Puno je puta dosad oporba tražila glasovanje o nepovjerenju nekom članu vlade Andreja Plenkovića, ali samo jednom je protiv premijera bio pokrenut postupak opoziva. Bilo je to u veljači prošle godine na inicijativu Domovinskog pokreta, dok je Ivan Penava još bio u fazi kada je Plenkovića smatrao najvećom opasnošću za opstanak Hrvatske. Opozicija je uspjela dovesti u Sabor samo 56 zastupnika koji su se izjasnili protiv Plenkovića. U međuvremenu su održani parlamentarni izbori i DP se prometnuo u lojalnog HDZ-ova koalicijskog partnera, a to će imati priliku pokazati i uskoro, kada na dnevnom redu ponovo bude glasovanje o nepovjerenju predsjedniku Vlade.

Ovoga tjedna će SDP u saborsku proceduru poslati svoj prijedlog, uvjetovan uhićenjem Vilija Beroša. Trenutačan je, na papiru, omjera snaga u Saboru 79:71. Otkad je Dražan Dizdar iz opozicijske stranke Pravo i pravda zamrznuo mandat, a nitko ga nije zamijenio, u parlamentu sjedi 150 zastupnika, ali potrebna većina i dalje je 76. Dakle, da bi Plenković pao, a s njim i Vlada, svi bi iz oporbe morali doći na glasovanje i biti protiv njega, što se čini nemogućim, a onda bi još stranu u Saboru trebalo promijeniti najmanje pet zastupnika, što je još manje vjerojatno. Opozicija nije homogena ni ideološki ni politički, jer njoj pripada i, primjerice, dojučerašnji HDZ-ov partner SDSS, koji je i danas sklon Plenkoviću. Osim toga, dio oporbenih zastupnika uvijek nerado dolazi na svoj posao u Sabor, čak i kada su u pitanju važna glasovanja.

Šanse da Plenković bude opozvan su, znači, praktično nepostojeće, ali premijeru je, naravno, bitno i da demonstrira kako je i nakon slučaja Beroš zadržao natpolovičnu većinu. U tu je svrhu Plenković u petak sazvao koalicijski sastanak samo nekoliko sati nakon vijesti da mu je ministar priveden. I svi koji su došli u Banske dvore rekli su premijeru da može s njima računati, kao da je sve u najboljem redu. Zastupnici HSLS-a, HNS-a, HSU-a, Marijana Petir i Hrvoje Zekanović u Saboru su isključivo zato što ih je HDZ stavio na izbornu listu, bez te stranke oni nemaju političku budućnost. Stoga će svi spomenuti ostati uz Plenkovića i HDZ što god se dogodilo s bilo kojim ministrom. Ni Vesna Vučemilović, koja se razišla s Hrvatskim suverenistima, na čijoj je listi ušla u Sabor, nema više perspektivu u hrvatskoj politici bez HDZ-a. Većina manjinskih zastupnika, Vladimir Bilek, Furio Radin, Robert Jankovics i Armin Hodžić, nije u poziciji da strahuje da bi na prijevremenim izborima izgubila mandat, oni su s godinama razvili sjajne odnose s Plenkovićem i teško ih nešto može okrenuti protiv njega.

Domovinski pokret ove se godine, na izborima za Sabor i Europski parlament, legitimirao kao snažna stranka, ali to je sada već stvar prošlosti. Koaliranje s HDZ-om i unutarstranački raskol jako su oslabili DP, koji posljednja dva mjeseca u anketama jedva prelazi tri posto. To Domovinski pokret čini zavisnim od HDZ-a možda tek nešto manje nego HSLS. Penavina stranka, ako bi se odvojila od Plenkovića, na izborima koji bi slijedili samostalno vjerojatno ne bi bila sposobna osvojiti više od jednog ili dva zastupnička mjesta, ako i toliko. U takvim okolnostima DP ne razmišlja ni o čemu drugom nego o nastavku, pa i produbljivanju, suradnje s HDZ-om. Nezavisni Željko Lacković je imao predizbornu koaliciju s Domovinskim pokretom, ali ubrzo je krenuo vlastitim putem, formirao je klub s Vesnom Vučemilović i Veselkom Gabričevićem i danas je 76. Plenkovićev glas. Predsjednik Vlade, znači, ima fiksnih 76 glasova.