usmjerava u fondove drugog mirovinskog stupa omogućilo se da osiguranici imaju veću mirovinu od one koju bi imali samo iz prvog stupa.

Ovakva rješenja svima su od koristi, uključujući i državu. Jer u proteklih 20 godina država se “odrekla” prosječno 12.812 eura po osiguraniku, a taj iznos povećan je za dodatnih 7118 eura na ukupno 19.930 eura. Vrati li se netko od osiguranika iz drugog u prvi stup, “ponijet” će sa sobom i akumulirani iznos od 19.930 eura, za koliko će država manje izdvojiti iz državnog proračuna.