Dok je još prije 20-ak godina tek u ponekom razredu sjedilo jedno dijete s teškoćama, danas je takvih učenika sve više. Dijelom zato što je djeci s teškoćama omogućena integracija u redoviti obrazovni sustav, a dijelom i zato što broj djece s teškoćama u općoj populaciji raste.

Početak nastave obilježen je stresom njihovih roditelja oko toga hoće li im dijete dobiti pomoćnika u nastavi kako bi moglo uspješno svladati školske zadatke. Problem postoji i s formiranjem posebnih razrednih odjela za djecu s teškoćama, zbog čega takva djeca ne mogu pohađati redovitu nastavu.

Posebni razredi

Upozorili su na to i iz Mreže udruga za djecu, zatraživši od Vlade hitnu uspostavu posebnih razrednih odjela i zeleno svjetlo za zapošljavanje stručnjaka, edukacijskih rehabilitatora, asistenata i pomoćnika u nastavi kako bi djeca s teškoćama u razvoju mogla krenuti u školu. Traže i okvir za bolju suradnju donositelja odluka na nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini te predstavnika različitih ministarstava, ustanova i organizacija s fokusom na najboljem interesu djeteta i obitelji.

Stručnjaci ističu da u situaciji rastućih potreba za podrškom djeci s teškoćama treba bolje "posložiti" obrazovni sustav, a to ne znači samo pronaći dovoljan broj pomoćnika u nastavi nego i sve nastavnike u školama osposobiti za novi način rada u razredu, u kojem će vrlo vjerojatno sjediti i poneki učenik s teškoćama.

Zbog čega je broj djece s teškoćama toliko narastao? Razlozi su višestruki, ističe prof. dr. Draženka Blaži, defektolog logoped s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, a nikako se ne tiču samo Hrvatske. Do porasta je došlo svagdje u svijetu, a broj djece s teškoćama se u odnosu prema stanju prije 20 godina - utrostručio. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 24.000 djece s različitim teškoćama, od autističnog spektra, ADHD-a do motoričkih, senzornih i drugih smetnji. U podlozi većine takvih poremećaja su neurorazvojne teškoće. Oko deset posto novorođenčadi u Hrvatskoj u kategoriji je neurorizične djece, a svako drugo dijete među tom djecom vjerojatno će imati neku neurorazvojnu teškoću. Kad je riječ o autizmu, procjenjuje se da poremećaj iz tog spektra ima 62 od 10.000 osoba. No podatci o broju djece s autizmom nisu dovoljno ažurirani jer se radi o spektru, gdje poremećaj može biti vrlo blag i često nedovoljno prepoznat. "Osim vrlo blagog postoji i srednji oblik autizma, gdje je poremećaj vidljiv, ali ljudi nisu skloni davati dijagnoze, jer dijagnoza je pokazatelj s čim se borimo, a onda postoji i pravi, duboki autizam, kojeg je, na sreću, manje. Ali onoga trenutka kad je znanost shvatila da nema više crno-bijelo, nego da postoji spektar poremećaja koji mogu imati elemente većeg broja različitih poremećaja, došlo je do povećanja broja. Ljudi su počeli razumijevati da nešto što je prije bilo samo malo čudno, drukčije, odstupajuće, nosi određenu dijagnozu. Danas, jer više znamo o tome, prepoznajemo bolje, imamo bolje testove, možemo ranije dijagnosticirati", ističe prof. Blaži.

Razloga za povećanje broja djece s teškoćama ima još. Tehnološki napredak u medicini je u posljednjih 20-30 godina dostigao neslućene razmjere, smanjio je mortalitet novorođenčadi, ali je to prouzročilo i veći broj djece koja imaju određene razvojne teškoće. "Djeca koja se rode kao prematurusi, kao palčići, ili djeca s niskom porođajnom težinom, nekada, nažalost, prirodnom selekcijom nisu preživljavala. Danas ta djeca preživljavaju i to je odlično. Ali kolikogod je medicina riješila problem mortaliteta, ona još uvijek nije uspjela riješiti rizike koje takve situacije donose. Prijevremeno rođenje, niska porođajna težina, komplikacije u trudnoći i pri poroćaju, bolesti trudnice, genetika - tome još nismo doskočili", ističe Blaži. Točan uzrok pojedinog poremećaja moderna znanost nije detektirala, pa se autizam, ADHD i druge teškoće objašnjavaju spletom različitih negativnih okolnosti koje su dovele do toga da neke neurološke strukture funkcioniraju drukčije. "Da znamo uzrok ADHD-a ili autizma, riješili bismo problem zauvijek. Našli bismo lijek, operirali dio mozga... Ali mi to ne znamo", veli Blaži.

Treći su element zahtjevi koji se stavljaju pred djecu, a oni su puno veći nego prije 30 ili 50 godina. "Kada djetetu koje možda ima neke snižene mogućnosti postavite zahtjev određene razine, ono će pokazati može li to ili ne može. Ako je zahtjev niži, vjerojatno će ga odraditi, i ono će biti potpuno u redu jer je uspjelo u onome što se od njega traži. Ali kad su zahtjevi veći, nastaje problem i moramo ga klasificirati", ističe.

Pretilost i pothranjenost

Dr. med. Vesna Buljan, voditeljica Službe za školsku i sveučilišnu medicinu Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, kaže da se svake godine od 1. travnja do 31. kolovoza obavljaju pregledi djece za upis u prvi razred osnovne škole. "Timovi školske medicine, koje čine liječnik i medicinska sestra te stručni suradnici osnovnih škola (pedagog, psiholog, eventualno edukacijski rehabilitator), obavljaju pregled i procjenu psihofizičkog stanja djece prije polaska u školu. Tom je pregledu ove godine pristupilo 2516 djece, od toga 1337 dječaka i 1179 djevojčica. Stručna povjerenstva predložila su odgodu upisa na godinu dana za 275 djece školskih obveznika, 180 dječaka i 95 djevojčica", navodi dr. Buljan. Analizirajući razloge odgode, dr. Buljan na prvo mjesto stavlja jezično-govorne teškoće. "Najčešći su razlozi zbog kojih je predložena odgoda upisa u 1. razred jezično-govorne teškoće, no uočili smo i veći broj socioemocionalno nezrele djece, djece koja imaju teškoće socijalne komunikacije, ali i djece koja zaostaju u grafomotoričkom razvoju. Postojanje tih dijagnoza negativno utječe na psihofizički razvoj djeteta, odnosno zbog takvih bi dijagnoza odgoda upisa mogla pozitivno utjecati na djetetov psihofizički razvoj", objašnjava dr. Buljan.

Od 180 dječaka za koje je predložena odgoda upisa u Osječko-baranjskoj županiji njih 37 posto ima govorne teškoće. Samo je jednom djetetu dijagnosticiran ADHD. Od zanimljivih podataka ističemo da povišeni kolesterol ima devet posto djevojčica i šest posto dječaka, a pretilo je njih devet posto, što nije puno, smatra naša sugovornica. No zabrinjavajući je podatak da je četiri posto djece pothranjeno. Također, povećava se broj djece koja imaju problema s vidom. Kao jedan od razloga tih poremećaja dr. Buljan navodi pretjeranu uporebu modernih tehnologija.

Silvija Mihaljević, psihologinja

BRUNO JOBST

Psihologinja Silvija Mihaljević, zaposlena u OŠ Antuna Mihanovića u Osijeku, ističe povećan broj djece s teškoćama u govoru, čitanju i pisanju. "Smatram da je jedan od razloga teškoća koje uočavamo u djece i činjenica da roditelji prerano djeci omogućavaju pristup modernim tehnologijama. Primjerice, u sklopu pregleda za prvi razred dajemo djeci da nacrta čovjeka. Do sada su djeca uglavnom crtala sebe, svoje roditelje, braću i sestre, međutim, sada je sve više crteža likova iz Minecrafta i drugih videoigara. To je zabrinjavajuće i govori nam da roditelji više nisu uzor svojoj djeci, već su to imaginarni likovi", kaže naša sugovornica. Osim toga, velik broj prvašića ima problema s finom motorikom, dakle s držanjem olovke u ruci i pisanjem. Oni crtaju s pomoću mobitela, a ne znaju crtati olovkom. Rezultat svega je da djeca uče pisati pisana slova tek u drugom razredu osnovne škole, a mnogi pišu velikim slovima i u višim razredima osnovne škole. "Gledajući u globalu učenike osnovne škole, istaknula bih sve više emocionalnih problema, kao i teško prihvaćanje vlastitog neuspjeha. Uočili smo i određeni broj djece koja se teško uklapaju u razrednu sredinu", zaključuje psihologinja Mihaljević. n