Rušenjem režima Bašara al-Asada hrvatskoj naftnoj kompaniji otvara se mogućnost vraćanja naftnih i plinskih nalazišta u Siriji pod svoju kontrolu, i to nakon 13 godina, otkako se Ina zbog uvođenja sankcija Asadovu režimu morala povući iz Sirije. Riječ je o poljima koja su 90-ih bez uspjeha istraživali MOL i američke naftne kompanije tražeći naftu, ali su je zato našli Inini stručnjaci 1998.

Trebat će pričekati

U Ini kažu da nemaju saznanja u kakvom su stanju nafna i plinska polja kojima ne upravljaju već 13 godina, no navode da je "iz javno dostupnih podataka evidentno da su bušotine i proizvodna postrojenja bili oštećeni tijekom ratnih djelovanja". Također, "sirijska nacionalna kompanija je tijekom vremena djelomično crpila rezerve", podsjećaju u Ini. Njezina je postrojenja najprije zauzela sirijska vojska, a 2016. pobunjenici Islamske države. "Sve dok su sankcije na snazi, kompanija ne može obavljati poslovne aktivnosti ni upravljati svojom imovinom u Siriji ni na koji način. Ina aktivno prati situaciju sve ove godine i spremna je reagirati u slučaju promjene okolnosti", ističu u priopćenju.

U vrijeme otkrića nalazišta u Siriji predsjednik Nadzornog odbora Ine bio je Davor Štern, koji se protivio naglom povlačenju iz Sirije, a kaže da se Ina morala povući iz te zemlje pozivajući se na višu silu, odnosno zbog političke odluke. "Danas bi bilo dobro da hrvatska diplomacija upozori Izrael da poštedi Inina naftna polja u Siriji ako su označena kao primarni vojni ciljevi, jer se radi o nalazištima u koje je hrvatska naftna kompanija uložila velik novac i koje namjerava ponovno eksploatirati", rekao je Štern aludirajući na dobre hrvatsko-izraelske odnose i činjenicu da je Hrvatska u Vijeću sigurnosti dala potporu Izraelu u ratu protiv Hezbolaha u Pojasu Gaze i tada izvjesila izraelsku zastavu na zgradi Ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu.

Iako pristaše novog sirijskog režima uvjeravaju da svatko ima pravo dobiti ono što mu pripada, dakle sve naftne kompanije koje imaju koncesije nad tamošnjim nalazištima, ipak će trebati pričekati ukidanje sankcija koje su Siriji zbog Asadove diktature 2012. uveli Ujedineni narodi i Europska unija, ali i dok se ne uspostavi stabilna vlada novog režima. "Ako se velik broj pobunjeničkih grupacija uspije okupiti pod kapom reformirane Al-Kaide, čiji čelnici pokazuju želju za 'ozapadnjivanjem' Sirije, mogao bi početi proces povrata nalazišta. No upravo zbog velikog broja pobunjeničkih grupa, koje vladaju određenim teritorijima, moguća je kantonizacija Sirije, zbog čega Izrael i gađa ključnu infrastrukturu, u strahu da ne dođe pod upravu neke od frakcija koja mu ne odgovara", pojašnjava Štern. Također podsjeća da nije razjašnjeno vlasništvo nad tim poljima, jer ona nisu u vlasništvu hrvatske države, nego Ine. Osim toga, vrijednost im nije procijenjena kada se Ina prodavala MOL-u, iako su nalazišta bila navedena u Ininoj bilanci, zbog čega poziva DORH da utvrdi vlasništvo nad poljima u Siriji.

Promašaj politike

U ožujku 2021. iz Banskih se dvora neformalno moglo doznati da hrvatska Vlada kreće u diplomatsku ofenzivu kako bi lobiranjem kod svjetskih sila izborila povrat Ininih nalazišta, a još 2012. tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić je u Istanbulu na konferenciji "Prijatelji Sirije" lobirala za povrat naftnih polja, no Hrvatska je tada bezrezervno podržala Asadovu opoziciju, u uvjerenju da će njegov režim brzo pasti, što se pokazalo potpunim diplomatskim promašajem hrvatske politike. Početkom 2012. mediji su špekulirali da mađarski MOL želi prodati ta Inina naftna polja ruskom Russneftu, a prodaju je navodno opravdavao nesklonošću sirijskih vlasti zbog židovskog kapitala u kompaniji (!), što su iz MOL-a demantirali priopćenjem.

U njemu navode da je uspjeh projekta u Siriji najbolji primjer plodne diplomatske, tehnološke i poslovne suradnje dviju neovisnih srednjoeuropskih država - Mađarske i Hrvatske, te kako o projektu prema dioničarskom ugovoru odluku mogu donijeti zajednički dva najveća dioničara - MOL i Vlada RH.