Potpuno različiti stavovi Milanovića i Primorca o obvezama prema NATO-u
Milanović je za uvjetnu, a Primorac za bezuvjetnu suradnju Hrvatske s NATO-om
Kada je u pitanju vanjska politika, najveća razlika između dva preostala predsjednička kandidata – Zorana Milanovića i Dragana Primorca – ona je vezana uz odnos Hrvatske prema ratu u Ukrajini i obvezama koje bi Hrvatska u tom smislu trebala preuzimati kao članica NATO-a.
“Diktat sile"
“Mi razliku ne činimo. I radi se tu o tome koliko mi možemo pridonijeti u opću bilancu. Ali mi smo dužni sebi i svojoj djeci, svojoj baštini i povijesti, jedan ljudski i, ako hoćete, mirotvorni položaj i stav. On je u ovom trenutku, nažalost, takav da to nije naš rat i da naši ljudi tamo neće ići. I s tim je gotovo. Onaj koji to nije shvatio, onaj koji se nameće i nasiljuje ljudima, u meni će imati protivnika. Neću reći neprijatelja. Protivnika", rekao je Milanović prije nekoliko dana na izbornom skupu u Koprivnici.
Primorac na ovu tematiku gleda punu drugačije. "Iskustvo iz Domovinskog rata i mirne integracije dragocjeno je nasljeđe iz kojeg moramo crpiti inspiraciju za pomoć državama poput Ukrajine koje se danas bore za svoju slobodu, a koja je suočena sa sličnim izazovima kao Hrvatska 1991. Bilo kakav znak koji odstupa od solidarnosti i potpore znači prihvaćanje diktata sile, što vodi u kaos, i svjedoči o političkoj nezrelosti i neodgovornosti. Takvo ponašanje otvara vrata svakome tko bi htio iskoristiti vojnu agresiju protiv slabijeg susjeda ugrožavajući same temelje međunarodnog poretka", napisao je Primorac u svom programu. Naravno, ova razlika ne znači da Primorac smatra da se hrvatski vojnici trebaju ići boriti u Ukrajinu, ali on podržava politiku u kojoj bi Hrvatska poslala svoje časnike u NATO-ov stožer u Wiesbaden, kao i inicijativu EU-a da se ukrajinski vojnici obučavaju na teritoriju država članica. Milanović se protivi takvim akcijama jer smatra da se i sudjelovanjem u njima Hrvatska posredno uključuje u rat u Ukrajini.
Nešto manja, ali ipak vidljiva razlika postoji i kada je u pitanju susjedna BiH, s kojom Hrvatska ima granicu dugu oko 1000 kilometara. "Bit ću iskren i pouzdan partner svim političkim akterima i institucijama u BiH koji svoju zemlju vide kao sastavni dio euroatlantske zajednice i nastaviti poticati jedinstvo svih političkih aktera u Hrvatskoj u pružanju snažne i kontinuirane političke podrške. Jedan od ključnih prioriteta hrvatske vanjske politike mora ostati osiguranje jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH te podrška njezinu europskom putu. Mi smo jedan narod. I naša je obveza brinuti se o našim sunarodnjacima gdje god oni živjeli. Hrvati u BiH se već desetljećima suočavaju s preprekama u ostvarivanju svojih prava i pune konstitutivnosti. I to pitanje zahtijeva hitno i trajno rješenje", napisao je Primorac u svom programu.
Prava Hrvata
S druge pak strane Milanović također inzistira na konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Međutim, njegova vizija kako bi to trebalo napraviti radikalno se razlikuje od onoga kako to namjerava napraviti vlada Andreja Plenkovića, čija su stajališta manje-više identična onome što tu predlaže Primorac.
On je tijekom kampanje došao i u raskorak s samom Vladom. Naime, javno je kritizirao Milanovića i njegove bliske političke odnose s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom koji, blago rečeno, nije baš najpopularnija persona u Hrvatskoj. On, naime, i dalje širi mržnju prema Hrvatima svojom huškačkim retorikom u kojoj, među ostalim, i dalje govori o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu. Međutim, samo nekoliko dana nakon što je Primorac napao Milanovića zbog Dodika, u Banjoj Luci se s njim sastao osobno Plenković. Primorac se želi boriti za prava BiH Hrvata kroz blisku suradnju s vodstvom EU-a, što je politika koju forsira Vlada i koja je postigla i određene uspjehe, kao što je bila odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice Christiana Schmidta koji je večer nakon parlamentarnih izbora u BiH dekretom uveo promjene u izborni zakon koje su išle naruku Hrvatima u BiH. S druge pak strane Milanović je godinama vrijeđao Schmidta, tražio da Hrvatska stavi veto na ulazak Finske i Švedske u NATO ako se ne promijeni izborni zakon u BiH te brutalno kritizirao, ponekad i ismijavao, najviše bošnjačke visoke dužnosnike. Sam Milanović o ovoj temi nije previše govorio tijekom kampanje, što pak znači da je ostao na svojim dosadašnjim stajalištima.
