Objavljeni broj potpisa ovisi samo o kandidatu
Glasnogovornik DIP-a Hojski: Brojimo obično do negdje 10.100 potpisa. Ne objavljujemo koliko nam je tko donio potpisa
Da bi netko postao predsjednički kandidat, mora prethodno predati Državnom izbornom povjerenstvu najmanje 10 tisuća potpisa punoljetnih hrvatskih državljana. Postupak prikupljanja potpisa je u tijeku, a glasnogovornik DIP-a Slaven Hojski neki je dan pozvao sve koji u tome sudjeluju da ih ne zatrpavaju nepotrebno s njima jer ih kolege i on ionako neće sve procesuirati.
Zaliha
"Apeliramo na kandidate da, ako mogu, dođu s 12 ili 13 tisuća potpisa, pa da imaju 'zalihu' u slučaju nekih nepravilnosti. Također nema potrebe da donose 150 tisuća potpisa jer ih ne stignemo sve pregledati", izjavio je Hojski za N1. To znači da u konačnici objavljen broj potpisa iznad zakonskog praga ovisi isključivo o kandidatu koji ih je dostavio DIP-u.
"Da, mi nećemo sve potpise koje ćemo zaprimiti ubaciti u sustav. Brojimo obično do negdje 10.100 potpisa i nama je to dovoljno da bismo nečiju kandidaturu proglasili pravovaljanom. Ne objavljujemo koliko nam je tko donio potpisa, na samim kandidatima je da time licitiraju ako želi", rekao nam je u nedjelju Hojski.
Nitko se, dakle, neće moći "prošvercati" u izbornu utrku ako je prikupio pet ili osam tisuća potpisa, DIP će ga zbog neispunjavanja ovog osnovnog uvjeta eliminirati. No, kandidat može donijeti pedesetak tisuća potpisa i, zbog stvaranja dojma o vlastitoj snazi, kazati novinarima da ih je dva puta više, a DIP ga neće demantirati jer se uopće ne bavi utvrđivanjem koliko točno svatko ima važećih potpisa.
Budući da je HDZ-ov predsjednički kandidat Dragan Primorac objavio da je u petak već nakon nekoliko sati raspolagao s deset tisuća potpisa, on ih je mogao sutradan dopremiti u DIP, ali njemu to ne pada na pamet. Za HDZ-ovog je kandidata pravilo da mora imati uvjerljivo najviše popisa, pa je, primjerice, Kolinda Grabar-Kitarović 2014. godine tvrdila, tako je ostalo zapisano, da je skupila 328, a pet godina kasnije 230 tisuća potpisa. Primorac teži takvim brojkama, a je li uspio znat će se samo ako će biti iskren kada, pretpostavlja se uoči isteka roka 10. prosinca, s potpisima, u pratnji najviših dužnosnika Vlade i HDZ-a, dođe u DIP. U nedjelju je Primorac izvijestio novinare da je stigao do 60 tisuća. Milanović se nema namjeru natjecati s njim, što nije činio niti kada mu je 2019. protivnica bila Kolinda Grabar-Kitarović. Tada je Milanović, kako je sam rekao, 78 tisuća potpisa uručio u DIP-u tjedan dana prije roka, a u petak je najavio da će opet svega nekoliko dana prikupljati potpise. Aktualni predsjednik smatra da je za ishod izbora nebitno koliko građana svojim potpisom podrži kandidata, a možda i procjenjuje da u ovome ionako ne može pobijediti logistički moćniji HDZ, pa to niti ne pokušava.
Neizvjesnije?
Unatoč tome što količina potpisa nije adekvatno mjerilo, ako netko izvan kruga dvije najjače političke opcije s puno kutija s listama potpisa dođe u DIP, znak je to da je u pitanju ozbiljan kandidat. Miroslav Škoro je 2019. rekao da ima 80 tisuća potpisa i zatim mu je malo nedostajalo da se kvalificira u drugi izborni krug. Sada se još ne nazire kandidat koji bi mogao ugroziti Milanovića i Primorca. Ali, ako bi Marija Selak Raspudić ili Ivana Kekin, koje u anketama debelo zaostaju za Primorcem i još više za Milanovićem, objavile da su skupile potpisa približno na Škorinoj razini, bio bi to signal da će utrka za drugi krug možda ipak biti neizvjesnija nego što se trenutačno očekuje. Njih dvije i dalje se nadaju da je to moguće.
