Nova školska godina je na pragu, a roditelji mnoge djece s teškoćama još uvijek nisu pronašli pomoćnika u nastavi koji će njihova školarca pratiti kroz nastavu. Iako je stupio na snagu novi pravilnik koji definira minimalnu satnicu pomoćnika u nastavi i donosi druga prava, interes za ovo zanimanje nije velik, pa će neka djeca zbog manjka asistenata ostati uskraćena za školovanje.

Roditelji se žale

Kako nam kaže Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena, teško je doći do asistenta za dijete s autizmom, a još teže zadržati ga nekoliko godina jer zbog loših uvjeta rada napuštaju sustav. "Roditelji nam se žale, zovu, šalju mejlove... U novom je pravilniku definirano da može biti samo jedan pomoćnik u nastavi po posebnom odjelu, što je za sedmero djece, nekad i više, definitivno premalo. Svima treba podrška, jedan čovjek to ne može odraditi. Pomoćnika definitivno nema, roditelji ih naveliko traže preko društvenih mreža, printaju i lijepe oglase... Katastrofa, kao da svake godine idemo korak unatrag", ocjenjuje Rešetar.

Djece s teškoćama sve je više. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj već gotovo 10.000 djece koja trebaju pomoćnika u nastavi, a pomoćnika je oko 6000. Za plaću od 600 do 800 eura, koliko će imati otkako im je novim pravilnikom zajamčena minimalna satnica, malo tko će se odlučiti za taj posao.

“Mnogo je novodijagnosticiranih s autizmom jer je dijagnostika sve bolja, a sva nam ta djeca ulaze u predškolski odgoj ili u redovni obrazovni sustav bilo u redovan razred ili poseban razredni odjel. Imamo djecu kojoj je potrebna pomoć i podrška, a toga nema. I opet je sve na leđima roditelja. Koliko je roditelj snalažljiv, uporan, hrabar, ne da se zastrašiti, toliko će to dijete imati, što je poražavajuće za socijalnu državu", poručuje čelnica udruge Sjena.

Suzana Rešetar

PIXSELL

Njezin sin Ivano sad će krenuti u srednju školu, u specijalnu ustanovu gdje će imati poseban program i dijeliti pomoćnika u nastavi s još jednim dječakom s autizmom. Ivano je, ističe Suzana Rešetar, imao sreće da je čak tri godine uzastopno imao istu asistenticu.

“Ono što sam vidjela kod obrazovanja svog sina, jest da ljude treba dobro platiti. Nitko ne živi od zraka, a život u Hrvatskoj je postao jako skup, i toga smo svi svjesni. Drugo, treba im omogućiti radne uvjete, a ne ugovor na određeno, pa se svake godine moraju iznova javljati na natječaj. To nije sigurnost. Najviše iritira što pomoćnici u nastavi u većini škola, čast rijetkim iznimkama, nemaju nikakvu podršku stručnih suradnika škole. Konkretno, tijekom školovanja mog Ivana njegova pomoćnica u nastavi i ja bile smo stručni suradnici - pomagale profesorima, dogovarale se. Svaka škola bi morala imati od jednog do dva stručna suradnika, čija je uloga da budu voditelji procesa obrazovanja nastavnom osoblju i pomoćniku u nastavi", upozorava Rešetar.

Ključna karika

Konkretno, trebali bi osmisliti individualizirani kurikulum za dijete s teškoćama po kojem će pomoćnik u nastavi s njim raditi, jer su sada prepušteni sami sebi.

“Pomoćniku treba netko reći kako će raditi određeni nastavni sadržaj - hoće li, na primjer, tablicu množenja raditi kroz slike, kockice, štapiće... On je u neposrednom radu s djetetom, a nema upute. Postane im teško i odlaze, kažu da su premalo plaćeni jer to je doista ozbiljan posao", ističe. Osim toga, u školama asistente smatraju nosačima torbi, upozorava Rešetar. Škole kao ustanove moraju, kaže, shvatiti da su pomoćnici u nastavi ključna karika u inkluziji, a ne netko tko će dijete odvesti do WC-a i pridržati torbu. "Naša djeca ne mogu bez njih, a mi do tog nivoa nismo došli i sve se manje ljudi javlja za taj posao, više će zaraditi kao konobari", zaključuje.

Koliko pomoćnika u nastavi u ovom času nedostaje ne zna se, jer natječaji još traju. Ali indikativno je što se u mnogim školama ponavljaju jer mjesta nisu popunjena, kaže Nataša Pavičić, predsjednica udruge PUN-Hr.
"Problema ima u svim dijelovima Hrvatske, evidentno je da pomoćnika nema dovoljno", ističe. Uvjeti su prošlih godina bili još gori, radilo se i za upola manje naknade, podsjeća Pavičić i računa kako je više od 70 posto pomoćnika u nastavi radilo za puno manju plaću od one koju će primati od ove jeseni. Ovisno o sredini, odnosno o broju sati na koji su pomoćnici prijavljeni, plaće bi im se trebale kretati u netoiznosu od 600 do 800 eura mjesečno. Za taj će novac, kaže, raditi samo entuzijasti, netko kome je to drugi posao, ili oni koji si to mogu financijski dopustiti, jer od te se plaće ne može živjeti.