Nakon tragičnog incidenta u OŠ Prečko, u kojem ni zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravstva ni nadležna tijela Hrvatske liječničke komore nisu pronašli naznake liječničkog propusta u ustanovi u kojoj se napadač liječio, ministrica zdravstva Irena Hrstić dala je do znanja kako očekuje da struka poradi na reviziji stručnih medicinskih smjernica i njihovoj primjeni jer joj ni samoj, ističe, nije jasno kako je uz liječenje prema pravilima struke uopće moglo doći do takvog napada.

Struka odlučuje

Inspekcija Ministarstva zdravstva, podsjetimo, utvrdila je da je napadač u Klinici za psihijatriju "Sv. Ivan" u Jankomiru liječen prema svim pravilima struke. Gostujući u emisiji Hrvatskog radija "A sada Vlada", ministrica Hrstić najavila je da će se preispitati stručne smjernice i njihova primjena u praksi.

“Kad osobno gledam činjenice koje su analizirane i dobivene kao rezultat zdravstveno-inspekcijskog nadzora, čovjek se zapita. Točno, napravljeno je sve po pravilima struke, ali s obzirom na to da se dogodio taj nemili čin zbog kojeg smo svi bili zgroženi i još uvijek je u nama nelagoda i zgražanje zbog toga, čovjek se zapita kako to, ako je sve napravljeno po pravilima struke, da je uopće do toga došlo", komentirala je ministrica. Ako već godinama postoji pristup deinstitucionalizacije mentalno oboljelih osoba, potrebno je revidirati samo njihovu gradaciju, istaknula je Hrstić i dodala kako treba vidjeti je li potrebno promijeniti kriterije za prolongirane hospitalizacije u odnosu prema ovima koje trenutno postoje. Pritom treba uzeti u obzir kakve su naznake promjena u Europi i u svijetu zbog porasta mentalnih oboljenja, jer ne samo Hrvatska, nego i Europa, planira revidirati stručne smjernice. "Ministarstvo sugerira, a struka odlučuje i krećemo u tom smjeru", poručila je ministrica Hrstić.

Hrvatsko psihijatrijsko društvo o ovoj će se inicijativi očitovati ovih dana, a iz psihijatrijskih krugova u međuvremenu doznajemo kako su problemi s kojima se ova struka u radu suočava mnogo veći od prolongiranja hospitalizacije u određenim slučajevima povezanima s rizikom za pojedinca ili društvo. Prof. dr. Ante Bagarić, psihijatar iz Klinike za psihijatriju Vrapče, smatra da je dostupnost psihijatrijske skrbi, odnosno manjak kapaciteta za liječenje osoba sa psihičkim smetnjama, danas ključni problem ove struke kojim se zdravstvena administracija treba baviti. U eventualne promjene Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koje bi se odnosile na restriktivnije postupanje, prema njegovu sudu treba ići vrlo oprezno. Danas u slučaju da je potrebna prisilna hospitalizacija osobe s težim duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu mišljenje psihijatra nije dovoljno, već konačnu odluku o tome donosi sud.

Rastuće potrebe

Dr. Ante Bagarić, psihijatar Klinike za ovisnosti bolnice Vrapče

PIXSELL

“Tko treba biti u bolnici, treba biti, tko ne treba, ne treba. Psihijatri nisu 'netko tko nekoga pušta', oni su kao internisti. Ako imate infarkt, imate puno pravo da ne idete u bolnicu, ako imate astmu, imate pravo ne uzimati lijekove", ilustrira Bagarić, koji smatra da je vezivanje psihijatara uz politiku prisile loša ideja koja se provlači u javnosti. "Sud je taj koji jedini ima pravo nekoga zadržati, oduzeti mu slobodu. Psihijatri su kao i svi drugi liječnici, liječe onoliko koliko se tko želi liječiti. Kad bismo tu rečenicu prihvatili u društvu, bili bismo puno zdraviji nego što smo danas, kad se bavimo time koga treba vezati, zadržati, tko je koga pustio. Treba poći od toga da psihijatrija nije mjesto gdje se nekog zadržava protiv njegove volje niti su psihijatri educirani za to, niti na to imaju pravo", upozorava Bagarić.

Dodaje kako je u okolnostima rastućih mentalnih smetnji u populaciji važno proširiti aktivnosti i ulagati više u mentalno zdravlje. "Moramo razumijevati da stotine tisuća ljudi danas imaju silnih problema. To je važno područje o kojem treba razgovarati. Potrebne su preinake u skladu s modernim društvom, treba nam puno različitih programa te da se ne čeka na liječenje", ističe. Problem čekanja na psihijatrijsku skrb prisutan je posvuda u Europi, a u Velikoj Britaniji na uključivanje u program, ilustrira, čeka se i do dvije godine. U Hrvatskoj osobe koje su depresivne, anksiozne, ovisne, nakon što se prijave za prvi psihijatrijski pregled, čekaju najmanje od tri do sedam tjedana, što je također previše. Veliki je broj naših psihijatara otišao u inozemstvo, a kapaciteti su nam, podsjeća, premali za rastuće potrebe stanovništva.

“Važno je misliti o tome kako da liječnici ostanu u Hrvatskoj i kako da ljudi koji imaju mentalne smetnje ne čekaju mjesecima, već da se to svede na razumnu mjeru. Trebaju nam i novi, moderni programi, to je nešto što bi svi u društvu trebali zagovarati i provoditi", zaključuje Bagarić.