Ministar Ivan Anušić i zastupnici vladajuće koalicije napustili su prošlotjednu sjednicu saborskog Odbora za obranu zato što je predsjednik Zoran Milanović onemogućio dolazak načelnika Glavnog stožera Tihomira Kundida, ali u ponedjeljak će ipak drukčije postupiti premda je predsjednik ponovio svoj postupak.

Anušić je najavio da će, unatoč tome što je Kundid opet dobio Milanovićevu zapovijed koja mu ne dopušta da istovremeno bude na sjednici Odbora za obranu i govori o tehničkim detaljima NATO aktivnosti NSATU, nazočiti i raspravljati. "Odbor će se održati, ovaj put ćemo iznijeti sve argumente koje trebamo iznijeti, a nakon toga idemo u saborsku proceduru", izjavio je ministar obrane u subotu za RTL. Znakovito je potom dodao da je "Kundid potpuno na strani nas", a onda se ispravio i rekao "na strani ove misije". Predsjednik je, pak, u nedjelju ustvrdio da je "spriječio nezabilježen pokušaj političke otmice načelnika Glavnog stožera, kojega su Plenković i Anušić namjeravali pretvoriti u tumača i glasnogovornika svojih političkih interesa i nauma".

Daljnja saborska procedura je takva da u utorak slijedi rasprava na plenarnoj sjednici o odlukama o slanju hrvatskih vojnika izvan granica Hrvatske, koje su predviđene za nastavak sjednice Odbora za obranu, a u petak će zastupnici glasovati, te je za svaku potrebna dvotrećinska većina. Međutim, u dnevnom redu sjednice Odbora za obranu je i jedna točka koja neće ići na plenarnu sjednicu, a jako je zanimljiva. Riječ je o prijedlogu zaključka predsjednika tog tijela Arsena Bauka (SDP) o sazivanju Vijeća za obranu. "Pozivaju se predsjednik Republike i predsjednik Vlade da, zbog potrebe usklađivanja stavova te donošenja preporuka i zaključaka iz područja obrane, zajednički sazovu sjednicu Vijeća za obranu radi razmatranja otvorenih pitanja iz područja obrane, a posebno uvođenja obveznog vojnog roka i sudjelovanja pripadnika Oružanih snaga u međunarodnim misijama", prijedlog je Baukova zaključka.

U sadašnjim je okolnostima ključno što je, osim Milanovića, Plenkovića, predsjednika Sabora, samog Bauka, Anušića i još nekoliko ministara i predsjednikova savjetnika za obranu Ivice Olujića, član Vijeća za obranu i načelnik Glavnog stožera Kundid. Dakle, kada bi HDZ-ovci digli ruku za Baukovu inicijativu, a s njom se složio i predsjednik Republike, održan bi bio sastanak na kojem bi Kundid mogao o slanju hrvatskih časnika u Wiesbaden reći sve što Vlada od njega očekuje. Doduše, za HDZ je politički važno da načelnik Glavnog stožera sve to kaže na javnoj sjednici Odbora za obranu, a Vijeće za obranu zasjeda iza zatvorenih vrata. Ali Plenković bi vjerojatno znao iskoristiti i ovakav format sastanka. Budući da je načelnik Glavnog stožera zakonski definiran kao član Vijeća za obranu, Milanović ga ne bi nikako mogao zadržati podalje od sjednice koju Bauk predlaže HDZ-u. Predsjedniku Republike ne bi bilo ni lako objasniti zašto je protiv sazivanja sjednice Vijeća za obranu, ako bi Plenković na nju pristao. Jer prije tri tjedna je upravo Milanović pisao premijeru i tražio hitnu sjednicu Vijeća za obranu na kojoj bi se razmotrilo pripreme za uvođenje obveznog vojnog roka.

I prije toga je predsjednik u više navrata nagovarao Plenkovića da sazovu Vijeće za obranu, ali je on to, kao i u slučaju Vijeća za nacionalnu sigurnost, redovito odbijao.