U nedjelju će biti okončani i treći iz serije izbora, Hrvati će nakon saborskih zastupnika i europskih parlamentaraca izabrati i predsjednika Republike.

Umalo su i ovi izbori bili gotovi prošle godine, jer Zoran Milanović je u prvom krugu dobacio do čak 49,09 posto glasova, ali nije bilo dovoljno i kampanja je produžena za dva tjedna. Njegov protukandidat Dragan Primorac to je shvatio kao uspjeh, jer je izlazna anketa 29. prosinca sugerirala da je aktualni predsjednik već završio posao, da je dobio natpolovičnu većinu glasova. No sa svojim postotkom, samo 19,35, Primorac je autsajder drugog kruga.

Debata

Moralo bi se dogoditi pravo čudo, jedno od najvećih iznenađenja u povijesti slobodnih izbora, ne samo u Hrvatskoj, da Milanović izgubi. Dok je u igri bilo još osam kandidata, Milanović je dobio 798, a Primorac 315 tisuća glasova. Razlika je između njih dvojice, znači, bila 483 tisuće glasova. Primorcu je stoga potrebna masovna društvena mobilizacija protiv Milanovića, koji bi iz perspektive i dobrog dijela ljudi koji su 29. prosinca na glasačkom listiću zaokružili njegovo ime odjednom bio percipiran kao neposredna prijetnja opstanku demokratskog poretka i Hrvatske i pudlica Vladimira Putina. Ali, za početak, ni jedan od šestero otpalih kandidata nije podržao Primorca, a Ivana Kekin (Možemo) odmah je po objavi rezultata prvog kruga, prema kojima je ona dobila 144 tisuće glasova, dala potporu Milanoviću. Nije, dakle, u nedjelju realan preokret divovskih razmjera, ali dok natjecanje traje, nitko ne može Primorcu oduzeti nadu da je u stanju pobijediti i osvojiti petogodišnji predsjednički mandat.

Kada je riječ o kampanji između dva kruga, nje jedva da je bilo, s obzirom na to da je prekidana blagdanima, Novom godinom i Tri kralja. Dva konkurenata su, očekivano, odabrala dijametralno suprotne taktike. Milanović se, sam je to izjavio, odlučio ponašati u skladu s talijanskom izrazito defenzivnom nogometnom taktikom. Računao je da je nadomak pobjedi te da mu je zato oportuno bilo kakav rizik svesti na minimum. Gotovo da nije ni vodio kampanju, povremeno se oglašavao na društvenim mrežama. Primorca je uglavnom nastavio ignorirati i obraćao se izravno premijeru Andreju Plenkoviću, kojeg je označio kao vlasnika HDZ-ova kandidata. S takvom je namjerom, da odigra bunker i upozorava na opasnost od preuzimanja HDZ-a i Pantovčaka, stigao i na debatu na HTV-u, jedinu na koju je pristao.

Preokret

No tamo ga je dočekao agresivan Primorac, odlučan da diskreditira Milanovića i njegovo obnašanje predsjedničke dužnosti. Bilo je to logično iz pozicije kandidata suočenog s teško dostižnom prednošću protivnika. Ni Primorac se u ova dva tjedna gotovo nije micao iz Zagreba, organizirao je konferencije za novinare na kojima je snažno napadao Milanovića, ali predsjednik se nije na to osvrtao.

Onda je došlo to sučeljavanje i Primorac je napokon uspio uvući Milanovića u kavgu pred stotinama tisuća televizijskih gledatelja i birača. Možda bi Milanović i u toj prilici ostao distanciran, samodisciplinirano provodeći zacrtani plan, da je prvi krug bio tijesan i da mu je u debati baš presudno bilo pokazati državnički gard u odnosu prema nasrtljivom Primorcu bez iskustva u područjima koja pokrivaju ustavne ovlasti predsjednika Republike. Umjesto toga je, međutim, prihvatio svađu s HDZ-ovim kandidatom, kao da si je u tom trenutku htio priuštiti sve što je propustio proteklih mjeseci dok se trudio uvjeriti javnost da uopće ne doživljava Primorca. Sve je u debati frcalo od omalovažavanja i uvreda, koje su jednakom žestinom razmjenjivali predsjednik Republike i njegov izazivač u misiji da nadoknadi zaostatak od gotovo 500 tisuća glasova. Primorac nije popuštao, uzvraćao je Milanoviću. Bio je to kandidat nimalo sličan onom iz ljetnih mjeseci, kada je izbjegavao konfrontacije i samo je pozivao na mir i ljubav. I taj borbeni Primorac jako se dopao HDZ-ovim dužnosnicima, što nas dovodi do druge važne stvari tijekom kampanje za drugi izborni krug.

Premijer Plenković je, nakon što mu je 29. prosinca navečer postalo jasno da se Primorac "provukao kroz ušicu igle", preventivno izjavio da je cijelo vodstvo HDZ-a bilo za to da se podrži njegovu kandidaturu. Zatim su pojedini mediji, citirajući anonimne izvore iz HDZ-a, tvrdili da su Ivan Anušić, Oleg Butković i Gordan Jandroković odbili Plenkovićev prijedlog da uđu u arenu s Milanovićem. Činilo se kao da u HDZ-u, još prije formalnog kraja izbora, počinje nepoštedna potraga za krivcem za Primorčev debakl. U vrhu vladajuće stranke ipak su se nekako suglasili da se nitko osim Primorca nije želio kandidirati, ali do HTV-ove debate njega je s puno žara hvalio isključivo Plenković. I to je ostavljalo prostor za eventualno naknadno preispitivanje kako je točno čovjek koji je 2009. isključen iz HDZ-a promoviran u stranačkog kandidata za predsjednika RH. Ali sučeljavanje na Prisavlju natjeralo je HDZ-ove prvake da prigrle Primorca.