Skupina nove generacije lijekova za dijabetes u injekcijama, Ozempic i drugi GLP-1 agonisti za dijabetes tipa 2, od srijede se počinju doplaćivati, i to 15 eura, a takvi lijekovi u tabletama poskupljuju s 15 na 30 eura za mjesečnu dozu.

“Proizvoljna doplata"

To su lijekovi koji su se pokazali izvrsnima i u liječenju pretilosti, a velik je interes građana za čudotvornim lijekom za mršavljenje doveo do nestašica na tržištu. Predbožićna odluka HZZO-a o poskupljenju naljutila je udruge dijabetičara, koje upozoravaju da će gotovo 40.000 osoba na ovoj terapiji imati znatno veći trošak liječenja, što će nekima od njih, s manjim primanjima, značiti - odustajanje od terapije.

“Riječ je o potpuno proizvoljnoj doplati od čak 20 posto na sve GLP-1 lijekove, o kojoj HZZO uopće nije konzultirao dijabetološku struku. Uza sve indikacije koje već osiguravaju smanjenu potrošnju tih lijekova, uvedena je enormna doplata, što je štetno i za sustav i za pacijente", tvrdi Davor Skeledžija s portala za dijabetičare NaInzulinu.com.

Riječ je o lijekovima koji nemaju besplatnu paralelu na A-listi lijekova, odnosno na listi bez doplate, što je, tvrdi Skeledžija, krajnje štetan presedan. "To doduše nije 'life saving' lijek i slažemo se da na njega bude doplata, ali ne ovolika", poručuje.

Liječnici koji se bave dijabetesom i pretilošću imaju svoj pogled na ovu problematiku. Poskupljenje, odnosno stavljanje ovih lijekova na B-listu ne znači nužno smanjenje dostupnosti lijekova, tvrdi Ana-Marija Liberati Pršo, dijabetologinja u KB-u Sveti Duh.

“Dapače, možda je nekritično propisivanje ovih lijekova, bez strogog medicinskog nadzora specijalista i subspecijalista, povremeno i izvan smjernica te bez adekvatne prateće obrade, dovelo do toga da su ti lijekovi osobama sa šećernom bolešću tipa 2 nedostupni. Nerijetko se prati njihova nestašica na tržištu jer se - uz ostale nemedicinske razloge - i nekritički, masovno koriste bez liječničke kontrole", podsjeća dijabetologinja.

Treba, dodaje, razgraničiti dvije skupine pacijenata - one koji upotrebljavaju te lijekove za liječenje pretilosti i one koji već imaju dijabetes tipa 2, pa su im ti lijekovi dodatna pomoć u regulaciji šećera, a tjelesna masa u drugom planu. Korist ove terapije, prema njezinu mišljenju, može biti čak i veća kod prve skupine. No problem je u tome što ih pretile osobe koje se liječe zbog pretilosti plaćaju po punoj cijen,i od minimalno 130 eura mjesečno.

Revolucionarni rezultati

U Hrvatskoj je do sada za liječenje debljine bio dostupan samo liraglutid i od 20. studenoga tirzepatid, a oni su se oduvijek plaćali jer u indikaciji za liječenje debljine nikada nisu bili na listi HZZO-a. Ana-Marija Liberati Pršo dodatno naglašava kako bi GLP1 receptor agoniste i dvojne, GLP1RA/GIP, agoniste trebalo uvesti u terapiju puno prije nego do dijabetesa dođe, već u liječenju pretilosti te u fazi predijabetesa i metaboličkog sindroma, ako si to osoba može priuštiti, kako do razvoja dijabetesa možda nikada ne bi ni došlo. Naime, ako se terapija uvede dovoljno rano, ako se liječi pretilost, odnosno stavi pod kontrolu većina metaboličkih poremećaja, vrlo je velika šansa da do razvoja šećerne bolesti tipa 2 uopće neće doći ili će doći puno kasnije. Time bi i sam zdravstveni sustav uštedio mnogo na račun troška liječenja bolesnika s nereguliranom šećernom bolešću i razvijenim komplikacijama. Hrvatska godišnje na liječenje dijabetesa troši 650 milijuna eura, od toga 80 posto na liječenje komplikacija.

“S ovim skupinama lijekova vidimo revolucionarne rezultate, znatno poboljšanu kvalitetu života, lakše ostvarivanje trudnoća, bolju kontrolu osteomuskularnih bolesti i izvanrednu regulaciju dijabetesa; rizici od šanse srčanog ili moždanog udara, srčanog zatajenja ili napredovanja bubrežne bolesti znatno opadaju. Uz to, ako se ovi lijekovi uvedu dovoljno rano u terapiju, ne moraju se nužno uzimati doživotno, kao što se to moraju ako se uvedu kad se dijabetes tipa 2 već razvije", ističe dijabetologinja.

Nažalost, ne uvode se dovoljno rano jer nedostaje timova koji se bave debljinom i predijabetesom, prati se određena terapijska inercija ili pak bolesnici ne mogu platiti punu cijenu lijeka, pa bi nekim skupinama oboljelih od debljine to trebalo omogućiti bez doplate.