Predsjednički izbori održavaju se za samo nekoliko dana, a ankete variraju - prema jednima predsjednik Zoran Milanović ostaje nedostižan, prema drugima se razlika s obzirom na kandidata uz podršku HDZ-a i partnera, Dragana Primorca, smanjuje. S Primorcem smo analizirali kampanju, programe i naravno njegove ambicije.

U izbornu utrku upustili ste se kao nestranački kandidat HDZ-a i šest stranaka, i prema anketama nemate podršku baš svih birača HDZ-a. Ipak, rejting vam raste i prema anketama razlika između vas i Zorana Milanovića ipak se smanjuje. Zbog čega mislite da ga ipak možete pobijediti?

- U pravu ste, uz Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja mi je pružila do sada neviđenu potporu, podršku su mi pružili i HSU, DP, HSLS, HNS, Hrvatska demokršćanska stranka (HDS) i nezavisni. S druge strane, podrška građana stiže svakodnevno iz svih dijelova Hrvatske, i svi oni vjeruju da mogu donijeti toliko nužnu promjenu na Pantovčak i usmjeriti Hrvatsku prema budućnosti. Što se anketa, tiče reći ću samo da su izbori jedina relevantna anketa. Tisuće i tisuće ljudi koje sam susretao tijekom obilazaka gotovo svih hrvatskih gradova i mjesta, moja su stvarna snaga. Hrvatski je narod željan promjene. I oni koji promjenu doista žele u meni vide kandidata koji će pobijediti Zorana Milanovića. Naime, kad pogledate posljednjih pet godina i napravite rezime predsjedničkog mandata Zorana Milanovića, možete se pitati: Što ostaje iza njega? Po čemu će ga ljudi pamtiti? Svađe, konflikti, sukobi, vrijeđanja. To je njegova ostavština. I ljudi su toga svjesni. Predsjednik nije i ne smije biti cirkusant i zabavljač. Predsjednik nije oporba čija je uloga sukobljavati se s vladom. Predsjednik je jamac sigurnosti zemlje. I u vremenima u kakvima živimo danas, svima je jasno da je potreban stabilan i snažan lider koji će odgovorno i u suradnji sa svima koji participiraju u političkom životu, bez obzira na stranačku pripadnost, moći razgovarati, konstruktivno raspravljati i donositi politike koje će štititi hrvatske građane i osiguravati im bolju budućnost. Jednostavno rečeno, novog predsjednika na kojeg će se moći osloniti i kojem će moći vjerovati.

Briga o sigurnosti

Analizirajući vaš program i slogane, nameće se nekoliko pitanja: prvo, jedna od poruka je da ćete kao predsjednik “braniti granice Hrvatske po svaku cijenu” - što to znači, odnosi li se to na opasnosti koje proizlaze iz rata u Ukrajini ili želite sugerirati da ste protiv imigranata u svakom obliku?

- Sasvim je jasno da je Hrvatska postala poželjna zemlja za život brojnim stranim državljanima. I sasvim je jasno da je Hrvatskoj potrebna strana radna snaga koja, na kraju krajeva, pridonosi razvoju našeg gospodarstva. Ljudima koji svoju budućnosti vide u Hrvatskoj treba omogućiti da se integriraju. Treba poštovati njihova radna i socijalna prava te im omogućiti da se osjećaju dobro u našem okruženju. No, itekako smo svjesni i negativnih posljedica masovnih useljavanja, kojima svjedočimo u europskim metropolama, posebice kad je riječ o onim migrantima koji se ne žele integrirati, niti raditi, koji ne poštuju vrijednosti zemlje u koju su došli i europsku tradiciju. Neki od njih sudjeluju i u kaznenim djelima. Prema takvima treba zauzeti jasan stav i založit ću se za deportiranje svakog onoga tko se ogriješi o hrvatske zakone. Posebno sam osjetljiv na pitanje ilegalnih migracija. Na tužnim sudbinama ljudi zarađuju krijumčari i šverceri. Neki su pod utjecajima kojekakvih drugih interesa, pa im ne odgovara legalan prelazak granice… Tu nema kompromisa. Odgovoran predsjednik brine se o tome da osigura sigurnost Hrvatske, da sačuvamo naš način života i vrednote, a da istovremeno ne ugrožava gospodarski rast. Sve brzoplete i nepromišljene izjave s bilo koje strane, od slanja vojske na granice do politike otvorenih granica, neodgovorne su. “Braniti granice Hrvatske” znači poštovati zakone, ne dopuštati ilegalne migracije, i odgovorno pristupati pitanjima migracija. Ova je tema dobila populistički zamah u kampanji, ali ovome problemu, kao i svakom drugom izazovu, treba pristupati odgovorno. Hrvatska policija dobro čuva granicu i treba još jaču potporu da uistinu ta granica bude nepropusna. Kod mene su hrvatski interesi i sigurnost Hrvatske na prvom mjestu.

Kad je u pitanju rat u Ukrajini, kako on po vama treba biti dovršen?

- Hrvatska je prošla agresiju i krvavi rat i jako dobro razumije što se događa u Ukrajini. Ne zaboravimo, Rusija je agresor na međunarodno priznatu zemlju i rat treba završiti tako što će se Rusija povući s ukrajinskog teritorija. Nema nikakve dvojbe oko toga tko je žrtva, a tko agresor. Svaki ljudski život je dragocjen i srce me boli kad gledam svakodnevna događanja u Ukrajini. Države NATO-a, dakle i SAD i zapadnoeuropske zemlje, čvrsto stoje uz Ukrajinu i rade na mirovnim rješenjima i, naravno, najbolji scenariji završetka rata uvijek uključuju razgovore i pregovore, a do toga će sigurno doći.

Sabor očito neće glasati o misiji NSATU jer i dalje nema dvotrećinske većine. Je li za Hrvatsku gore da ne sudjeluje u toj akciji NATO-a ili da zbog te teme i dalje ima duboku podjelu u društvu na unutarnjem planu? Općenito, tvrdite da ćete politiku lišiti podjela na “naše i vaše”, ali ovo je društvo dosta podijeljeno. Ljevica i desnica ratuju na cijelom nizu tema, i izgledaju nepomirljivo.

- Izgledaju nepomirljivo zato što je aktualni predsjednik tome pridonio. Štoviše, on te podjele potiče jer na njima parazitira, tako opravdava svoje postojanje na političkoj sceni. I na kraju krajeva kontinuirano pokazuje da nije predsjednik svih građana već jedne političke opcije, SDP-a, točnije dijela te stranke. Pa bio je i njihov kandidat za premijera na parlamentarnim izborima, a znamo kako je to završilo. Sličan će poraz doživjeti i na ovim izborima. Naime, kad kažem da neću dijeliti ljude na “vaše i naše”, ne znači da odbijam pomisao o različitosti mišljenja, stavova, ideologija. Imati različitost u društvu ne znači polarizaciju društva. Dapače, naše različitosti su naša snaga. Ljudi, političke opcije, stranke mogu biti različiti, ali i spremni na razgovor, dijalog, argumentiranu raspravu. Možemo biti različiti, ali nas to ne smije spriječiti da razgovaramo i da surađujemo stvarajući tako bolje društvo za naš narod. Polarizacija podrazumijeva da različitosti uopće ne komuniciraju. To je problem. I to je karakteristika mandata Zorana Milanovića.

Milanović je nedavno izjavio da hrvatski vojnici ne mogu biti poslani u NATO misije u Poljsku, Litvu i na Kosovo jer odluka nije izglasana u Hrvatskom saboru, s obzirom na to da je Plenković koči. Odmah ste mu poslali odgovor.

- Nevjerojatno, ali istinito - on je vrhovni zapovjednik koji ne zna kamo mu vojska ide - uopće nije fokusiran na bitne događaje u hrvatskom društvu. U trenutku kad je to izjavio, uopće nije znao da je Hrvatski sabor desetak dana prije potvrdio dvanaest Vladinih prijedloga o slanju hrvatskih vojnika u misije, operacije i aktivnosti u druge države. I nije problem što je on prespavao tih desetak dana, puno je veći problem što je on prespavao posljednjih pet godina svoga mandata.

Kako vidite vanjsku politiku koju vodi aktualni predsjednik Milanović?

- Zar uopće postoji vanjska politika koju on vodi? Ja, naime, vanjsku politiku definiram kao izgradnju i njegovanje suradnje i prijateljskih odnosa između Hrvatske i stranih država. Kad kažem “strane države”, ne mislim samo na Republiku Srpsku. Kaže se da je jedna od najvažnijih ostavština predsjednika Republike upravo njegov međunarodni ugled i, posljedično, ugled države kojoj je na čelu. Iako zvuči pomalo apstraktno i načelno, ta je ostavština itekako mjerljiva. Vi točno možete vidjeti s koliko se stranih državnika Zoran Milanović sastao, koji su ga državnici pozvali u posjet. Može se jasno provjeriti i izmjeriti uspjeh i učinci tih susreta: gospodarski, politički, kulturni, znanstveni… Radijus njegova kretanja bio je otprilike 150 kilometara od Zagreba, a službeni posjeti mogu se izbrojiti na prste dviju ruku. Koliko je tek otvorio frontova i nesporazuma prema prijateljskim državama i saveznicima u NATO-u?! Napravio je golemu štetu našoj zemlji.

Mogu li vama osobno koristiti ili štetiti dobri odnosi s izraelskim narodom, sada kad je njihov vođa Netanyahu optuženik za ratni zločin?

- Stanje u kojem se našao Izrael prilično je kompleksno i treba mu pristupati s puno relevantnih informacija. Izrael ima pravo na sigurnost svojih građana i opstanak države, koju nažalost neki dovode u pitanje. S druge strane, Izrael poput bilo koje druge demokratske države mora poštovati međunarodno pravo kao i prava Palestinaca, koji su često žrtve svojih predvodnika. Kao liječnik i osoba koja je provela veliki dio života identificirajući žrtve masovnih grobnica, mogu reći samo jedno: svaki ljudski život je dragocjen i treba ga sačuvati po svaku cijenu. Iskreno vjerujem u suživot, a na tom tragu su nastojanja koja su pokrenuta sa svih strana, a među njima su i ona koja vode bivši izraelski premijer Ehud Olmert i nećak Yasera Arafata Nasser al-Qudwa. U ovom trenutku svi žele samo jedno, a to je mir.

 

Hina

Dio protukandidata, posebno Ivana Kekin, napada vas da ste primjer “zloupotrebe” hrvatskog zdravstva kao vlasnik bolnice koja ima ugovor s HZZO-om. Kakvo je vaše mišljenje, da je citiram: je li primjereno da liječnici iz sustava javnog zdravstva istodobno rade i za privatne bolnice, ili to treba zabraniti?

- Koliko čujem od novinara, gospođi Kekin se dogodilo da je zamijenila dvije bolnice, moju koja gotovo u cijelosti posluje na tržištu i drugu koja u cijelosti posluje s HZZO-om. Iako je dobila točne podatke iz kojih vidi da su ukupni prihodi od HZZO-a u mojoj bolnici 2,8 posto, nikad se nije ispričala. Smatram da je ključno razumjeti razliku između zloupotrebe i legitimnog poslovnog djelovanja unutar okvira zakona. Što se tiče rada liječnika u oba sektora, privatnom i javnom, to je pitanje koje treba razmotriti u kontekstu zdravstva kao cjelokupnog sustava. Ključno je pitanje kako oba sektora mogu pridonijeti povećanju zadovoljstva pacijenata i podizanja učinkovitosti sustava zdravstva. Vrijednost i važnost privatnog zdravstvenog sektora treba prepoznati - za državu je suradnja s privatnicima isplativa, jer država ne mora ulagati u opremu ni u kadar ni amortizaciju, a cijene ostaju jednake kao u javnom sektoru. Takav sustav već dugo funkcionira u cijelom svijetu, omogućujući zdravstvenim ustanovama rad prema tržišnim principima, bez obzira na vlasničku strukturu. Na taj način privatni sektor pridonosi smanjenju opterećenja na javni sustav, čineći ga održivijim i pristupačnijim za sve građane.

Potpora u drugom krugu

Naravno, slučaj Kekin pokazao je da svake izbore, pa i ove, prati i prljava kampanja. Iako vas ona optužuje da stojite iza plasiranja (neistinitih) informacija o njihovoj vili u Istri, kakav je vaš stav - s obzirom na to da se u kampanju uplelo “podzemlje”, jesu li Ivana Kekin, njezina obitelj, a i suradnici iz Možemo trebali dobiti neku vrstu zaštite države od tzv. kontroverznih poduzetnika koji im očito neizravno prijete u ovoj kampanji, čak i ako DORH ima razloga za izvide protiv njih?

- Već sam u više navrata upozorio da je u tijeku najprljavija predsjednička predizborna kampanja od hrvatske samostalnosti. Iskreno, dobar rejting gospođe Kekin meni ide u prilog jer smanjuje rejting Milanovića. U tom kontekstu nemam baš nikakva interesa za njezino rušenje. Kod nje su problem činjenice, koje pokušava relativizirati. Zašto se toliko boji izvida DORH-a i zašto toliko histerizira? Ako je čista, nema nikakvog razloga za strah i lažne optužbe.

Mnogi kažu da na predsjedničkim izborima “program” nema veze, da je to stvar osobnosti kandidata i njihove osobne uvjerljivosti. Jedna od vaših poruka jest ona da ćete na Pantovčak vratiti bistu Franje Tuđmana - komu je to važno kao dio vašeg programa?

- Moj program pisan je od velikog broja interdisciplinarnih stručnjaka i obuhvaća sve segmente važne za budućnost Hrvatske. Naravno da je uz program važan i kredibilitet kandidata i njegov dosadašnji rad. Ali program pokazuje ima li budući predsjednik viziju ili nema. Pokazuje kakva je ta vizija budućnosti i može li je predsjednik ostvariti. Ima li neke ciljeve i jesu li oni realni. I ono što je još važnije, pokazuje na kojim vrijednostima je program utemeljen. Mislim da je svatko čitajući moj program jasno vidio da je želja za boljitkom našeg društva ono što me motivira i ono na čemu ću raditi. Vezano uz vaše pitanje o bisti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je uz hrvatske branitelje najzaslužniji za uspostavu samostalne, suverene i slobodne Hrvatske, točno, planiram vratiti Tuđmanovu bistu na Pantovčak, a simbolička važnost tog poteza je pokazatelj vrijednosti koje njegujem, koje ću štititi i na temelju kojih ću obnašati svoj mandat.

Na kraju, čiju podršku od ostalih kandidata očekujete u drugom krugu, ako budete u srazu s Milanovićem, i kakvu kampanju očekujete u nastavku u drugom krugu?

- Rekao bih da mogu računati na glasove svih kandidata. Vidim da mnogi birači ljevice imaju problem dati glas Zoranu Milanoviću, jer je davno prestao njegovati vrijednosti lijeve političke opcije i izravno urušava vrijednosti za koje se ljevica bar načelno zalaže. Često sam u Istri i razgovaram s brojnim članovima i simpatizerima IDS-a koji pamte kako je Milanović učinio sve da destabilizira IDS dok je bio dio koalicije te kako za Istru kao premijer nije apsolutno ništa učinio. Kako ti ljudi mogu glasovati za Milanovića? S druge strane, nezamislivo mi je da bi birači desnice ikada mogli dati glas kandidatu i bivšem predsjedniku SDP-a, koji i dalje iz sjene vodi tu stranku, koji je bio – ako je suditi po rezultatima – najneuspješniji premijer u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Jedino tko ga može u toj neuspješnosti nadmašiti je Zoran Milanović, predsjednik. Proteklih godina svjedoci smo njegovih lutanja – od krajnje ljevice do krajnje desnice. No njegovi pokušaji ulagivanja određenim skupinama birača čista su manipulacija. Naš narod bi rekao – vuk dlaku mijenja, ali ne i ćud. Vjerujem da su to građani prozreli i da ne padaju na ta jeftina obećanja.