Konačnost odluke glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, koji je oduzeo nadležnost europskim tužiteljima u istrazi protiv bivšeg ministra zdravstva, HDZ-ova Vilija Beroša, i ostalih zbog mita i korupcije u precijenjenoj nabavi uređaja za hrvatske bolnice, ipak je zakonski sporna, i to prema odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH.

Takav zaključak iščitava se iz odgovora Ustavnog suda RH za N1 dan nakon vrlo izričitih upozorenja glavne europske tužiteljice Laure Kövesi da je određivanje glavnog državnog odvjetnika kao presuđujućeg tijela za rješavanje sukoba DORH-a i EPPO-a u suprotnosti s pravom EU-a. Unatoč prethodnim tvrdnjama vrha vlasti da je Turudićeva odluka konačna i neupitna, pravni su stručnjaci upozoravili na problematičnost izostanka tzv. treće strane, sudske instance kao logičnog medijatora u sukobu dviju nadležnih tijela, odnosno da se za svaku odluku javnih tijela mora jamčiti pravo sudskog preispitavanja. Takvo je i tumačenje Ustavnog suda nakon upozorenja EPPO-a.

Podsjećamo, Kövesi je Hrvatsku prijavila Europskoj komisiji (EK) smatrajući da je Turudić dodatno otežao situaciju temeljeći svoju odluku isključivo na objašnjenju Uskoka, uz postojeće opsežnije i dugotrajnije istrage europskih tužitelja, nadležnih u situacijama kada su ugroženi EU fondovi. Upozorila je da Uskok nije prijavio istragu iako su posrijedi bili i projekti financirani iz sredstava EU-a. Vlast se dosad pozivala na Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem ureda EPPO-a u Zagrebu, aludirajući da on ne predviđa sudsku medijaciju. Zanimljiva je koincidencija kako je točno mjesec dana prije pisma upozorenja EK-u Kövesi tijekom posjeta RH i uredu EPPO-a u razgovoru s članovima Vlade poručila da Hrvatska mora riješiti pitanje nadležnosti i uskladiti se s europskim propisima te da je to posao ministra pravosuđa Damira Habijana.

Iako slična nepovoljna praksa ultimativnog odlučivanja nacionalnog tužitelja postoji u 14 od 22 zemlje EU-a u kojima djeluju europski tužitelji, sad je iskrsnuo dodatni problem, da je ovdje takva regulativa suprotna i s nacionalnim zakonodavstvom, točnije, Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu RH. Članak 35. toga zakona propisuje tko može podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom RH kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom, a člankom 38. određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ocjenu drugih propisa. Na temelju stavka 2. tog članka, Ustavni sud može i sam pokrenuti takav postupak, o čemu odlučuje sjednica Ustavnog suda, poručili su za N1, dodavši da zasad nije sazvana sjednica o tom pitanju. No prema članku 35., zahtjev za ocjenu suglasnosti nekog zakona s Ustavom pokreće se pred Ustavnim sudom, a može ga inicirati i, primjerice, tek petina zastupnika ili radno tijelo Sabora, predsjednik RH ili Vlada.

Postupak može pokrenuti i Vrhovni ili neki drugi sud, pod uvjetom da se na toj razini inicijalno propituje ustavnost i zakonitost sporne regulative, te pučka pravobraniteljica po osnivanju saborskog istražnog povjerenstva.