Ustavni sud usvojio je tužbu bivšeg ministra prometa i veza u vladi tzv. SAO Krajine Savana Grabundžije (68) kako bi ostvario zastupničku mirovinu, s obzirom na to da je bio izabran za zastupnika u Vijeće općina Sabora u sazivu od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992.

Ustavni sud je 26. rujna jednoglasno donio odluku kojom je usvojio ustavnu tužbu što ju je podnio Grabundžija iz Pančeva, u Republici Srbiji, a u kojoj je naveo kako su mu dosadašnjim presudama i rješenjima povrijeđena prava zajamčena Ustavom RH i da je diskriminiran na nacionalnoj osnovi. Ustavni sud ukinuo je dva rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) iz 2019. godine kojima je Grabundžiji odbijen zahtjev za zastupničku mirovinu te presude Upravnog suda u Zagrebu iz 2020. i Visokog upravnog suda RH iz 2021., kojima se obratio i žalio. Usto, Ustavni sud je njegov predmet vratio HZMO-u na ponovni postupak.

Ustavni sud ocijenio je da upravna tijela i upravni sudovi "nisu u razmatranom slučaju naveli ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje odluke, odnosno nisu obrazložili svoje odluke na način koji bi otklonio sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja" te da su u svojim postupanjima Grabundžiji povrijedili pravo na pravično suđenje.

Naime, Grabundžija je kao zastupnik SKH-SDP-a devedesetih godina izabran u Vijeće općina Sabora RH, koje je tada okupljalo predstavnike lokalnih zajednica. Grabundžija nije nazočio svim sjednicama Hrvatskog sabora održanima u razdoblju od 27. prosinca 1990. do 7. rujna 1992. jer je u tom razdoblju s ostalim predstavnicima Srba na sjednice prestao dolaziti. Vijeće je napustio u siječnju 1991. i pridružio se političkim strukturama samoproglašene paradržave "SAO Krajine", u čijoj je vladi ubrzo postao ministar. Upravna tijela i upravni sudovi utvrdili su da Grabundžija ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na mirovinu upravo zbog odsutnoti sa sjednica, a Ustavni sud smatra kako se nenazočenje sjednicama Sabora ne može izravno vezati uz obnašanje dužnosti zastupnika.

Pri tome je Ustavni sud naveo i kako mjerodavni zakon izostanak sa sjednica Hrvatskog sabora ne propisuje kao razlog prestanka mandata te da je i sam Hrvatski sabor utvrdio da je Grabundžija obnašao dužnost zastupnika od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992., što je bio prvi saziv Sabora, dakle dvije godine, tri mjeseca i osam dana. Sudu je u tom slučaju ključno i donošenje "novog" Ustava, kojim su mandati zastupnika postali neobvezujući.

Također, u obrazloženju je navedeno kako Ustavni sud nije razmatrao navodnu povredu članka 14. Ustava, odnosno diskriminaciju na nacionalnoj osnovi, jer je ustavnu tužbu usvojio zbog povrede prava na pravično suđenje. Odluku je donijelo vijeće kojim je predsjedala sutkinja Ingrid Antičević Marinović, a u njemu su još bili i suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Josip Leko, Davorin Mlakar i Miroslav Šumanović.

S obzirom na to da se slučaj vraća HZMO-u, Grabundžija i dalje ima mogućnost ostvariti pravo na saborsku mirovinu. H/M.Hudoletnjak