Pravni sustavi diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, suočavaju se s brojnim izazovima u sankcioniranju nasilja nad ženama. Temeljni ciljevi koji se time žele postići jesu učinkovitost zaštite žrtava i učinkovito odvraćanje počinitelja od nasilja, pa ipak, brojni su oblici ovog nasilja danas.

- Različiti oblici fizičkog, psihičkog, seksualnog i ekonomskog nasilja u kontekstu nasilja nad ženama tvore brojne oblike prekršajnih i kaznenih djela. Primjerice, u kaznenopravnoj sferi brojna su kaznena djela poput tjelesnih ozljeda, teškog ubojstva, prisile, prijetnje i slično, koja mogu nastati u kontekstu ovog nasilja, a teže se kažnjavaju jer su učinjena prema bliskoj osobi - rekla nam je u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (25. studenoga) izv. prof. dr. sc. Barbara Herceg s Katedre kaznenopravnih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku.

Promjene zakona

Ističe kako sukladno s Deklaracijom o eliminaciji nasilja nad ženama ovaj pojam obuhvaća svaki čin rodno uvjetovanog nasilja koji rezultira ili vjerojatno može rezultirati fizičkom, seksualnom ili psihološkom štetom ili patnjom, što uključuje i prijetnju takvog čina, prisilu ili oduzimanje slobode bez obzira na to događa li se u javnoj ili privatnoj sferi.

Barbara Herceg

"Na globalnoj razini, podaci Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije upozoravaju kako gotovo svaka treća žena tijekom života biva na različite načine zlostavljana, a svakoga dana u svijetu više od 130 žena biva ubijeno od člana obitelji. Intimno partnersko nasilje počinje vrlo rano, već u dobi između 15. i 19. godine za svaku četvrtu mladu ženu. Većina nasilja prema ženama počinjena je od sadašnjih ili bivših supruga ili intimnih partnera. Ipak, ono što od brojki znamo, i nije pouzdano s obzirom na to da je kod ovog nasilja doista velika tamna brojka te mnoga ponašanja nikada ne budu prijavljena, a time nema mogućnosti za njihovo procesuiranje i sankcioniranje", upozorava Herceg.

Također, kaže kako je u Hrvatskoj nasilje nad ženama prepoznato kao važan društveni i javnozdravstveni problem, no unatoč naporima za njegovo suzbijanje, predstoji još dosta posla. Prema njezinim riječima, znatan je i broj propisa koji to cjelovito ili djelomično reguliraju, a pravni okvir je složen - relevantna načela i odredbe kreću od Ustava RH kao najvišeg akta pa sve do najnižih podzakonskih razina. U smislu legislativnih promjena izdvaja promjene unutar Kaznenog zakona na ovom planu.
- Od uvođenja samostalnog kaznenog djela Nasilja u obitelji (čl. 179a) uvedeno je novo kazneno djelo Zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja (čl. 144a KZ), uveden je kazneni progon po službenoj dužnosti za kazneno djelo Spolnog uznemiravanja (čl. 156 KZ) te je dopunjeno značenje izraza bliske osobe (iz čl. 87. stavka 9. KZ) na način da obuhvaća i sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi. Posljednja važna promjena jest uvođenje femicida, odnosno teškog ubojstva ženske osobe (čl. 111a) kao rodno utemeljenog ubojstva ženske osobe. Za kvalitetno provođenje ovih zakonskih odredbi nužna je specijalizacija i kvalitetna edukacija nadležnih tijela, uz iznimnu važnost stručnih radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, na kojima je zbog brzorastućih izazova i društvenih faktora koji utječu na rastakanje uobičajenih formi obitelji stavljen izniman teret. Stoga je u smislu državne politike iznimno važno voditi računa o kapacitetima, sredstvima i ljudima u ovom resoru - kaže Herceg.

Valja istaknuti kako je neprijavljivanje ovog nasilja velik izazov. Podaci pokazuju kako žena u prosjeku trpi nasilje sedam godina prije negoli se odluči prijaviti nasilnika, u pravilu kad nasilje doista eskalira ili pak dođe do zlostavljanja djece. Osim građanske i solidarne potrebe svake osobe koja dozna za ovo nasilje da ga prijavi, postoji i zakonska obveza prijaviti ovo nasilje i od onih koji su za njega saznali u obavljanju svoga posla (recimo zdravstveni djelatnici, socijalni radnici i slično). U slučaju neprijavljivanja predviđena je novčana kazna, ističe naša sugovornica. Podsjeća kako u Hrvatskoj postoji i 24-satni besplatni i anonimni telefon – 116 006 (Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja).

- Sukladno s normativnim okvirom, žrtve nasilja imaju brojna prava, primjerice na pristup službama za potporu žrtvama nasilja u obitelji, djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu, zaštitu od zastrašivanja i odmazde te zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka, pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje, da bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora itd. Brojne udruge bave se pružanjem pomoći i potpore žrtvama ovog nasilja i tako zapravo dopunjuju sustav. Ipak, društveni problemi ovog tipa ne mogu se riješiti pukim zadiranjem u zakonske norme. Ne treba očekivati da se nasilje u obitelji i prema ženama može riješiti ili suzbijati samo primjenom represije odnosno kaznenog i prekršajnog progona. To treba biti posljednje sredstvo, istaknula je Herceg.

Pooštravanje kazni

Puno je zahtjevnije, kaže, voditi računa o široj slici koja uključuje mnoge stvari. To znači da najprije moramo imati prikladne zakonske okvire koji ne samo da omogućuju sankcioniranje nasilja prema ženama nego i omogućuju rodnu ravnopravnost, jednake radne uvjete i plaće, dostupno obrazovanje i slično. Drugo, ojačati prikupljanje i uporabu podataka kroz istraživanja koja nas upozoravaju na društvenu prevalenciju ovog nasilja kako bismo znali gdje su nam slabe točke i gdje je potrebno djelovati, smatra ova pravna stručnjakinja. Također moramo uspostavljati i podupirati provedbu prevencijskih programa, poglavito onih koji osnažuju položaj žena u društvu, dodaje.

Stoga kao ključne preporuke ističe obuku pravosudnih dužnosnika o specifičnostima i najnovijim spoznajama rodno uvjetovanog nasilja, a potom i potrebu sustavne podrške žrtvama, u smislu povećanja broja sigurnih kuća, pomoći i psihološke podrške. Kaže kako valja razmisliti i o pooštravanju kazni, kao i bržoj provedbi postupaka.

Barbara Herceg dodaje kako je svakako nužno raditi na podizanju svijesti u društvu, poglavito u smislu osnaživanja žena, borbi protiv stigmatizacije i promoviranju nulte stope tolerancije prema nasilju. Za sve to zahtijeva se multidisciplinarni pristup koji uključuje pravosudni, socijalni i politički sustav kako bi se osigurala prava žrtava i učinkovito sankcioniranje počinitelja, zaključuje naša sugovornica.