Polovica zaposlenih u Hrvatskoj prima plaću manju od 1134 eura (medijalna plaća), a kako su troškovi života u stalnom porastu, ne pogoršava se samo njihova kupovna moć već i kreditna sposobnost pred bankama. Osoba s plaćom nešto većom od tisuću eura prije desetak godina možda je mogla i samostalno podignuti stambeni kredit - može i sada, no znatno manji iznos, pa je kupnja stana, s obzirom na cijene nekretnina, postala uistinu nemoguća misija. Kako neslužbeno doznajemo iz nekih poslovnih banaka, banke na početku svake godine rade usklađenje životnog minimuma s prosječnom plaćom. Kako se taj životni minimum stalno povećava zbog inflacije, rasta cijena i povećanih troškova života, to utječe i na dostupnost kredita građanima kojima plaća nije rasla ili nije rasla dovoljno da "uhvati" rast tih troškova. Kreditna sposobnost klijenta u takvoj situaciji sve je manja, bez obzira na to što ima ugovor na neodređeno, vraćao je svoje dosadašnje kredite uredno te nije u tom smislu rizičan klijent.

Neslužbeni i aproksimativni izračun iz banaka, primjerice, kaže da netko s plaćom od oko 1200 eura, uz uvjet da ima manje od 40 godina (da bi se uopće mogao dobiti najdulji rok povrata kredita - do 30 godina) može dobiti oko 80.000 eura kredita, što nije dovoljno za stan u nekom od većih gradova. Banke sada uzimaju da je mjesečni životni minimum nešto veći od 750 eura, ali kada se za petnaestak dana bude opet usklađivao (Nova godina), procjenjuje se da bi mogao biti veći i za stotinjak eura, jer su i ovu godinu obilježila poskupljenja. To bi onda za zamišljenog klijenta iz našeg primjera značilo još stotinjak eura kreditne sposobnosti manje, ako se gleda kroz potencijalni mjesečni anuitet kredita. Dakle, uz sve one uvjete, u 2025. moći će podići možda 60 ili 70 tisuća eura. I to ako nema nikakvih drugih kreditnih obveza. Za banke to znači smanjenje broja potencijalnih korisnika kredita, pogotovo stambenih, a i sad se već osjeća slabija domaća potražnja. No za građane to znači još manju priuštivost stanovanja, i to ne samo zbog rastućih cijena kvadrata (s čim se Vlada sada odlučila uhvatiti u koštac novom stambenom politikom, a vidjet ćemo što će biti) već i zbog pada kreditne sposobnosti zbog općeg rasta cijena. I dosad se nedostatak kreditne sposobnosti znao prebroditi udruživanjem dohodaka, primjerice supružnika, sudužništvom, jamcima, a sada će to dodatno dobiti na aktualnosti. Gotovinski kredit lakše je dobiti, ali su rokovi kraći, a i većina ih je limitirana na 40-ak tisuća eura, pa ni to previše "ne igra" kada je riječ o kupnji stana. Može se očekivati da će sitniji krediti i minusi biti sve traženiji za krpanje potrošačkih košarica. Dakle, klijent s prosječnim primanjima, a prosječna plaća je 1324 eura, samostalno će teško ili nikako kupiti stan. Što se tiče još niže, medijalne plaće, ili pak minimalca, šanse s takvim primanjima još su manje, osim ako se ne pokuša zajedničkim snagama, pri čemu roditelji često ne mogu biti jamci zbog godina. Banke naime gledaju da rok isplate kredita za sve sudionike bude do 65 ili najviše 70 godina starosti.

O svemu tome uputili smo i službeni upit Hrvatskoj udruzi banaka (HUB), no odgovor nije stigao.