Stopom suicida Hrvatska se svrstala među vodećih pet država Europske unije. Na prvom je mjestu Slovenija, a zatim Litva, Mađarska, Belgija i Hrvatska. Mediteranske zemlje poput Italije, Malte, Grčke, Cipra, u samom su dnu po stopi samoubojstava koja je tamo čak trostruko niža nego u našoj zemlji. Dok je prosjek EU-a 10,4 suicida na 100.000 stanovnika, kod nas je ta stopa 14,06 na 100.000, u Sloveniji 19,81 na 100.000, a na Cipru 2,68.

Svako samoubojstvo je nemjerljiva tragedija sama za sebe i u sebi. Ne samo jer je izgubljen ljudski život, nego i jer duboko pogađa i sve bližnje, a i širu zajednicu. K tome, stopa samoubojstava koju bilježimo predstavlja tek vrh sante leda jer na svako izvršeno samoubojstvo, i kod nas i drugdje, dolazi i do 20 pokušaja.

Odlučujući faktori

Doc. dr. Marko Ćurković

Davor KOVAČEVIĆ

- Istina je kako smo stopom samoubojstava među »vodećim« zemljama Europske unije, no također je važno napomenuti i kako je ta stopa u Hrvatskoj, kao i ukupan broj samoubojstava, unazad gotovo dvadesetak godina u stalnom padu. Taj je pad, doduše, manje izražen nego u većini drugih zemalja Europske unije, što ukazuje na činjenicu kako stvari idu na bolje, ali ne možda onako kako bismo željeli, ističe psihijatar doc. dr. Marko Ćurković, pomoćnik ravnateljice za kvalitetu Psihijatrijske klinike Vrapče.

- Teško je točno uprijeti prstom i izdvojiti jasne razloge zbog kojih imamo takvu stopu suicida. Ulogu ovdje mogu imati i neki drugi čimbenici, poput razmjerno većeg udjela starijeg stanovništva. Mladi se iseljavaju, a to starije ostavlja bez primjerene podrške. Siromaštvo, usamljenost i određeni kulturni obrasci također mogu doprinositi ovim brojkama, ističe Ćurković.

- Doista, samoubojstva je moguće spriječiti, a u tome svi imamo neku svoju ulogu. Djela svih nas, bez obzira koliko ona mala ili velika bila, mogu pružiti nadu drugima, a posebice onima u potrebi, ističe.

- Ponekad je dovoljno biti uz osobu, slušati je bez prekidanja ili pokušaja da se odmah sve »popravi«, pokazati joj kako nam je stalo. Osim toga, nekada je potrebno i potaknuti i pomoći im da podjele i izraze svoje misli, osjećaje i brige, objašnjava psihijatar Ćurković. Pri tome je važno, dodaje, da se ne nastoji umanjiti tuđe brige, nego iskazati suosjećanje. Nekada je takve osobe potrebno potaknuti da potraže stručnu pomoć, a ako treba i ponuditi svoju pratnju i time olakšati te »prve korake«, koji mogu biti praćeni raznim bojaznima.

Cijeli tekst pročitajte na portalu Pogled.hr.