Bojkot trgovine i dramatično smanjenje osobne potrošnje nikomu ne idu u korist, no vjerujem da će Vladina mjera o ograničavanju cijene 70 proizvoda postići željeni učinak, jer bojkot i dramatično smanjenje osobne potrošnje nikomu ne idu u korist, kaže uz ostalo predsjednik HGK-a Luka Burilović u razgovoru za portal Pogled, u kojemu priznaje da je prošlogodišnji snažan rast plaća u javnom sektoru bio jedan od čimbenika koji su pridonijeli inflaciji.

Poziva sve dionike u proizvodnom i opskrbnom lancu da preispitaju moguće uštede i korekcije cijena. No, unatoč svim izazovima, smatra da je Hrvatska danas spremnija na neke buduće gospodarske šokove.

Inflatorna bura

Cijelu prošlu godinu, a posebno posljednja četiri mjeseca, svjedočimo inflaciji cijena hrane i usluga. Vlada je ograničila cijene 70 proizvoda u pokušaju suzbijanja inflacije. Može li Vlada učiniti više u sprječavanju rasta cijena?

- Valja podsjetiti da je početkom rujna prošle godine Vlada donijela novi paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva. Radilo se o čak sedmom paketu mjera kako bi se interveniralo u tržištu s ciljem zaštite najranjivijih skupina građana te mikro i malih poduzeća koja su bila posebno pogođena rastom cijena energenata. Premda su u trenutku donošenja mjera cijene energenata stabilizirane, a inflacija iznosila 1,8 posto, Vlada je išla u postupno smanjenje subvencija kako ne bi došlo do prevelikog inflatornog pritiska zbog naglog povratka na tržišne postavke funkcioniranja gospodarstva. Nažalost, naše, ali i globalno gospodarstvo je u razmaku od nekoliko godina doživjelo snažne poremećaje; od prekida dobavnih lanaca i pada proizvodnje uzrokovane pandemijom koronavirusa do rata u Ukrajini i rasta cijena hrane i energenata, naglog smanjenja gospodarske razmjene Europe i Rusije, pa do brojnih mjera državnih intervencija i programa za poticanje gospodarske aktivnosti, što je u nekim situacijama dovelo i do nerazmjera ponude i potražnje. Tržišna ekonomija složeni je ekosustav te poput lijeka koji ima i kontraindikacije, svaka mjera, odnosno tržišna intervencija, često izaziva i neželjene posljedice. Nažalost, inflacija je od rujna prošle godine u Hrvatskoj postupno rasla i trenutačno imamo najvišu stopu rasta u eurozoni. Ipak, vjerujem da je navedeni rast privremen i da ćemo tijekom godine doći na prihvatljivu razinu od 3 do 3,5 posto inflacije. Razumljivo je da građani teško podnose inflaciju i nemaju vremena čekati smirivanje ove inflatorne bure, pa je Vlada posegnula za novim krugom mjera, ovaj put ekstenzivne liste ograničenih cijena 70 osnovnih proizvoda. Vjerujem da će mjera postići željeni učinak, no, s obzirom na rečeno, potrebno je što kratkotrajnije posezati za bilo kojim oblikom intervencije u slobodno tržište. Utoliko smatram da je Vlada postupila adekvatno, vodeći brigu o tržišnim akterima i ukupnim okolnostima u društvu. Država ima i druge, premda ograničene alate kojima može utjecati na tržište, a one se prije svega očituju u strožem nadzoru i regulaciji. Pojedine odredbe najnovijeg paketa mjera upozoravaju na to da je Vlada posegnula i za ovim instrumentima.

Slažete li se s ocjenama iz Vlade da je inflacija u Hrvatskoj rezultat robusnog gospodarskog rasta i povećanja prihoda građana?

- Svakako je postojana domaća potražnja u uvjetima rasta plaća i broja zaposlenih jedan od ključnih razloga za višu inflaciju u Hrvatskoj u odnosu prema Europskoj uniji. Svjedoci smo da je čak Hrvatska narodna banka nedavno postrožila uvjete kreditiranja, pogotovo za potrošačke kredite. To vam govori koliko je domaća potražnja trenutačno jaka u Hrvatskoj i ona je svakako jedan od ključnih izvora inflacije. Ako se osvrnemo na razdoblje od prije deset godina, vidimo da smo bili na europskom začelju; spori oporavak od krize, stagnacija platne moći, visoka nezaposlenost, nedovoljno povlačenje EU sredstava i iseljenički val obilježili su sredinu prošlog desetljeća. Primjerice, Hrvatska je 2015. imala više od 280.000 nezaposlenih, uz prosječnu plaću od 742 eura, a stopa inflacije bila je negativna i iznosila je -0,5 posto. Deset godina poslije imamo 91.500 nezaposlenih, prosječnu plaću od 1366 eura, ali i inflaciju od 4 posto. Hrvatska je u proteklom desetljeću ubrzano konvergirala, danas smo nadohvat prosjeka standarda od 80 posto razvijenosti EU-a, gospodarstvo je otpornije, bilježimo povijesno visoku zaposlenost i manjak radne snage u mnogim sektorima, a gospodarski rast dodatno je pojačan sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, izdašnim povlačenjem sredstava iz trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira, ali i kontinuiranim priljevom turističkih prihoda i inozemnih doznaka velikog broja građana koji rade u inozemstvu. Usprkos svim izazovima Hrvatska je danas spremnija i otpornija na neke buduće gospodarske šokove. To je važno u trenutku kada je neizvjesno kako će se nova američka administracija odnositi prema svojim europskim trgovinskim partnerima i koliko će trajati oporavak njemačkog gospodarstva.

Iako cijene usluga najviše pridonose rastu inflacije, bijes potrošača usmjeren je na sektor trgovine jer većina građana poskupljenja u trgovinama smatra neopravdanima. Koji su razlozi stalnog rasta cijena u Hrvatskoj?

- Razumljivo je da su potrošači usmjereni na posljednju kariku u lancu, na trgovce i maloprodaju koja je njima najizloženija i po mišljenju potrošača, najodgovornija za rast cijena. U cijelom lancu postoji niz faktora koji mogu utjecati na rast cijena, od samih proizvođača, koji pak u mnogim granama prerađivačke industrije ovise o cijenama energenata i repromaterijala do uvoznika, distributera i naposljetku maloprodajnih lanaca. Kraći dobavni lanci znače i manje troškove, a time opet apostrofiram i važnost domaće proizvodnje. Primjerice, u razdoblju od početka 2020. do danas proizvođačke cijene u primarnoj proizvodnji hrane narasle su za 34,6 posto, proizvođačke cijene hrane u industriji narasle su za 25,8 posto, cijene hrane u uvozu za 45,9 posto, a potrošačke cijene hrane za 40,2 posto. Ti podaci jasno govore o problemu niske samodostatnosti i velike uvozne ovisnosti, koja također generira rast cijena. Tu su i brojni drugi faktori, no činjenica je da su rast osobne potrošnje i snažna potražnja utjecali na rast cijena. Naposljetku, Hrvatsku je prošle godine posjetilo 21,3 milijuna turista, ujedno novih potrošača, koji su dodatno povećali potražnju za proizvodima i uslugama.

Trgovački lanci upiru prstom u dobavljače, smatraju ih najvećim krivcima za rast cijena u maloprodaji. Trgovački lanac Tommy otišao je korak dalje i zaprijetio distributerima da će im proizvode koje od njih nabavlja maknuti s polica ako cijene ne vrate na staro. Podržavate li u Komori takvu ideju?

- Još jednom pozivam sve u proizvodnom i dobavnom lancu, dakle od proizvođača, distributera, logističara i naposljetku trgovaca, da preispitaju moguće uštede i korekcije kako bi najširem krugu potrošača omogućili povoljniju kupnju što većeg broja roba široke potrošnje. Neki trgovački lanci već su smanjili cijene dijela proizvoda, a očekujem da će i drugi omogućiti povoljniju kupnju većeg broja proizvoda od onih koje je ograničila Vlada. Ipak, trgovci u ovim naporima ne smiju ostati sami, potreban je širi konsenzus svih aktera u dobavnom lancu te preispitivanje prostora za uštede kako bi smanjili pritisak na potrošače, spriječili veće socijalne nejednakosti, ali i osigurali nastavak gospodarskog rasta. Osobno nisam za jednostrane akcije i isključivanja bilo kojeg tržišnog aktera, potrebni su pregovori i međusobno razumijevanje kako bi zajedno pronašli rješenje u kojem ni jedna strana neće biti posebno zakinuta ili bi joj se ugrozilo poslovanje.

Jesu li bojkoti trgovina išta promijenili u načinu poslovanja trgovačkih lanaca, osim što su im tijekom dva petka prometi bili gotovo prepolovljeni?

- Potrošači su bojkotom poslali snažnu poruku da je trenutačna situacija neodrživa za mnoge kategorije građanstva. Ipak, bojkoti i dramatično smanjenje osobne potrošnje nikomu ne ide u korist, na tržišnim je akterima - od proizvođača, distributera, trgovaca i ostalih - da pronađu moguće prostore za uštede kako se sav teret ne bi prenio na kupce i kako ne bi ugrozili gospodarski rast.

Dolazimo do onog famoznog pitanja zašto su neki hrvatski proizvodi jeftiniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Kako tu činjenicu objašnjavate u Komori?

- Više strukturnih faktora ne ide u prilog Hrvatskoj. Prvo, Hrvatska je nekompaktan geografski prostor, što znači da su znatne udaljenosti između velikih gradova - Osijek i Split su samo 90 kilometara bliže u odnosu prema Hamburgu i Münchenu! Slovenija, primjerice, sa stajališta logističkih troškova višestruko je jeftinije tržište za opskrbu jer je manja s kompaktnijim rasporedom. Drugo, i možda najvažnije, sezonalnost potražnje za gotovo svim proizvodima koje generira turizam. Sa stajališta gotovo svih u lancu opskrbe ta izražena potražnja znatno otežava procese proizvodnje, skladištenja, dobave i prodaje. Tek na kraju dolaze porezi i sva ostala davanja koja isto utječu na konačnu cijenu proizvoda. Navedeno ne znači da ne možemo ublažiti cjenovne učinke strukturnih faktora, dapače, moramo biti svjesni i hrvatskih specifičnosti. Primjerice, stava smo da treba povećati domaću proizvodnju hrane te prehrambenih dobara jer svjedočimo utjecaju uvoznih cijena hrane na ukupnu inflaciju. Primjerice, logično je da ako povećamo proizvodnju jabuka tako da manje uvozimo iz Poljske, time skraćujemo opskrbni lanac i smanjujemo ukupne troškove. Osim toga, iz strateških razloga ne želimo se dovesti do situacije da nam inozemni dobavljači mogu diktirati cijene jer nam je domaća proizvodnja premala.

Financijska (ne)održivost

Iako se u Vladi hvale masovnim povećanjem plaća u javnom sektoru, činjenica je da privatni sektor taj rast ne može pratiti. Štoviše, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca ističu da je enormno povećanje plaća, odnosno snažna intervencija države u trošak rada, jedan od glavnih krivaca za inflaciju?

- Nedostatak radnika duže vrijeme muči gospodarstvenike, što samo po sebi stvara pritisak na rast plaća. Za razliku od Vlade, koja je u jednome potezu prošle godine znatno podignula plaće koje su zaostajale za privatnim sektorom, gospodarstvenici to čine postupno, svake godine, u skladu s mogućnostima koje tržišni uvjeti dopuštaju. Prošlogodišnji rast plaća u javnom sektoru jedan je od čimbenika koji su pridonijeli inflaciji, ali mislim da ga ne možemo apostrofirati kao glavnog krivca. Tako snažan rast plaća bio je jednokratan, ali i potreban kako bi ojačali javni sektor i spriječili daljnji odljev zaposlenika. Vjerujem da će neki budući rast plaća u javnom sektoru biti postupan i da će pratiti tržišne okolnosti.

Kako će hrvatske tvrtke podnijeti povećanje brutominimalca od ove godine koji je otišao gotovo na 1000 eura? Država nudi pomoć za prva tri mjeseca onim tvrtkama koje budu imale problema s isplatom minimalca. Je li to dovoljno?

- Valja podsjetiti na EU direktivu o minimalnim plaćama koju je trebalo pretočiti u domaće zakonodavstvo do sredine studenoga prošle godine. U tom kontekstu ključno je napomenuti da je indikativna referentna vrijednost minimalne plaće 60 posto bruto medijalne plaće i 50 posto bruto prosječne plaće. Nadam se da će, sada kad smo puno bliže spomenutim vrijednostima, usporiti rast minimalnih plaća jer i financijska održivost poslovanja mora biti cilj svake politike. Držimo da pomoć za prva tri mjeseca nije dovoljna i u stalnom smo kontaktu s Vladom kako bismo iznašli prihvatljivo i održivo rješenje.

Zašto je tekstilna industrija, koja je od prošle godine stečajem Varteksa i još nekih tvrtki na koljenima, posebno pogođena rastom minimalne plaće?

- Riječ je o radno intenzivnoj djelatnosti s niskim maržama, koja je izložena snažnoj konkurenciji iz Azije i šire. I bez recentnog rasta minimalne plaće ta bi industrija bila pod snažnim konkurentskim pritiscima.

Kako danas posluje Komora u uvjetima dobrovoljne članarine za najveći broj gospodarskih subjekata? Koliko je to utjecalo na ugled i rad Komore? Raste li vam broj članova?

- Uspjeli smo konsolidirati poslovanje i stabilno poslujemo, novim Zakonom o HGK gotovo 95 posto poslovnih subjekata u Hrvatskoj više nije u obvezi plaćanja članarine, ali postupno povećavamo broj dobrovoljnih članica. Transformacija je bila izazovna, ali uspjeli smo se prilagoditi novim okolnostima i pratiti potrebe članica. Primjerice, na 500-tinjak edukacija, konferencija i stručnih skupova, do sada je sudjelovalo oko 35 tisuća sudionika. Prošle godine isporučili smo više od 50 tisuća pojedinačnih usluga, a pokrenute su akademije umjetne inteligencije i kibernetičke sigurnosti, koje se nastavljaju i sljedeće godine. Lansiran je i integracijski program za strane radnike Welcome to Croatia, kao i platforma za umrežavanje i razvoj Premium turizma – Stories Experience Premium Croatia.

Osim organiziranja okruglih stolova i poslovnih foruma, HGK je poznat i po organiziranju nastupa naših tvrtki na međunarodnim sajmovima. Što sve pripremate za ovu godinu?

- Ove godine planiramo 24 nastupa i posjeta sajmovima, a 2024. na sajmovima je izlagalo više od 150 članica. Spomenut ću samo neke: DOMOTEX Hannover, Seeafood Expo Global, ILTM Cannes, Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru, ProWein Düsseldorf, SIAL Paris ili PLMA Amsterdam. HGK također organizira i brojne poslovne forume i B2B susrete poput nedavnog posjeta gospodarske delegacije Kataru, na kojem je sudjelovalo više od 20 hrvatskih tvrtki. Prvi dojmovi su i više nego pozitivni i vjerujem da ćemo ove godine nadmašiti prošlogodišnje rezultate kada smo u prvih devet mjeseci zabilježili rast izvoza u Katar od gotovo 130 posto. Od ostalih aktivnosti spomenuo bih lansiranje nove, sadržajno i vizualno osvježene Digitalne komore, koja će biti dostupna i preko aplikacije. HGK će pokrenuti i ESG helpdesk kao platformu za pomoć članicama u izvještavanju o održivosti. Nastavljamo i s održavanjem već tradicionalnih konferencija Podržimo održivo, Vrijeme je za industriju te konferencije o sigurnosti i kvaliteti hrane. Članice HGK mogu očekivati i nastavak edukacija o javnoj nabavi u građevini, e-građevinskom dnevniku i usluzi HGK Indeksi cijena građevinskog materijala, kao i edukacije iz područja financija, Carinskog zakonika i radnog zakonodavstva. Nedavno je s radom započela i Akademija "Budućnost upravljanja", koja je usmjerena na jačanje kompetencija žena na rukovodećim položajima. HGK će i nadalje biti uspješan servis i partner našim članicama i hrvatskom gospodarstvu.

Nedavno ste u Rijeci predstavili budući hotel Rivia, možete li predstaviti projekt i pojasniti kako se HGK našao u hotelijerstvu?

- Rivia Arts & Culture Hotel nastat će rekonstrukcijom i revitalizacijom nekadašnjeg motela “Sljeme”, jednog od najvažnijih djela hrvatskog arhitekta Ivana Vitića na Preluku. Lokacija motela nalazi se u vlasništvu HGK-a od 1997. godine te je u više navrata razmatrana ideja revitalizacije objekta i njegova ponovnog stavljanja u funkciju. Od 2015. godine objekt ima status nepokretnog pojedinačnog dobra Ministarstva kulture RH. Ovaj status, s jasno definiranim uvjetima obnove i mogućnostima rekonstrukcije, predstavljao je dodatan izazov u razvoju projekta. No, nakon što su ispunjeni svi potrebni uvjeti, projekt je ušao u fazu realizacije, a njegov završetak planiran je za drugu polovicu 2026. godine. Ukupna vrijednost investicije iznosi 18 milijuna eura, a budući hotel s četiri zvjezdice imat će 57 smještajnih jedinica. Projekt ćemo financirati kombinacijom kredita komercijalne banke i vlastitih sredstava, koja su osigurana prodajom neaktivne imovine. Ta sredstva nisu korištena za tekuće poslovanje, već su namjenski akumulirana za ulaganja u materijalnu imovinu, poput ovog i sličnih projekata. Važno je istaknuti da se prihodi od aktualnih članarina ne koriste za financiranje projekta.