Daniel (16) mladić je s autizmom koji je zbog preseljenja iz Rijeke u Zagreb ostao izvan odgojno-obrazovnog sustava, i to zbog ozbiljnog manjka kapaciteta za skrb o djeci i odraslima s teškoćama. Njegova majka, kako nam je posvjedočila, još od travnja pokušava pronaći ustanovu koja bi ga primila u 4-satni program, na koji on po zakonu ima pravo do svoje 21. godine.

“Zvala sam na puno strana, ali bez ikakvog rezultata. Srednjoškolski Centar za odgoj i obrazovanje na Trešnjevci, koji bi nam najviše odgovarao, za Danijela nema mjesta jer im, kako su mi rekli, resorno ministarstvo nije odobrilo proširenje odgojno-obrazovne skupine. Isto je i sa Centrom za autizam Zagreb, gdje su im kapaciteti puni. Pokušala sam i u drugim ustanovama, ali svi me odbijaju", požalila nam se Doris Mihajić. Njezin sin nije uključen u redovan obrazovni sustav, dosad je pohađao Centar za autizam u Rijeci, a i dalje mu treba takav organizirani poludnevni boravak u nekom od centara za rehabilitaciju djece i mladeži s teškoćama. "Shvaćam da svaka ustanova najprije zbrinjava djecu sa svog područja, ali ne vidim da će Daniel krenuti u školu u dogledno vrijeme, možda ni do sljedeće godine", kaže njegova majka. Iako ima status majke njegovateljice, pita se zašto bi njezin sin sjedio doma kad ima zakonsko pravo na takav oblik skrbi...

U Savezu udruga za autizam Hrvatske (SUZAH) potvrđuju da mjesta za svu djecu s autizmom jednostavno nema, a sličan je problem i s kapacitetima za odrasle osobe. "Deinstitucionalizacija je urušila kapacitete, jer je taj dio sustava zapušten, a autizma je sve više, kao i drugih poteškoća. Mjesta nedostaje u cijeloj Hrvatskoj. U Centru za autizam u Rijeci pucaju po šavovima, srećom se na Pulcu gradi kompleks za stambene zajednice. Mjesta nema ni u Osijeku. Jutros me zvala mama dvoje djece s autizmom iz okolice Osijeka. Jedno dijete ima teži oblik autizma, drugo lakši, a u osječkom Centru za autizam nema mjesta. Ni drugdje ne cvatu ruže, diljem Hrvatske, od Dubrovnika, Splita, do Pule, svi obećavaju, a djeca se guraju, mjesta nema", upozorava Lidija Penko, predsjednica Saveza udruga za autizam.

Djeca su zbog toga na čekanju i ne mogu do osnovne dnevne aktivnosti koju bi morali imati ako se i ne školuju u redovnom sustavu. Za takvu je djecu škola obvezna do kraja 8. razreda, a nakon toga morali bi, veli Penko, imati organiziranu dnevnu aktivnost. Potpuno je pogrešno, a k tome i protuzakonito, vratiti dijete kući jer mu majka ima status njegovateljice. Roditelj koji je zaposlen, naime, lakše će dobiti mjesto za svoje dijete.