Za nekoliko dana bit će poznato hoće li Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ili Državno odvjetništvo voditi istragu protiv bivšeg HDZ-ova ministra zdravstva Vilija Beroša i ostalih osumnjičenika zbog sumnjive nabave preplaćenih uređaja za bolnice.

Definiranje nadležnosti

Podsjećamo, u petak je EPPO, otvorivši istragu, uputio DORH-u zahtjev za preuzimanje nadležnosti s obzirom na to da europski tužitelji vode predmet još od srpnja, za razliku od Uskoka, koji je izvide pokrenuo prije nekoliko tjedana. Uz razliku u dinamici postupka, evidentan je jaz u težini inkriminacija i broju osumnjičenika, koje se tereti da su malverzacijama oštetili fondove EU-a i državni proračun RH. U višemjesečnim istraživanjima EPPO je detektirao osam osumnjičenika, a Uskok tri.

U konkretnom slučaju odluku o nadležnosti između EPPO i DORH-a formalno donosi glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. No upravo se na tu okolnost nepostojanja "treće strane" nedavno osvrnula glavna europska tužiteljica Laura Codruța Kövesi apelirajući da hrvatski ministar pravosuđa treba riješiti pitanje definiranja nadležnosti kako bi se izbjegle dubiozne situacije. Nacionalna tijela trebaju se voditi načelima Uredbe o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem EPPO-a. No zanimljivo je kako od 22 države EU-a u kojima je uspostavljen Ured europskog javnog tužitelja u 14 zemalja o sukobu nadležnosti odlučuje nacionalno tužiteljsko tijelo. Osim u Hrvatskoj i Sloveniji takav je slučaj i u Belgiji, Bugarskoj, Cipru, Češkoj, Estoniji, Grčkoj, Italiji, Latviji, Litvi, Nizozemskoj, Portugalu i Rumunjskoj. U ostalim zemljama postoje i neki korektivni mehanizmi. Podatci su to iz Studije o stanju u sudjelujućim državama oko pitanja tijela koje odlučuje o sukobu nadležnosti.

U Finskoj, primjerice, o sukobu nadležnosti EPPO-a i državnog tužiteljstva odlučuje glavni odvjetnik, ali je naknadno moguće sudsko preispitivanje i upućivanje prethodnog pitanja od strane suda Sudu pravde EU-a (CJEU). U Francuskoj, ovisno o fazi kaznenog postupka, u pojedinim slučajevima o sukobu nadležnosti odlučuje sud koji može postaviti prethodno pitanje CJEU, a u pojedinima glavni državni odvjetnik. Njemački glavni savezni državni odvjetnik također odlučuje o stvarnoj nadležnosti. Iako također postoji instrument sudskog preispitivanja odluke, Savezno državno odvjetništvo donosi odluku hoće li predmet proslijediti sudu. Ako ga ne proslijedi, nema mogućnosti podnošenja pitanja Sudu pravde EU-a. U Španjolskoj i Luksemburgu o sukobu nadležnosti također je odluka na nacionalnim tužiteljstvima, a u situacijama kolizije između EPPO-a i sudaca istrage odlučuje sud koji se može konzultirati s CJEU-om. Jasno je da stupanj neovisnosti nacionalnih tužiteljstva varira od države do države, pa odlučivanje u sukobima nadležnosti bez korektivnog mehanizma "treće strane" može biti kontraproduktivno, posebno kada su pitanju koruptivni slučajevi u kojima se istovremeno pojavljuju političari i kriminalno podzemlje.

U konkretnom slučaju na popisu osumnjičenika Uskok ima samo Beroša i još dvije osobe - Sašu Pozdera, direktora tvrtke Medical Innovation Solutionsa, i dr. Krešimira Rotima, predstojnika Klinike za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice i člana uprave jedne zagrebačke poliklinike. Na zahtjev Uskoka Berošu i Pozderu u subotu je određen jednomjesečni istražni zatvor, a Rotim je pušten da se brani sa slobode. EPPO pak među osam osumnjičenika uz bivšeg ministra ima zvučna imena - Hrvoja Petrača te njegove sinove Novicu i Nikolu, kao osobe koje su navodno vodile zločinačku organizaciju, a osvanule su u tajno snimljenim porukama.

Primanje mita

Uskok je osumnjičio Beroša, Rotima i Pozdera za zlouporabu položaja i ovlasti, trgovanje utjecajem, primanje mita, poticanje na nezakonito pogodovanje i davanje mita, sve u sastavu zločinačkog udruženja. Prema navodima Uskoka, Beroš, Rotim i Pozder udružili su se radi plasiranja i prodaje medicinskih uređaja jednog austrijskog proizvođača bolničkim ustanovama u državnom vlasništvu. Beroš se pritom, ističe Uskok, koristio autoritetom ministra zdravstva, te je kao osoba izravno nadređena ravnateljima državnih bolnica tražio od ravnatelja da se sastanu s Pozderom i osiguraju mu dobivanje poslova. Usto, Beroša sumnjiče da je novcem iz državnog proračuna preplaćivao Pozderove medicinske uređaje.

EPPO Beroša pak tereti za primanje mita. EPPO tvrdi da je Beroš dobio mito kako bi osigurao da Pozderova firma, iza koje je stajao Petrač, proda nekolicini bolnica robotske uređaje koji su plaćani između 450 i 480 tisuća eura po uređaju. Sudeći prema prikupljenim dokazima, cijena uređaja bila je napuhana, no pod Beroševim pritiskom KBC Osijek, KB Sestre milosrdnice i Dječja bolnica u Klaićevoj ulici u Zagrebu ipak su ih kupile. KBC Split pak odbio je sudjelovati. Riječ je bila o nabavi sustava za robotsku kirurgiju, u vrijednosti od 4,85 milijuna eura, u cijelosti financiranoj iz proračuna Europske unije, no plan osumnjičenika u splitskoj bolnici ostao je na inkriminaciji nedjela u pokušaju. Istražitelji sumnjaju da je Beroš pritiskao neke od ravnatelja bolnica da sklope posao s Pozderovom firmom, koji bi on odobrio. Za takvo lobiranje sumnja se da je uzimao mito od po 25.000 eura.