“Sve hrvatske škole moraju se zaključati, i to je minimum od kojeg treba krenuti”, nedvosmisleno je poručio naš sugovornik Željko Cvrtila, kriminalist i stručnjak za sigurnost. “Naše škole trebale bi imati tehničku i mehaničku zaštitu, primjerice brave koje se mogu otključati samo iznutra, rešetke, možda i blindirane ulaze. Sve su to opcije koje se trebaju ozbiljno uzeti u obzir s ciljem da se rizik od kritičnih situacija i ugrožavanja ljudskih života svede na minimum. Smatram da sve škole mogu čuvati zaštitari, ali ne domari ili učenici na porti, upravo kako bi se potencijalno opasne situacije za učenike i osoblje minimalizirale. Dakako, iskustvo tragedije koja se lani dogodila u beogradskoj osnovnoj školi pokazuje da i odrasla osoba može prva izgubiti život suočena s vatrenim oružjem napadača. No to su krajnje kritične situacije kada je napadač u premoćnoj prednosti, a pritom može stradati i obučena osoba za rukovanje oružjem u obrani. U takvim scenarijima višestruka tragedija teško se može prevenirati. No, ponavljam, to su krajnji slučajevi kakvi mogu presuditi i kad su pitanju štićene osobe, dužnosnici pod naoružanom pratnjom. Nažalost, nema stopostotne sigurnosti i zato je ključna premisa svesti rizik na najmanju moguću mjeru, da se u škole ne može ulaziti tek tako. Što se tiče ponovno spominjanih detektora metala koji bi se mogli implemenirati, takvi sustavi detekcije ne bi bili mogući u stopostotnoj primjeni. Jasno je da se ne mogu svi učenici detektorom pregledavati na ulazu u škole jer bi sam proces trajao jako dugo. O selektivnoj primjeni detekcijskih uređaja za osobe koje ulaze u školu, a nisu zaposlenici, zahtijevalo bi se da osoba u kontroli poznaje sve zaposlenike od onih koji nisu”, ističe Cvrtila navodeći da su po sadašnjoj praksi odluke prepuštene ravnateljima škola i osnivačima škola, gradovima i općinama. Za sigurne brave na ulazima škola i zapošljavanje zaštitara treba biti novca. “Ljudski život nema cijenu”, zaključio je Cvrtila.