Tlak mjeri pacijent u Iloku, očitava ga doktor u Osijeku
Virtualne ambulante mogu biti i dio rješenja za skraćivanje lista čekanja
Hrvatska bilježi velik porast broja zdravstvenih usluga pruženih preko sustava telemedicine, a u prilog tvrdnji da je ekspanzija sustava telemedicine tek pred nama svjedoči i konstantan rad Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, u sklopu kojeg djeluje Služba za telemedicinu, na pronalaženju novih modela za razvijanje ovog sustava.
Zahvaljujući tehnologiji telemedicina je postala neizostavan alat modernog zdravstvenog sustava, a vrlo često i jedino rješenje koje omogućava dostupnost specijalističkih zdravstvenih usluga pacijentima, bez obzira na to gdje se oni nalaze. Distribucija zdravstvenih radnika koji se sve više koncentriraju u urbanim sredinama vrlo je razumljiv razlog zbog čega u Hrvatskoj telemedicina bilježi sve veću rasprostranjenost.
Videokonzultacije
U Hrvatskoj se liječenje na daljinu počinje razvijati prije gotovo dvadeset godina osnivanjem Hrvatskog zavoda za telemedicinu koji je danas integriran u Hrvatski zavod za hitnu medicinu i Službu za telemedicinu. Telemedicinsku mrežu u Hrvatskoj danas čine 152 zdravstvene ustanove s 243 aktivna telemedicinska centra. Telemedicinske usluge pokrivaju šest specijalističkih područja za koja su razvijena posebna softverska rješenja.
Jedno od prvih područja je radiologija, gdje je telemedicina implementirana kroz mogućnost slanja i primanja radioloških slika zajedno s nalazima, mišljenjima i drugim podacima. Sve više telemedicinskih usluga pruža se i u kardiologiji koja funkcionira prijenosom kardioloških podataka pacijenta telekonzultantu, u ovom slučaju specijalistu kardiologije. Tu je i psihijatrija preko videokonzultacija između pacijenta i psihijatra, ali i transfuziologija kroz uređaje i web-aplikacije za telemedicinske centre na odjelima transfuzijske medicine. Neurološke usluge pružaju se s pomoću EEG uređaja, koji omogućavaju audiovizualnu komunikaciju i prijenos medicinskih podataka dok se usluge endokrinologa pružaju preko videokonzultacija između liječnika obiteljske medicine, pacijenta i specijalista endokrinologije. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje prepoznaje ukupno 17 telemedicinskih usluga, a brojka koja najviše govori o sve široj primjeni telemedicine u Hrvatskoj je 164.151 usluga koja je u protekloj godini pružena pacijentima preko sustava telemedicine. Za ilustraciju, 2011. taj je broj usluga iznosio 1013, a u prvoj pandemijskoj godini popeo se na 63.409.
“Znatan broj telemedicinskih usluga podigao je sustav Telecordis. Tu se radi u 40 lokacija koje rade svaki radni dan i kroz koje dobivamo velike brojeve pruženih usluga. Još nisu napravljene detaljne analize, ali Telecordis je utjecao na smanjenje lista čekanja. Naime, ono što sigurno znam, jest da je u jednoj županiji Telecordis sa svojim 24-satnim holterom smanjio listu čekanja za dvije trećine. To je naš zadatak i prava reformska mjera jer je ovim putem specijalistika vraćena u domove zdravlja", kaže ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, dr. Maja Grba-Bujević.
Punktovi koji kroz Telecordis pružaju telekardiološku zdravstvenu zaštitu opremljeni su medicinskom i informatičkom opremom za holter EKG, holter tlaka, 12-kanalni EKG i spirometrija. Kako kaže ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, na punktovima već postoje i liste čekanja, zbog čega je u nabavi 18 novih uređaja. Telemedicinski nalazi prikupljeni od pacijenata koji žive na područjima od Umaga do Visa ili pak Ludbrega do Iloka očitavaju se u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Kliničkom bolničkom centru Split, Poliklinici Srčana u Zagrebu te Kliničkom bolničkom centru Osijek.
“Ljudima to jako odgovara. Prije uvođenja ovakvog sustava morali su se naručivati, ići po holter, pa taj isti holter vraćati, a onda još otići po nalaz. Sad se ode u ordinaciju obiteljske medicine, stavi se holter, a onda u ordinaciju dođe i nalaz, koji pritom do pacijenta dolazi i preko e-Građana i e-Kartona", dodaje Grba-Bujević.
Broj telemedicinskih usluga podignula je, kako kaže, i telepsihijatrija, s kojom se započelo u pandemiji kad pacijenti nisu mogli doći do svojeg liječnika specijalista. "Tada smo shvatili da je to put kojim možemo realizirati dostupnost psihijatrijskih usluga. Morate znati da mi imamo jako mali broj psihijatara po ruralnim i udaljenim pozicijama u zemlji. Pritom dječjih psihijatara imamo 'ravno' pet", ističe Grba-Bujević.
Iz svega se izrodila i platforma virtualne ambulante koja je startala s radom u drugom tjednu listopada. U sklopu ove ambulante odvijat će se i grupne terapije, a u praksi je riječ o dnevnim bolnicama gdje se jedan psihijatar spoji s 30 ljudi koji prolaze grupnu terapiju, a koji su kod kuće ili pak mogu biti bilo gdje. "Anesteziolog sam po struci i moram priznati da sam bila skeptična prema ovom modelu, da pacijenti zbog njihovog mentalnog statusa neće prihvatiti ovakvu vrstu pristupa. Međutim, pacijenti su to odlično prihvatili", naglašava Grba-Bujević.
Novi projekt
Virtualna antistres ambulanta zapravo je portal koji se nalazi u centru dijeljenih usluga koji će biti dostupan samo liječnicima i administratorima, a link na portal bit će dostupan isključivo prijavljenim pacijentima. Drugim riječima, portal nije javno dostupan, već samo onima koji su prijavljeni. Prva ovakva ambulanta zaživjela je u bolnici u Vrapču, no u Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu ističu kako prema istom modelu mogu raditi i druge specijalnosti. Tako razlikuju dvije vrste virtualnih ambulanti, jedna uključuje grupnu terapiju gdje je s jedne strane specijalist i više pacijenta dok postoji i opcija poput endokrinologije, u koju su uključena dva liječnika, odnosno specijalist i liječnik obiteljske medicine uz kojeg se nalazi pacijent.
“Očekujemo da će se puno internističkih subspecijalizacija uključiti u ovaj projekt. U internoj medicini je puno pregleda koje je moguće na ovaj način obaviti. Primjerice, hematologija ne gleda pacijenta već nalaze krvi. Telemedicina nije možda dobra za prvi specijalistički pregled, no za praćenje pacijenata je jako dobra i omogućava nam da pacijenti s Lastova ne idu jednom mjesečno u Split. Mislim da primarni pregled treba ostati direktan s liječnikom, no ovi ostali mogu se obavljati ovim putem", smatra Grba-Bujević, koja najavljuje i novi projekt u sklopu hrvatskog sustava telemedicine. Taj bi projekt trebao pomoći manjku liječnika u sustavima hitne medicine.
“Poznato je da imamo problem s liječnicima i da polako prelazimo na specijaliste medicinske tehničare. Trenutno ih imamo 117 i oni će biti osposobljeni za hitna stanja koja se rade algoritamski. Želimo da njih nadgleda netko stariji i iskusan i krenuli smo u projekt u kojem nabavljamo 80 vozila hitne plus još 24 iz zajma Svjetske banke. Oni će biti opremljeni kompletnom telemedicinskom opremom. Prenosit ćemo sliku i zvuk i sve parametre s naših uređaja u objedinjene hitne bolničke prijeme čije će se ekipe moći pripremiti za pacijente koji im dolaze vozilima hitne pomoći. Prije nego što pacijent dođe, liječnici u bolnici znat će sve o njemu", kaže Grba-Bujević.
“Moram istaknuti da smo zapostavili dermatologiju, koja se vani obavlja preko telemedicine, a ne da čekamo godinu dana i više kako bismo vidjeli što učiniti s jednim madežom. Kada čovjek ima osip koji ne prolazi i ima uputnicu za dermatologa i čeka godinama, što radi? Ide na OHBP i tako zagušuje hitnu. Logično je da čovjek s osipom koji mu smeta ne može čekati dvije godine i zato je telemedicina rješenje", zaključuje Grba-Bujević.