Na koji način zaštititi vrijednost svoje ušteđevine u vrijeme kada cijene rastu, iako je inflacija službeno pod kontrolom, pitanje je koje muči građane koji na mnogima teško shvatljiv način ipak na kraju svakog mjeseca uspijevaju nešto i uštedjeti.

Iako se to za četveročlanu hrvatsku obitelj s prosječnim primanjima i dvoje djece čini nemogućom misijom, oni koji to uspiju, moraju dobro razmisliti kako zadržati vrijednost novca, a možda ga i oploditi. Cijene hrane, pića, najamnine, usluga... sve toliko brzo raste da je pravo umijeće to financijski pratiti i još ostaviti nešto sa strane

Mnogo nepoznanica

Postoji golema količina štednje koja nije u bankama, koja je izvan financijskog sustava i koja se procjenjuje na osam milijardi kuna. Toliko, naime, kuna još nije zamijenjeno za eure i taj se novac polako transferira u eure iako banke povećanjem iznosa svojih usluga gule račune štediša i zarađuju.

Ekonomski analitičar Damir Novotny tvrdi da ne postoji univerzalni recept i da je teško dati univerzalno rješenje, jer kada bi to bilo tako, svi bi taj recept i primjenjivali. "Svatko od nas, osobito u tržišno orijentiranim ekonomijama kao što je Hrvatska, i kakve prevladavaju danas u svijetu, mora ocijeniti što je njemu važnije iz pogleda zadovoljavanja svojih potreba. Naravno, treba gledati na koje načine svako kućanstvo, svaki pojedinac, može svoje viškove dohodaka, akumulirane na bilo kakav način, sačuvati. Ne samo da ga inflatorni pritisci ne obezvrijede, kao što smo to viđali nekoliko puta u proteklih 30-ak godina, nego i da se poveća, odnosno naraste osobno bogatstvo", kaže Novotny ocijenivši to kompliciranom temom, matematičkom jednadžbom s velikim brojem nepoznanica.

Navodi da u Hrvatskoj postoji stoljetna tradicija štednje u štedionicama i bankama. "Kod nas postoji tradicija štednje i štednja u banci je zapravo glavni smjer gdje su kućanstva nastojala zadržati vrijednost svojih uloga, i to tako da su štedjeli u onoj valuti kojom se koriste Nijemci. I kamatne stope su jedno vrijeme bile vrlo visoke na štednju, što je koristilo štedišama", podsjeća Novotny.

Smatra da su se ulaskom Hrvatske u EU stvari bitno promijenile i da se može reći kako su, osim štednje u bankama, koja još dominira, nekretnine i dalje jako popularan oblik investiranja ušteđenih sredstava.

“Nisam, međutim, siguran da možemo generalno ustvrditi kako je to dobar smjer ulaganja. Naravno da je dobar ako ulažete u nekretnine koje ste naslijedili, pa ih još malo opremite za turizam, ali ako ulažete u nekretnine u Magadenovcu ili Strizivojni, bojim se da je to loš smjer ulaganja", ističe naš sugovornik podsjetivši da, gledajući refleksiju iz socijalističkog društva, mi u Hrvatskoj, a to vrijedi i za Sloveniju, uglavnom smo se usmjeravali prema nekretninama jer su i Hrvatska i Slovenija imale tradiciju urbaniziranih naselja gdje se vrijednost nekretnina očuvala i gdje su se one mogle prodavati zato što je postojalo tržište nekretnina. Drži da je inflacija učinila svoje i ako sada pogledamo, bez obzira na rast cijena nekretnina, zapravo je to bio loš posao.

Investicijski fondovi

“Tako ne možemo reći da su nekretnine koje imaju vijek trajanja 30, 50 pa i stotinu godina bile dobro ulaganje. To je špekulativan smjer ulaganja jer čekate godinama da se pojavi kupac ili kupite komad zemlje u Slavoniji i mislite kako će doći netko i platiti vam tri puta više nego što ste platili. To jednostavno nije dobro", ocjenjuje Novotny.

Uspoređujući se sa zemljama istočne Europe, štednja hrvatskih građana iznimno je visoka i različito je raspoređena po regijama i kućanstvima.

Novotny smatra da je u tržišno orijentiranim razvijenim zemljama daleko najbolji oblik investiranja ušteđevine koju kućanstva imaju - ulaganje u dionice. "To se pokazalo i u Hrvatskoj. Oni koji su ulagali u, primjerice, dionice Podravke prije 20 godina cijenu dionice platili su prosječno 180 kuna, a danas je ona više od 150 eura. Hrvatski su građani danas i građani EU-a te mogu ulagati i u dionice u cijeloj Uniji bez ograničenja. Naravno da neću preporučiti nekome tko nije dovoljno pismen da ulaže u dionice američkih kompanija, ali postoje investicijski fondovi koji pomažu da se ulaže indirektno u te dionice. U ovom trenutku možemo reći da investicijski fondovi koji su dostupni preko hrvatskih banaka mogu biti dobar smjer ulaganja viškova štednje", objašnjava Novotny.

Za ulaganje viška novca ili ušteđevine u kupnju investicijskog zlata kaže da je zlato jedna od roba u koju se može investirati, ali da je i to špekulativno ulaganje. "To malim ulagačima ne bih nikako preporučio. Središnje banke više se ne koriste zlatom kao podlogom za emisiju novca. Zlato i srebro, plemeniti metali općenito, nekada su bili važni. Danas je to manje iako, naravno, u kriznim vremenima postoji bijeg u zlato. Kako je zlato ograničeno, postaje skuplje, a onda mu nakon krize pada cijena", tvrdi Novotny.