Za stanare, suvlasnike zgrada, posebno onih koje imaju više od 50 ili stotinu stanova, noćna mora nastupa kada dođe do "dogovora, udruživanja" upravitelja zgrada i predstavnika stanara, suvlasnika, poručuje jedna naša čitateljica iz Splita, koja je punih 11 godina bila predstavnica suvlasnika zgrade s više od stotinu stanova.

Naime, novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu s prvim danom ove godine, izaziva mnogo reakcija jer donosi velik broj promjena koje bi trebale dovesti do poboljšanja stanja zgrada, ali neizbježno i do rasta troškova zbog znatnog porasta pričuve i cijena usluga upravljanja.

Jamstvo za radove

Čitateljica iz Splita javila nam se nakon tekstova objavljenih u našem listu o toj temi sa željom da iznese svoja iskustva i upozori vlasnike stanova u zgradama na prava i obveze koje donosi zajedničko stanovanje. "Dobro je da postoji suradnja upravitelja zgrade i predstavnika suvlasnika, i ona je nužna, ali dođe li do njihova 'interesnog udruživanja', to za stanare može značiti velik financijski gubitak. Velike zgrade imaju i velike mjesečne budžete i to je prilika za izvlačenje novca stanarima. Treba obratiti pažnju ponavljaju li se učestalo neki kvarovi, primjerice liftova, grijanja zimi, curenje vode, kojekakva začepljenja i zagušenja, za koje na teren izlaze uvijek isti majstori", govori nam sugovornica. Posebno je, kaže, za to zahvalno održavanje dizala, na koje su posebno osjetljivi stanari viših katova.

“Meni se događalo da unatoč obveznim mjesečnim servisima liftova oni budu malo-malo u kvaru. Mjesečno smo morali plaćati male, srednje i redovite preglede dizala. Bilo je dana da majstor danas dođe, odradi posao, a popodne ili sutra isti taj lift bude pokvaren. Tražila sam od izvođača radova da ispostavi jamstvo za izvedene radove, a oni su se najčešće opravdavali neodgovornim ponašanjem stanara, bacanjem smeća u dizala i tako, svačim. Računi su za održavanje liftova samo rasli", objašnjava nam Splićanka i navodi kako se potrudila naći tvrtku za održavanje liftova koja je bila spremna jamčiti za svoje radove i u startu je bila jeftinija s obzirom na cijenu obveznog mjesečnog održavanja. Ističe također da je za tu promjenu naišla na otpor upravitelja, koji se opravdavao da ima ugovor s onima koji već rade, da je teško naći nove, uz tko zna kakve još izlike.

“Onako usput, uvijeno mi je rečeno da bih mogla i ja dobiti neki popravak ako zatrebam od 'ove firme', ali nisam pristala. Rekla sam da ću sve prijaviti stanarima i zatražiti promjenu i upravitelja, što je bilo dovoljno da odustane i prihvati moje zahtjeve. Mogla sam prešutjeti, ali nisam željela i uzeli smo novu firmu, koja je uredno obavljala svoj posao. Nije im lako jer se stanari doista često neodgovorno ponašaju prema zajedničkoj imovini, a posebno su takvi majstori koji rade nekome nešto u zgradi i koji iza sebe ostavljaju smeće, ponekad čak i oštećuju dizala", prisjeća se bivša predstavnica suvlasnika.

Plaćanje pričuve

Prema njezinim riječima, postoji li u takvim slučajevima veza između upravitelja i predstavnika stanara, novac će se izvlačiti na stotine načina, od odabira izvođača radova i nabave materijala, sandučića, brava, žarulja do bojenja.

“Dobro je da novi zakon traži obvezno tri ponude za radove i materijal te da suvlasnici mogu puno lakše zatražiti kažnjavanje i smjenu upravitelja i predstavnika suvlasnika. No za to bi bilo dobro da je za stanje u zgradi zainteresiran što veći broj suvlasnika, da sudjeluju u upravljanju zgradom, organiziraju sastanke i sudjeluju u donošenju odluka. Nažalost, stanare to najčešće ne zanima, ali se čude i negoduju kada se zbog manjka novca traži povećanje pričuve", tvrdi ona. Velikim problemom smatra i one koji ne žele plaćati pričuvu. "Imala sam suvlasnika koji sedam godina nije platio ni jednu ratu pričuve i nitko mu ništa nije mogao. Imao je novca, ali jednostavno nije želio plaćati. U takvim je slučajevima dobro imati međuvlasnički ugovor u zgradi. Važno je da za nenaplaćenu obveznu pričuvu ne nastane zastara. Mi smo svaka tri mjeseca redovito slali opomene i zahtjeve za ovrhe kako u redu za naplatu ne bi bili prebačeni na kraj. I uspjeli smo naplatiti sve dugove i ni jedan nam dug nije otišao u zastaru", pohvalila se Splićanka, dodavši da tu predstavnici i upravitelji moraju voditi brigu o ovrhama jer bi, u slučaju da im to promakne i ode u zastaru, a zgrada izgubi novac od pričuve, s novim zakonom mogli snositi odgovornost za takve propuste.