Branje gljiva po hrvatskim šumamam i proplancima, kažu iskusni gljivari, zanimljivo je i strancima – a nekima i unosno. Dolaze tako autobusima s jeseni u naše krajeve gljivari-amateri kojima je to hobi, ali sve su brojniji i profesionalci koji stižu specijalnim hladnjačama i sušionicama, pustoše naše šume i odmah pobrane gljive suše u vozilima. Ima, kažu nam domaći gljivari, i onih »snalažljivijih« koji dolaze osobnim automobilima ili autobusima pa u apartmanima i hotelima postavljaju uređaje za sušenje gljiva.

– Tako imaju besplatnu struju i dodatno uštede pa svoje šumske izlete pretvaraju u unosan biznis i put u Hrvatsku na branje šumskih plodova, ne samo da im je besplatan, već na njemu i zarade, kažu.

Nije im dodatni trošak niti dozvola za branje jer je ona za sve plodove, pa tako i gljive, u šumama kojima gospodare Hrvatske šume besplatna i do nje je jednostavno doći putem web aplikacija objavljene na portalu tvrtke. Takva se dozvola za osobne potrebe izrađuje za tekuću godinu i vrijedi do zadnjeg dana godine kada je izdana. Potrebno je samo odabrati upravu šuma podružnice na čijem se području skupljaju, a zatim se odabiru zakonom dostupni plodovi za sakupljanje. »Dostupni plodovi« su svi oni koji nisu strogo zaštićene vrste definirane posebnim pravilnikom. Za svaku je podružnicu potrebno napraviti novu dozvolu, a lista proizvoda koji se nalaze na dozvoli može se nadopunjavati. Kada je o gljivama riječ, iz mogućnosti branja isključeni su – tartufi. Važno je reći da je dozvolu uvijek potrebno imati kod sebe, i to isprintanu, te se mora pokazati službenoj osobi ako je ona zatraži. Sve što se ubere mora biti za osobne potrebe i ne smije se odnijeti na tržnicu, odnosno prodavati.

Ova dozvola Hrvatskih šuma vrijedi isključivo za šume i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodare Hrvatske šume, a za sakupljanje plodova na privatnim zemljištima treba zatražiti dozvolu vlasnika.

Značaj edukacije

No, prije nego što se gljivari-amateri ili profesionalci, domaći ili stranci, upute u potragu i skupljanje gljiva potrebno je još jednom naglasiti značaj edukacije. Jestivih je gljiva mnogo, ali ima i otrovnih, smrtno otrovnih, nejestivih, ali i  zaštićenih. Opreza nikada dosta.

– Zato ne konzumirati, dok se ne uvjerite u potpunosti o kakvoj je gljivi riječ, kažu članovi gljivarske udruge Ožujka koja kao neprofitabilna udruga od 1985. godine povezuje ljude i institucije s interesom za mikologiju, gljivarstvo i ekologiju, a ima važnu ulogu u zaštiti prirode te edukaciji. Kroz široki spektar edukacije udruga daje nova i proširuje postojeća znanja svojih članova i građana o biološkoj i krajobraznoj raznolikosti, razvija ekološku svijest, humanost, gljivarsku etiku, kulturu prehrane i pravilan odnos prema prirodi i društvu općenito, pojasnila je predsjednica udruge Marija Klarić.

Što se smije brati i koliko

Prije nego se uputite u šume valja se educirati i o tomu što se i koliko smije brati i prikupljati. Pojedinac tako može prikupiti tri kilograma nadzemnih gljiva, 10 kilograma kestena i drugih šumskih plodova, dva kilograma češera, pet komada lukovica, gomolja ili korijena, kilogram listova ili cvjetova i  busen mahovine.