Gary Koren, izraelski veleposlanik u Hrvatskoj, boravio je ovog tjedna u Osijeku, gdje je u nedjelju otvoren Mjesec židovske kulture. Ovo je četvrti posjet veleposlanika Korena najvećem gradu u istočnoj Hrvatskoj, prema kojem, kako kaže, osjeća posebnu naklonost. Razgovarali smo s veleposlanikom u ponedjeljak, 2. rujna, dan nakon što je objavljena vijest da su u Pojasu Gaze pronađena tijela šestero talaca, izraelskih građana koje je Hamas zatočio 7. listopada prošle godine.

Kakva je trenutna situacija u Izraelu? Borbe se, prema izvješćima, povremeno vode na više fronti, na granici s Libanonom, i na jugu u Gazi. Eskalacija između Izraela i Hezbolaha izazvala je strahove od šireg regionalnog sukoba? Smatrate li da je moguće to izbjeći?

- Svaki dan se dogodi nešto novo. Nekad su dobre vijesti, nekad loše, poput ovih jučer (razgovor vođen 2. rujna, nap. a.). Pronašli smo tijela šestero talaca koje su Hamasovi teroristi smaknuli možda dva, tri dana prije nego što su pronađeni. Tuga je zavladala nacijom. I ovo jutro smo imali nastavak razmjene vatre na granici s Libanonom, nastavile su se i operacija protiv Hamasa u Gazi. Također želim podijeliti informaciju o uspješnoj kampanji cijepljenja djece protiv dječje paralize koja se odvija u Pojasu Gaze u suradnji s WHO-om i UNICEF-om. Mogućnost eskalacije s Hezbolahom postoji i uglavnom ovisi o Iranu. Iran je glava hobotnice, i zapravo diktira sve i utječe na sve što se događa, i to ne samo na ono što se odnosi na Izrael nego i na naše susjede na Bliskom istoku, pa čak i na Europu. Iran provodi veoma opasnu operaciju koju orkestrira Iranska revolucionarna garda (IRGC). Izrael očekuje od EU-a da proglasi Iransku revolucionarnu gardu terorističkom organizacijom. To bi mogao biti bolan udarac Iranu koji bi mogao spriječiti eskalaciju na sjevernoj granici. Jer, sve dok Iran ne odgovara za svoje destruktivne aktivnosti, kao i aktivnosti svojih posrednika na Bliskom istoku, nastavit će s njima. Osim toga ozbiljno uzimamo tvrdnje vođe Hezbolaha da je ono što su učinili prije dva tjedna ništa te da nas i dalje planiraju napadati. Izrael nastoji izbjeći eskalaciju, ali će obraniti sebe i svoje građane ako to bude potrebno. Također si ne možemo priuštiti da dugotrajno imamo više od 60 tisuća interno raseljenih izraelskih građana zbog svakodnevnih napada, uključujući ovo jutro kada je jedna raketa pogodila zgradu u jednom od kibuca nedaleko od granice s Libanonom. Nitko nije poginuo u tom incidentu, ali to je nastavak Hezbolahova uznemiravanja koje je već dovelo do smrti civila, kao što se dogodilo u Majdal Shamsu.

S kime pregovarati?

Prošlo je više od deset mjeseci od napada Hamasa na Izrael. Kakvo je sada stanje u Gazi, ima li nade u primirje? Postoje li uopće mogućnost za pregovore s Hamasom i koliko je izraelskih talaca još uvijek u zatočeništvu?

- Posljednje brojke pokazuju da je još 101 talac zatočen u Gazi i, prema našim procjenama, najmanje 35 njih više nije živo. Od ukupnog broja otetih 7. listopada 2023. godine 154 je vraćeno u Izrael, nisu svi vraćeni živi. Početkom ove godine mala skupina rodbine zatočenih posjetila je Hrvatsku, zahvalni smo hrvatskoj Vladi na potpori i ministrima Gordanu Grliću Radmanu i Ivanu Anušiću, koji su se sastali s njima. Nije ovdje riječ samo o solidarnosti i suosjećanju nego mislim da su ljudi u Hrvatskoj tada mogli bolje razumjeti tragediju ovog rata. Kada je riječ o nadi, uvijek je imamo. No, kako bismo preživjeli na Bliskom istoku, Izrael mora biti snažan, a snažne su i naša vojska i obavještajne službe. No napravili smo i neke pogreške. Ono što nam se dogodilo 7. listopada nije propust, već je to bilo podcjenjivanje ubojitih namjera Hamasa. Kontinuirano smo spremni na pregovore o oslobođenju talaca i zahvalni smo Sjedinjenim Američkim Državama i drugim posrednicima, ali Hamas nam je pokazao neki dan, pogubljenjem šestero talaca, da nemamo s kime pregovarati. Nije riječ samo o principu "nema pregovora s teroristima", nego to pokazuje svijetu s kime imamo posla i stoga smo odlučni u namjeri da osiguramo da su Hamasove vojne i administrativne sposobnosti potpuno uništene i da osiguramo povratak talaca. Nažalost, te ekstremne islamističke ideje možda će nastaviti postojati u našem susjedstvu i one ne utječu samo na nas nego i na susjedne arapske zemlje, gdje vlada zabrinutost zbog sunitskog radikalizma u obliku Hamasa i drugih izdanaka Muslimanskog bratstva s jedne strane i šijitskog, iranskog radikalizma s druge strane, što uključuje i njegove posrednike Hezbolah i hutiste.

Kako komentirate raspoloženje prema Židovima u Europi? I sada vidimo pobjedu ekstremno desničarske stranke u dvije njemačke pokrajine. Kakav je odgovor europskih zemalja na rast antisemitizma i nasilja koje trpe Židovi u pojedinim zemljama Europe?

- Pratimo što se događa, ne samo Država Izrael, čine to i druge organizacije, poput Europskog židovskog kongresa, primjerice, oni prate statistiku antisemitskih napada i izjava. Naravno, ne govorimo samo o Europi nego i globalno. Mislim da postoje opasni i uznemirujući trendovi u Europi, koji dolaze tradicionalno od desničarskih radikala. Ali sada vidimo da je izazov, a izazov je i preslaba riječ, više bismo govorili o prijetnji, koja dolazi od onoga što mi zovemo crveno-zelena koalicija. S jedne strane riječ je o muslimanskoj populaciji, ne krivim sve muslimanske migrante koji stižu iz raznih zemalja, ali među njima je znatan broj radikala i nekima se manipulira ili ih se koristi za učinkovite napade. Možemo za to okriviti iransku obavještajnu službu. Primjerice za slučaj u Bremenu, u Njemačkoj, koji je već bio na sudu, smatra se da ga je potaknula Iranska revolucionarna garda. Često Iran stoji iza tih antisemitskih napada. Nismo zabrinuti samo zbog islamista u Europi, oni naravno ne napadaju samo Židove, vidjeli ste prije nekoliko dana i slučaj u Njemačkoj, u Solingenu. Zabrinjava nas i progresivna ljevica. Ti su ljudi uvjereni u vlastitu pravednost i kritiziraju samo Izrael, a od Palestinaca ne očekuju ništa i time idu u korist Hamasu. Znači, ta crveno-zelena koalicija trenutno je najveći izazov, ne samo u Europi nego i u Sjevernoj Americi. Što se tiče Hrvatske, moram reći da ovdje vlada pozitivno ozračje u smislu da, osim povremenih grafita, nema težih izazova, Hrvatska je članica IHRA-e, i na pravom je putu kad je riječ o očuvanju židovskog nasljeđa. Iskreno, jučer je u Osijeku otvoren Mjesec židovske kulture, to nije nešto što trenutno možete neometano organizirati na mnogim mjestima u Europi. Osijek je multikulturalni grad, i u ovom slučaju smo zahvalni hrvatskim institucijama na potpori tom događanju.

Kako komentirate različite stavove hrvatskih državnih dužnosnika prema priznanju palestinske države? Hrvatski predsjednik Zoran Milanović prije nekoliko dana ponovno je pozvao na priznavanje Palestine, a hrvatska Vlada o tome ima posve suprotan stav.

- Nemojte očekivati da ću to komentirati. Imamo duboko poštovanje prema svim institucijama Republike Hrvatske. No dopustite mi da objasnim naš stav protiv priznanja palestinske države. Izrael smatra čin priznanja, posebno sad, nagradom za terorizam. Hamas je islamistička teroristička organizacija koja poziva na, i čiji je krajnji cilj, uništenje Izraela. Europska unija i SAD, kao i mnoge druge zemlje, proglasili su Hamas terorističkom organizacijom. Stoga je veoma razočaravajuće što su se neke europske zemlje, usprkos iskazanoj osudi strahota koje je Hamas počinio 7. listopada, odlučile na priznanje palestinske države. Te zemlje i druge koje to možda razmatraju trebale bi se zapitati kakva će to država biti. Izbori tamo nisu održani, ako se ne varam, 15 godina. Ako se može suditi po palestinskim anketama, jako je vjerojatno da će Hamas doći na vlast. To znači da ćemo imati još jedan slučaj države koja je potpuno podčinjena iranskom režimu. Je li to ono što Europljani zaista žele? Također, mi savršeno dobro znamo da će vođe Palestinske samouprave, koji se nazivaju umjerenima, biti jako zadovoljni ako što više država prizna Palestinu. Zašto je to kontraproduktivno? Zato što bi onda umjerenjaci na palestinskoj strani smatrali da će sve umjesto njih riješiti međunarodna zajednica, imat će većinu u UN-u, radit će stalni pritisak na Izrael. No znamo da nisu sve zemlje u UN-u demokratske, mnoge su bile članice tzv. pokreta nesvrstanih, te nisu prijateljski nastrojene prema Izraelu. Tako da bi dobili zadovoljštinu ako bi, posebno još europskih zemalja, priznalo Palestinu. Rekli bi da je njihov posao gotov, pritisak na Izrael bi rastao, ne bismo morali više pristajati na kompromise. Tako da s jedne strane imate islamističke teroriste Hamasa koji nas žele uništiti, a s druge strane postoje oni Palestinci koji razmatraju rješenje dviju država, ali bi oni radije da rješenje diktira međunarodna zajednica. Izrael se nikad neće složiti s takvim nalogom bez presedana. UN može činiti velike stvari kada je u pitanju humanitarno djelovanje, ali je, prema našem iskustvu, znatno neuspješan kada je riječ o očuvanju mira na Bliskom istoku. Najočitiji je slučaj neuspjeh UNIFIL-a (United Nations Interim Force in Lebanon, nap. a.) u provođenju svog mandata koji se temelji na Rezoluciji 1701 Vijeća sigurnosti UN-a iz 2006. na granici s Libanonom, čime u praksi omogućuju Hezbolahu stalnu prisutnost na granici kao i napade na Izrael i njegove državljane.

Utjecaji rata

Kakva je situacija u izraelskom društvu i gospodarstvu s obzirom na rat? Vaša je zemlja prije rata bilježila odlične turističke i druge rezultate. Osjete li se problemi i pad u tom smislu?

- Da, naravno, rat je na više načina negativno utjecao na izraelsko gospodarstvo, s obzirom na to da ima manje izvoza, uvoza, proizvodnje... Inflacija raste. Mnogo je Izraelki i Izraelaca sada na vojnim dužnostima, ne samo mladi u regularnoj vojsci nego i rezervisti, zbog čega smo i spremni na opću mobilizaciju. To su ljudi u dobi od 21 do 45 godina, oni su inače pokretači gospodarstva, inženjeri, liječnici i drugi. I to se osjeti. No baza je izraelske ekonomije snažna. Pitali ste me za turizam. Da, naravno da je pogođen, ali za nas turizam nije tako važan kao za Hrvatsku. Gospodarstvo će se s vremenom lako oporaviti. Međutim, važan je onaj drugi utjecaj rata, a to je trauma koju proživljava naše stanovništvo. Mnogo je PTSP-a, obitelji koje tuguju. Izraelsko je društvo međusobno vrlo povezano, postoji mnogo internih rasprava i protesta o tome je li vlada u pravu ili u krivu. No trebamo čekati, naša je demokracija čvrsta i s vremenom će građani moći iskoristiti svoje pravo odlučivanja o daljnjem postupanju na izborima.

U Osijeku ste, kako ste spomenuli, u povodu Mjeseca židovske kulture. Kako ocjenjujete suradnju i kontakte sa Židovskom općinom Osijek?

- Volim Osijek, ovo je četvrti put da sam ovdje, i mislim da je židovska zajednica vibrantna, jako posvećena raznim aktivnostima. Inače je židovska zajednica u Hrvatskoj jako mala, i jako je važno govoriti o bolnoj prošlosti, o holokaustu, ali i kulturnom nasljeđu. Kada sam prošle godine bio u Osijeku, lokalni povjesničar mi je organizirao obilazak uglavnom govoreći o doprinosu Židova prije Drugog svjetskog rata na razvoj ovog divnog grada. Također mi je drago da sam prilikom ovog posjeta Osijeku mogao posjetiti i urede Glasa Slavonije i razgovarati s vama. Hvala vam. n