Neurokirurg Vili Beroš dugogodišnji je član HDZ-a, dva puta imenovan je za ministra zdravstva, na početku pandemije koronavirusa bio je vrlo popularan, proglašen je superjunakom, no poslije se našao na meti otpora epidemiološkim mjerama a sada je uhićen zbog korupcije.

U svojih gotovo pet godina mandata Beroš je bio ministar zdravstva s uvjerljivo najviše afera. Krenule su već na samom početku, u vrijeme pandemije koronavirusa, s platformom Cijepise.hr, koja se ubrzo nakon što je pokrenuta ispostavila posve nefunkcionalnom. Ispalo je da se iza posla dodijeljenog tvrtki Cuspis krije osobno poznanstvo ministra Beroša s vlasnikom tvrtke, Vinkom Kojundžićem. Samo nekoliko mjeseci poslije javnost je brujala o dodjeli posla na uređenju web-portala koronavirus.hr bez natječaja, iako je bila riječ o ugovorenom iznosu koji je prelazio milijun kuna. Beroš se branio da je "apsolutno čist" i da nikome nije pomagao niti pogodovao. Beroš je tada "preživio" prvo izglasavanje nepovjerenja u Hrvatskom saboru, od ukupno tri pokušaja njegova opoziva u parlamentu, a afere su se u sljedećim godinama nastavile nizati.

Državna je revizija otkrila da je krajem 2020. tvrtki Vinka Kojundžića Ministarstvo zdravstva isplatilo 2,75 milijuna kuna za rad na nadogradnji dvaju informatičkih sustava te da je tvrtka naplatila 6750 radnih sati za posao obavljen u samo 12 dana. Uslijedila je afera s uređajem za intraoperativno zračenje za KBC Sestre milosrdnice, odnosno Klinike za tumore, čiju je nabavu istraživao i Uskok zbog sumnje da je uređaj, kupljen za 11 milijuna kuna, ozbiljno preplaćen. Ministar se opravdavao da osim zelenog svjetla za kupnju uređaja nije imao utjecaja na specifikacije natječaja i utvrđivanje procijenjene vrijednosti te nabave.

Na funkciju ministra zdravstva ovaj je neurokirurg imenovan u siječnju 2020., kratko prije početka pandemije koronavirusa, i to s mjesta pomoćnika dotadašnjeg ministra Milana Kujundžića, smijenjenog zbog afere s imovinskom karticom i neprijavljenom imovinom. Premijer Andrej Plenković predstavio je Beroša kao osobu koja poznaje sustav i cijenjenog stručnjaka vrijednog povjerenja. Mandat je započeo u Nacionalnom stožeru civilne zaštite i u prvo se vrijeme bavio isključivo pandemijom. No i u tome je bilježio gafove, dajući u vrijeme prvih zabrana kretanja zeleno svjetlo za procesiju u rodnom Hvaru i popuštajući epidemiološke mjere prije izbora.

U svom resoru, koji je trebao reformirati, Beroš nije postigao mnogo: zdravstvo i danas opterećuju golemi dugovi, a osim podržavljenja bolnica u tom dijelu zdravstvenog sustava nisu se dogodile promjene koje bi bolnicama osigurale pozitivno poslovanje. Upravo je na javnoj nabavi Beroš gradio jedan od glavnih stupova svoje reforme zdravstva, no nikad nije iznio konkretne podatke o tome je li, i koliko, ušteda time postigao.

Kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite danas su daleko od optimalne: u primarnoj zdravstvenoj zaštiti stanje je takvo da je doista pitanje tko će nam za pet godina ispisivati uputnice i recepte, u bolničkom sustavu liste čekanja i dalje su preduge, a onkološki bolesnici i dalje mjesecima čekaju na zračenje na zastarjeloj opremi.

Kako je Beroš riješio statusna pitanja zaposlenih najbolje je pokazao posljednji štrajk, a oni koji su u njemu sudjelovali nisu jedini nezadovoljnici u sustavu. Za njegova mandata zemlju je napustilo više od 400 liječnika, a mnogi i dalje iskazuju namjeru odlaska iz Hrvatske, jer ukidanje tzv. robovlasničkih ugovora za mlade liječnike kao ni znatan rast liječničkih plaća očito nisu dovoljna motivacija za ostanak u sustavu koji guši korupcija i nered.