U posljednje dvije godine u Hrvatskoj je na djelu tipičan primjer politizacije migracija, tzv. uokvirivanje u ilegalnost, populistička politizacija fenomena useljavanja kao nešto što je a priori nezakonito, upozorio je nedavno prof. dr. sc. Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u sklopu rasprave o useljenicima u organizaciji Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i portala Ideje.hr. U opsežnijem izlaganju Bagić je predstavio nekoliko znanstvenih teza u pokušaju razbijanja tzv. mitova i predrasuda koji se provlače u javnom diskursu kada su u pitanju novi stranci u Hrvatskoj.

Različit pristup

“Imamo nevjerojatan paradoks da se dva odvojena fenomena implicitno povezuju iako su potpuno različita – iregularni prelasci granica kao nastavak migrantskog vala iz 2015. i regulirano useljavanje stranih radnika. Takva politizacija bila je očita u sklopu kampanje za predsjedničke izbore, vidjeli smo to u javnim istupima kandidata Mire Bulja, to je na parlamentarnim izborima radila njegova stranka Most, a u nešto manjoj mjeri i Domovinski pokret. Takvo miješanje dvaju procesa stvara pomutnju i potencijalne probleme za buduću javnu raspravu o dobrovoljnom dolasku stranih radnika", upozorio je Bagić smatrajući da iregularni prelasci granica u slučaju Hrvatske po definiciji nisu migracijski fenomen, jer ti ljudi uglavnom ne žele ostati u našoj zemlji, nego se žele domoći razvijenijih zemalja EU-a. Stvarni društveni problemi iregularnih prelaska granica nisu vezani uz migracije, useljavanje i integraciju, nego uz razvoj organiziranog kriminala, koji se nastavno može proširiti na druge kriminalne rabote, smatra Bagić.

“Kada Bulj ili bilo tko drugi govore o migrantima kao da su oni opasnost i prijetnja, u građana se može proširiti percepcija da su opasni i strani radnici zaposleni u Hrvatskoj", upozorio je Bagić na huškačke ispade političara prelazeći na još jednu tezu, "translaciju humanitarnog pristupa". Način kako se upravlja prihvatom i integracijom ljudi koji su pod međunarodnom zaštitom trebao bi biti različit od pristupa za strane radnike. U tom slučaju Bagić primjećuje povezivanje dvaju fenomena koja su nepobitno migracijski procesi, ali zbog različitosti aktera odgovor sustava mora biti profiliran.

“Imamo važnu ulogu civilnog društva, ali oni realno nemaju kapacitete u procesima integracije stranih radnika iako imaju stečena iskustva koja mogu podijeliti s državnim akterima i poslodavcima. Govorimo o strancima koji rade u Hrvatskoj, imaju svoje obaveze, neko slobodno vrijeme, a njihova su očekivanja sasvim drukčija od očekivanja ljudi pod nekim oblikom međunarodne zaštite. Za strane radnike nema definiranih jasnih pravila, prava i procedure u odnosu prema populaciji koja čeka azil", smatra Bagić, podsjećajući da je Hrvatska već odavna i izrazito useljenička zemlja, s 13 posto stanovnika koji su rođeni u inozemstvu u odnosu prema prosjeku EU-a, koji iznosi tek 8,5 posto. Tko su stranci i kako ih percipiramo, jedna je u nizu Bagićevih teza za razmatranje. U prethodnih pet godina evidentirano je kupno 120.000 novih stranaca u Hrvatskoj.

“Nevidljivi" radnici

“Mi smo o useljavanju počeli govoriti tek kad su se počeli pojavljivati 'vidljivi' strani radnici iz Azije. No oni su i dalje manjina u pozitivnom migracijskom saldu jer su ostale tri četvrtine nove populacije stranci koje uopće ne primjećujemo, o kojima ne razgovaramo i ne doživljavamo ih. U tom većinskom udjelu su i izbjeglice iz Ukrajine, a o njima također ne znamo puno, što se događa s njihovim položajem u zajednici, na koji im se način pristupa, koje su politike i procesi za tu populaciju. To je doista neobično, jer ako imamo potrebe za stranom radnom snagom, bilo je za očekivati da će prema ukrajinskim izbjeglicama država biti proaktivnija. Osim toga, većinskom saldu treba dodati i radnike iz regije iako se i tu događaju promjene", naveo je Bagić, upozorivši da takve raščlambe mogu biti pogrešno protumačene za implicitni rasistički narativ.

“Možemo postaviti pitanje što je s uvjetima stanovanja i onih 'nevidljivih' radnika iz regije, u kakvim barakama žive ljudi iz BiH, Kosova, Albanije i Makedonije, sezonski radnici u ugostiteljstvu i sl. Ne sjećam se kad je neki prilog ili istraživanje o tome napravljeno", dodao je profesor.