Ovisnika je u Hrvatskoj sve više, a javnozdravstveni problem broj jedan je alkoholizam. Broj ovisnika o kocki rapidno raste, a stari su problem ovisnost o duhanu i ilegalnim drogama.

“Imamo jako veliki broj ovisnika o alkoholu, a kockarska industrija, kažu procjene, uložila je tek 30 posto novca od onoga što planira uložiti na globalnoj razini u razvoj te industrije", objašnjava stručnjak iz područja ovisnosti, dr. sc. Ivan Ćelić, voditelj Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče.

Saniranje posljedica

On tvrdi da se samo mali dio ovisnika liječi, i to uglavnom ljudi koji imaju problem ovisnosti kada on postane vidljiv okolini. "Imate 'solodrinkere', koji nikome ne smetaju i koji se do 45. godine, kada dođe do urušavanja tijela i do problema s jetrom, jave na liječenje. Postoje oni koji ne ugrožavaju okolinu bez obzira na to što konzumiraju različite supstance", ističe Ćelić.

Situacija u Hrvatskoj ističe, slična je onoj u drugim zemljama članicama EU-a.

Ivan Ćelić

GOJKO MITIĆ

“U stagnaciji i blagome padu je heroinska ovisnost. Međutim, jako raste uporaba kanabionida, marihuane i različitih stimulansa, što ovisi o tome koliko konzumenti imaju novca. Ako imaju više novca, koriste kokain, a oni s manje novca sintetske stimulanse poput 'speeda' i ecstasyja. Tu nema medikamentske terapije učinkovite kao kod ovisnosti o heroinu, gdje ćete dati supstitucijsku terapiju, i to je jedan od razloga zbog čega se i manji broj ljudi javlja na liječenje. Javljaju se kada se dogode ozbiljne manifestacije određenih psihičkih problema, psihotične epizode", naglašava naš sugovornik, dodajući da je u takvim slučajevima potrebno razvijati psihosocijalne intervencije jer to za sada daje i najveći rezultat.

Ne smije se zaboraviti između 40 i 50 tisuća ovisnika o kockanju. "Krenuli smo sada izvan Zagreba, tako da i u Osijeku imamo organizirani Klub ovisnika o kockanju (KLOK), koji vode educirani terapeuti. Nažalost, kada pogledamo i kod ponašajnih ovisnosti i kod kemijskih ovisnosti, samo se od 10 do 15 posto ljudi koji imaju problem javi u određeni tretman. Ako se uzme u obzir da od trenutka uzimanja supstanci do uključivanja u tretman u prosjeku prođe devet godina, iznimno je važno pozabaviti se pitanjem preventivnih programa i kako da ne dođe do ovisničkih obrazaca ponašanja. Ako se ovisnost pokazala, onda smo svi na neki način zakazali i zakasnili te trebamo sanirati posljedice i za pojedinca, i za obitelj, i za cijelo društvo", poručuje voditelj Zavoda za dualne poremećaje Klinike za psihijatriju Vrapče.

Prije 20 godina u Hrvatskoj je bila konfrontacija, odnosno svojevrsni sukob medicinske struke. S jedne se strane zagovaralo načelo smanjenja štete, a s druge su bile terapijske zajednice koje su zagovarale koncept oporavka. "Možemo danas biti ponosni što smo u Hrvatskoj pokazali i dokazali, a to pokazujemo i na europskim kongresima, komplementarnost. Jedno s drugim se dopunjuje - u prvoj aktivnoj fazi bolesti ovisnosti, kada je osoba na ulici i konzumira droge, potrebno je načelo smanjenja štete. Danas ne možete kvalitetno raditi s heroinskim ovisnikom ako nemate na raspolaganju supstitucijsku terapiju, ako nemate mogućnost da ta osoba dobije sterilne igle i šprice. Mi se svi nadamo da će ta osoba u jednome trenutku doći do toga da nađe dovoljno dobar razlog kako bi napravila životnu promjenu i tu imamo na raspolaganju terapijske zajednice. Suradnja Klinike za psihijatriju Vrapče i terapijskih zajednica je svakodnevna, od toga da pitamo ima li mjesta da možemo 'nakon prvog poluvremena u drugo poluvrijeme poslati nekoga u terapijsku zajednicu", i to jako dobro funkcionira", ocjenjuje Ćelić.

Licemjerje

Vidljivo je koliko su bolji ishodi u liječenju ako svakodnevno postoji ta suradnja i ako svatko u cijelom procesu odrađuje svoj dio programa. Naglašava da kao bolnica nemaju mogućnost psihosocijalnih intervencija koje postoje u terapijskim zajednicama, a koje danas zapošljavaju stručne suradnike, fakultetski obrazovane, educirane ljude koji imaju i mogućnost individualnog i grupnog psihoterapijskog tretmana, što naravno na neki način poboljšava kvalitetu usluge, pružanja skrbi onima koje su u tretmanu.

Smatra da Hrvatska trenutačno ima prilično dobar zakonski okvir, međutim, drži da ono na čemu bi se moglo puno više raditi je "što poslije toga kada osoba završi program unutar terapijske zajednice".

“Trebamo proaktivniji pristup smanjenja stigme osoba koje imaju problem ovisnosti kada je u pitanju zapošljavanje. Danas postoje određene olakšice za poslodavca ako prime osobu koja je završila program u terapijskoj zajednici i mislim da bi se na tome puno više trebalo raditi. Paradigma 'jednom ovisnik uvijek ovisnik' nije točna", kaže Ćelić, naglašavajući potrebu opismenjavanja opće populaciju da ta stigma bude što manja jer uvjeren je da to može pridonijeti boljoj reintegraciji osoba u zajednicu i društvo.

Podatak da je u industriju kocke do sada uloženo tek 30 posto novca od onoga što se na globalnoj razini planira uložiti u razvoj kockarske industrije otvara pitanje kako stati nakraj reklamiranju kockanja. U posljednje se vrijeme to pitanje podignulo na najvišu razinu i u pripremi je novi zakon koji bi to trebao regulirati. Naš sugovornik smatra da smo svi, od individualne do društvene razine, licemjerni, pa tako i država, o tom pitanju. "Bilo bi nerealno očekivati potpunu zabranu kockanja, konzumacije cigareta, alkohola… Postoje određene restrikcije koje daju rezultate. U Velikoj Britaniji zajednički je stav svih političkih opcija da treba reducirati uporabu duhana. Ako reducirate pušenje, možete reducirati brojne bolesti. No kako raditi preventivno kada se na benzinskim postajama prodaju nikotinske vrećice", pita se Ćelić.