Predsjednički će se izbori u Hrvatskoj održati 29. prosinca, s vrlo izvjesnim drugim krugom 12. siječnja, ako ni jedan kandidat ne dobije apsolutnu većinu. Na njima će ovaj put sudjelovati osam kandidata, što bi bio i prosjek dosadašnjih sudionika na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Bit će to već treći izbori ove godine nakon održanih parlamentarnih i europskih izbora, na kojima je, za razliku od prošlih predsjedničkih, ponovno najuspješniji bio HDZ.

Od autsajdera do pobjednika

Izbori za predsjednika RH održavaju se svakih pet godina, koliko traje jedan mandat na Pantovčaku. Dosad su održani sedam puta otkako je Hrvatska stekla neovisnost. Na prvim predsjedničkim izborima 1992. godine, u tada još ratnoj Hrvatskoj, predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman pobijedio je već u prvom krugu protukandidate Dražena Budišu, Savku Dabčević-Kučar, Dobroslava Paragu, Silvija Degena, Marka Veselicu, Ivana Cesara i Antuna Vujića, osvojivši 56,73 posto glasova. Drugi je bio predsjednik HSLS-a Budiša sa 22,29 posto glasova. Tuđmanova se dominacija nastavila i 1997., na drugim predsjedničkim izborima, kada je, opet već u prvom krugu, pobijedio Zdravka Tomca (21,03 %) i Vladu Gotovca (17,56 %) s još više - 61,41 posto glasova, čime je osigurao drugi mandat.

Nakon njegove smrti započela je era Stjepana Mesića, koji se ranije razišao od HDZ-a i nastupao kao kandidat HNS-a i partnera. Iako je u kandidaturu 2000. krenuo kao autsajder, popularnost mu je u kampanji brzo rasla. Očito je pogodio neposredniji način komunikacije koji se svidio mnogim biračima te je sa 56,01 posto glasova u drugom krugu pobijedio (opet) Budišu (43,99 %), iako je koalicija SDP/HSLS mjesec prije pobijedila na parlamentarnim izborima. I pet godina poslije - 2005. - Mesić je u drugom krugu vrlo uvjerljivo (65,93 %) porazio HDZ-ovu Jadranku Kosor (34,01 %) te osigurao drugi mandat. Na tim izborima sudjelovalo je rekordnih 13 kandidata.

Tek jedan manje (12) kandidirao se za pete predsjedničke izbore 2009./2010. godine. Treći predsjednik RH tada postaje SDP-ov Ivo Josipović, pobijedivši (60,26 %) uvjerljivo u drugom krugu Milana Bandića (34,74 %). No tu se tradicija o tome da birači daruju povjerenje istom predsjedniku dva puta zaredom ipak završila. Naime, na sljedećim je predsjedničkim izborima, 2014., Josipovića (49,26 %) u drugom krugu tijesno pobijedila HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović (50,74 %), postavši tako četvrta osoba koja obnaša dužnost predsjednika Hrvatske, ujedno i prva predsjednica. No već 2020. SDP-ov Zoran Milanović ju je u drugom krugu sedmih predsjedničkih izbora pobijedio (52,66 % prema 47,34 %) te od 19. veljače te godine do danas obnaša dužnost petog predsjednika RH. Kako mu ankete zasad idu u prilog, ne bi bilo nikakvo čudo da se vratimo na tradiciju predsjednika s dva mandata.

“Defekti"

Politički analitičar Davor Gjenero pretpostavlja da će izlaznost na te izbore ovaj put biti između 40 i 50 posto, niža od one na parlamentarnim izborima, ali, paradoksalno, opet veća nego na izborima za Europski parlament. "Možda će to biti negdje opet nacionalno uprosječeno za lokalne izbore u Hrvatskoj. Kažem 'paradoksalno' zato što su izbori za predsjednika Republike mnogo manje važni nego parlamentarni izbori, no meni se čini da su i lokalni i izbori za EU parlament mnogo važniji", kaže.

“U Hrvatskoj imamo dva 'defekta' ustavnog poretka - jedan je, čini mi se, da se samo u Austriji, od starih, konsolidiranih demokracija koje funkcioniraju kao sustavi parlamentarnih vlada, predsjednik bira neposredno. U državama sa sustavom kakav je hrvatski predsjednik se bira na neki posredan način - ili u parlamentu ili kao u Njemačkoj u posebnom izborničkom tijelu, u kojemu sudjeluju zastupnici oba parlamentarna doma, ali i s jedne strane predstavnici građanskog društva, a s druge predstavnici saveznih država", ističe Gjenero. Drugi je "defekt" što je nama, kaže, iz polupredsjedničkog sustava ostalo nejasno riješeno pitanje nadležnosti predsjednika, odnosno da je ustavnom reformom iz 2000. uveden institut supotpisa premijera i predsjednika.

“Time je predsjedniku dana mogućnost blokade donošenja političkih odluka, a kada imate čovjeka koji je na neposrednim izborima izabran s ovim 'defektom' da se radikalizacija vrednuje, onda to može biti vrlo opasno, što vidimo i sada, oko nadležnosti u obrani i u vanjskim poslovima", zaključuje.