Kada bacite pogled na ravnicu i Dunav, srce bude veliko kao kuća
Na objektu visokom nešto više od 50 metara ratno granatiranje je ostavilo više od 600 ožiljaka
Grad - to ste vi, poznata je poruka novinara i ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića upućena sugrađanima Vukovarcima u najteže dane novije povijesti grada.
Grad su ponajprije ljudi, a, za razliku od gotovo svega materijalnoga, njihov je gubitak nenadoknadiv. Istodobno, grad nisu samo ljudi u svom fizičkom obliku nego i njihove želje, snovi, tuge, uspjesi, pobjede, porazi... Jedna od želja Vukovaraca od povratka u grad nakon progonstva bila je obnova Vodotornja, simbola poznatog i prije Domovinskoga rata, no koji je 1991. godine dobio novu simboliku, jer je na objektu visokom nešto više od 50 metara iz vremena svakodnevnoga granatiranja ostalo više od 600 ožiljaka. Na obnovu se čekalo duže nego što su Vukovarci željeli, a kada je do nje došlo, Vodotoranj je postao simbol hrvatskog zajedništva. U prikupljanje novca za njegovu obnovu i stavljanje u funkciju uključili su se brojni donatori iz domovinske i iseljene Hrvatske.
Mjesto prisjećanja
Na dan kada je otvorio vrata posjetiteljima postavljalo se pitanje kako će funkcionirati i hoće li biti samoodrživ, međutim, nitko nije dvojio kako će Vodotoranj biti novi/stari simbol grada na Dunavu i novi adut u njegovoj turističkoj ponudi. S vremenom su to brojke i potvrdile, s obzirom na to da je Vukovarski vodotoranj u 2021. godini posjetilo 83.700 ljudi, godinu poslije imao je 111.133 posjetitelja, a u prošloj ih je evidentirano 117.090.
Upravo broj posjetitelja koji se iz godine u godinu povećava pokazuje kako je taj simbol hrvatskog zajedništva prepoznat kao atraktivan turistički objekt vrijedan posjeta, ali i mjesto na kojemu se stari Vukovarci prisjećaju mladosti i života prije nego što je grad razoren u brutalnoj agresiji, čije se posljedice, nažalost, vide i danas.
Stoga napisati reportažu s Vodotornja doista nije zahtjevan zadatak u smislu nalaženja sugovornika, jer će svaka novinarska ekipa, ako odluči provesti na toj lokaciji sat-dva, gotovo bez problema naći dovoljno onih koji su se toga dana odlučili zaputiti na vrh građevine i s tog mjesta baciti pogled na grad i Dunav. Upravo se to potvrdilo i za posjeta ekipe Glasa Slavonije. Posjetitelji su se smjenjivali, fotografirali, međusobno dijelili dojmove, tražili dodatne informacije o ulozi Vodotornja 1991. godine, ali i postupku njegove obnove. S obzirom na to da je prije dva mjeseca otvorena nova suvenirnica, dio posjetitelja odlučio je kupiti nešto i ponijeti za uspomenu sebi ili kao dar dragim ljudima.
Posebna vibra
Dojmovi? Reklo bi se, gotovo identični neovisno o tomu radi li se o posjetiteljima iz Vukovara, njegove bliže okolice ili udaljenijih mjesta.
“Prvi put sam na Vodotornju i doista je pogled s njegova vrha premašio sva očekivanja. Gledala sam snimke na TV-u, nekoliko je prijatelja bilo ovdje prošle godine, pričali su mi kako im je bilo, pokazivali su brojne fotke i selfije, međutim, ništa od toga ne može dočarati kako Vodotoranj izgleda, kakva mu je unutrašnjost i kakav je pogled s vrha. Sad je na meni da to pokušam prepričati nekim članovima obitelji koji ga žele posjetiti", rekla nam je Sanja Gotfried, djevojka koja živi u Njemačkoj, ali redovito dolazi u Hrvatsku posjetiti obitelj.
Za dojmove smo upitali i dva mladića koja su u Vukovar na nekoliko dana došla iz Mostara. Niko i Petar Miletić rekli su nam kako nisu doputovali kao turisti, jer to može značiti da su stranci, a u Vukovaru se tako ne osjećaju.
“Ne znam koliko sam puta bio ovdje... možda šest, sedam. Znam da sam prvi put bio s roditeljima dok još nisam išao u školu, dakle davno", kroz smijeh nam je rekao student Niko, dodavši kako je s bratom Petrom već bio na Vodotornju, ali je dan posjeta bio hladan i kišovit, što im je malo pokvarilo cijeli doživljaj. Naglasio je da je poznata povezanost Hercegovine s Vukovarom i najavio kako će s obitelji i prijateljima dolaziti u Vukovar kad god mu to obveze dopuste.
“Unutra mi i sad izgleda malo zastrašujuće, bez obzira na to što je obnovljen. Nekako cijeli prostor ima posebnu vibru i može dočarati što se ovdje događalo dok su Srbi napadali grad, ali kad se dođe do vrha i baci pogled na ravnicu i lijepi Dunav, srce bude veliko kao kuća", u dahu je ispričao Petar.
Ti mladi ljudi ističu kako će jednoga dana i svoju djecu dovesti u Vukovar, jer - kako su poručili - ovdje se stvarala Hrvatska i to se mora prenijeti budućim generacijama, baš kako su i njima prenijeli njihovi roditelji.
