Zaštitari koji od utorka čuvaju ulaze u osnovne škole u Zagrebu, Dubrovniku, Puli, nisu naoružani, a tako će i ostati nakon što ih zamijene novi djelatnici zaduženi za sigurnost škole.

Konačna odluka o tome nije donesena, jer se tek definiraju modeli kojima će se škole služiti da bi povećale razinu sigurnosti, a oni prelaze puko kontroliranje ulaznih vrata. U igri su kodirane iskaznice za sve učenike, tihi alarm, portafon, videonadzor povezan s policijskom postajom, što su redom mjere koje bi trebale na diskretan način osigurati učenike i djelatnike škola. O njima je bilo riječi u srijedu na sastanku Povjerenstva za sigurnost škola, koje je definiralo određene rokove i mjere. Oko toga treba li osoba koja štiti školsku zgradu nositi oružje ili ne mišljenja su podvojena, jer takva mjera u Europskoj uniji i SAD-u ovisi o procjeni rizika, a svi se nadaju da u Hrvatskoj taj rizik ipak nije toliko visok.

Kako su nam rekli u Hrvatskom cehu zaštitara, u obavljanju poslova propisanih Zakonom o privatnoj zaštiti, u školama zaštitari ne nose oružje, a nadzor nad provedbom zakona provodi MUP. U Cehu zaštitara mišljenja su da od škola ne treba raditi tvrđavu i djeci izazivati nelagodu prisutnošću zaštitara. Trebala bi ih doživjeti kao osobu kojoj se mogu obratiti i koja je tu da bi ih štitila, poručuje Lidija Stolica, predsjednica Ceha.

“Zaštitari obavljaju poslove na temelju dopuštenja za obavljanje poslova privatne zaštite izdanog od Ministarstva unutarnjih poslova, u odgovarajućoj odori, i pri tome mogu primjenjivati ovlasti propisane Zakonom o privatnoj zaštiti kao što su provjera identiteta osoba, davanje upozorenja i naredbi, pregled osoba, predmeta, osiguranje mjesta događaja...", ističe Stolica. Posebni uvjeti, kao što je nošenje oružja, primjenjuju se sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti isključivo pri obavljanju poslova osiguranja i pratnje distribucije novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti, zaštiti novčarskih institucija te pružanja intervencije po dojavi, tumače iz Ceha zaštitara.

Učitelji nisu skloni oružanoj zaštiti školskih zgrada. Fizička zaštita škola, podsjećaju, nije rješenje rastućeg sigurnosnog problema, već je to sustavna prevencija nasilja koja će spriječiti da do neželjenih događaja uopće dođe. "Europa i SAD imaju različitu praksu u tom smislu. Statistika pokazuje da se u pravilu napadi u školskim ustanovama događaju u roku od tri minute, a do dolaska policije najčešće prođe i do sedam minuta. Naravno da osoba koja je zaštitar zapravo mora svojom pojavom osigurati školu, a ne oslanjati se samo na policiju", priznaje Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja (SHU).

“Dosad smo zbog slučaja u Prečkom bili fokusirani na situaciju napada izvana, ali najveći postotak napada, i u Francuskoj, i u Engleskoj, i u Švedskoj, događa se iznutra. Sve su to zemlje koje su donijele planove sigurnosti u školama, imaju različite kombinacije sigurnosnih mjera, a mi ćemo na temelju procjene sigurnosti i rizika u školama primjenjivati najbolje primjere EU zemalja", ističe Šprem. Minimalne mjere sigurnosti koje će morati imati svaka škola bit će propusnice s kodom za siguran ulazak u školu, tihi alarm, nadogradnja e-sustava...