Predsjednički kandidati vjerojatno nisu uspjeli motivirati mlade i neodlučne da izađu na glasanje
Nije se dogodilo baš ništa izvanredno. Nakon sučeljavanja nismo mnogo pametniji. Ali, srećom, ni mnogo gluplji
Nakon večerašnjeg velikog sučeljavanja osam predsjedničkih kandidata na HRT-u nismo mnogo pametniji. Ali, srećom, ni mnogo gluplji.
Nije se dogodilo baš ništa izvanredno – Miro Bulj držao se migranata i “srpskog sveta”, kao i uvijek, Tomislav Jonjić kršćanskih vrijednosti nasuprot umišljenih komunista, Ivana Kekin uporno Beroša, Petrača i podzemlja, a ponešto i Palestine, Zoran Milanović uglavnom svog brata po oružju Andreja Plenkovića, Dragan Primorac ujedinjenja, dijaspore i iseljene i domovinske Hrvatske, Marija Selak Raspudić silogizama i lijepih riječi, te ponekog lukavog pitanja, a Niko Tokić Kartelo nije se držao ni sam sebe – konstatirao je da mu je najbolje glasati za Milanovića, a nikako ne za sebe.
“Bedemi ljubavi”
No, nismo ni puno gluplji, jer nije se dogodio nijedan veći gaf kandidata, nitko nije otklizao ka bezdanu iz kojeg nema povratka. Ista meta, isto rastojanje kao i prije debate. Razni politički “bedemi ljubavi” nakon ove emisije stat će još čvršće uz svoje kandidate, jer su svi uporno inzistirali na onim temama na kojima i inače u izjavama stoje.
Ako pogledamo istup dva favorita, Zorana Milanovića i Dragana Primorca, sučeljavanje je bilo čak benignije od njihovih uobičajenih uvreda jednoga na račun drugoga.
Tu nismo dobili krv, niti sočne polemike, osim u pojedinim trenucima, a nastup nezavisne Marije Selak Raspudić potvrdio je da bi ovi izbori, ako bi ona ušla u drugi krug, bili možda i mnogo više zanimljivi nego ako ostanu u gabaritima očekivanoga.
Aktualni predsjednik Milanović ne može se načuditi da mu je Selak Raspudić istinski oponent, očito je računao na neki nepisani deal o nenapadanju koji je donedavno postojao među njima, a Selak Raspudić ubada ga gdje ga najviše boli.
Zato je na trenutke izgledalo da se glavna bitka vodi između Milanovića i Selak Raspudić, dok je HDZ-ov kandidat Dragan Primorac povremeno djelovao kao statist.
On to, naravno, nije zbog HDZ-a koji stoji iza njega – a za sve HDZ-ovce ove je večeri bilo najvažnije upravo da Primorac na nogama, a ne na mreži, završi ovu debatu i dokaže se kao punokrvni pretendent na mjesto predsjednika Republike.
U tom smislu, nije podbacio. Mada su polemike Milanovića i Selakice bile mnogo življe i zanimljivije.
Bayraktari i ugovori
Da nismo gluplji nego ranije, dokazuje i činjenica da smo u debati čuli i dosta novosti, na koje će se mediji i novinari zacijelo narednih dana dosta referirati. Primjerice, kad predsjednik Republike Milanović optužuje Vladu i MORH za korupciju za nabavku dronova turske proizvodnje, Bayraktara, vrijednu 100 milijuna eura.
Ovo je prvi put da je doveo u pitanje tu veliku nabavu. Iz riječi Milanovića saznali smo i da država nabavlja još 5 ECMO uređaja, koji su bili sporni u vrijeme njegova mandata kao premijera.
Jednako tako, Ivana Kekin istaknula je kako Hrvatska nije u roku donijela 10-godišnji plan razvoja Hrvatske vojske, upravo zbog sukoba Pantovčaka i Banskih dvora, a stari dokument tog tipa ističe sa zadnjim danom ove godine.
Kekin je ustvrdila i da privatna bolnica Dragana Primorca dobiva od države čak 900.000 eura godišnje, mada on tvrdi da iz ugovora s HZZO-om ima samo 2,8 posto svojih prihoda – to je također nešto što zahtjeva dodatne odgovore.
Iako je sučeljavanje bilo žestoko, ono ipak teško može promijeniti vizuru birača, koji su prema anketama ionako većinom već formirali svoje stavove.
Nakon debate, onih 6-7 posto neodlučnih vjerojatno mogu mnogo lakše donijeti odluku za koga sigurno – neće glasati. Ili da će možda ostati kući, ako je ovo cvijet hrvatske države.
Aktualni predsjednik koji svoju ulogu kao vođa Hrvatske vidi “od stola” velikih, njegov glavni protukandidat koji ne iskoristi priliku za nijedan osobito zvučni “soundbite”, i ostali koji uglavnom ponavljaju sve što su u pretkampanji već odavno rekli, bez poruka o tome što će činiti narednih pet godina.
Nisu baš neki poticaj da se mladi, neodlučni ili socijalno osjetljivi nađu motiviranima da 29. prosinca otrče na glasanje. I nakon toga bolje žive.