Nejednaki kriteriji: Država ne zna kako bi se odnosila prema fenomenu HOS-a
Država malo tolerira “Za dom spremni”, malo kažnjava one koji ističu grb HOS-a
Da je bilo koja hrvatska politička stranka sredinom 1991. osnovala vlastitu vojnu postrojbu, unatoč postojanju policije i regularne vojske u formiranju, bilo bi to kontroverzno. Nije to, međutim, učinila bilo koja stranka nego HSP, čiji je HOS slijedio tradiciju jedne također političke vojske, ustaša. Ta je paravojna postrojba, koja je imala zaseban ratni stožer, u potpunosti preuzela znakovlje ustaškog pokreta, čiji je pozdrav "Za dom spremni" inkorporirala u svoj grb.
Istina, u javnosti je prisutna teorija da je taj slogan značajno stariji od ustaša i da se ne može zbog njega HOS identificirati s pokretom nacionalnih revolucionara koji je odabrao savezništvo s njemačkim nacistima i talijanskim fašistima i odgovoran je za brojne strašne zločine počinjene u razdoblju NDH.
Herojska obrana
Ali, nazivi bojni HOS-a po ustaškim zapovjednicima Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu ne ostavljaju ni grama sumnje o čemu je tu bilo riječ. HOS je u startu zamišljen kao osuvremenjena verzija ustaša. Pojedini istaknuti dužnosnici HOS-a, poput Ante Prkačina, uvijek su to otvoreno i rado potvrđivali. No, premda je sve to na papiru krajnje jednostavno, stvarnost je bitno kompliciranija. Jer, HOS-ovci nisu samo paradirali i svojom ikonografijom izazivali, u najmanju ruku, zazor kod neistomišljenika. Oni doista jesu ratovali i ginuli. Posebno su se, kao i ostali branitelji, istaknuli u herojskoj obrani Vukovara, a bilo ih je i na drugim bojištima u Hrvatskoj, Lici i Dalmaciji. Pa i u BiH, gdje je HOS došao u sukob s HVO-om jer se protivio ideji podjele susjedne države i zalagao se za zajedničku granicu na Drini. HOS-ovci nisu bili politički manekeni HSP-a koje bi u tom slučaju bilo lagano diskreditirati i prepustiti zaboravu. HDZ-ova vlast je, ne bez problema, HOS uspjela nekako 1992. ugraditi u Hrvatsku vojsku, u kojoj je on postupno pacificiran, praktično eliminiran. Ali, ostali su veterani HOS-a, koji su htjeli održati sjećanje na postrojbu u kojoj su se borili tijekom Domovinskog rata, barem u njegovoj početnoj fazi. Naravno, za grb svoje udruge uzeli su znamenje HOS-a s notornim "Za dom spremni". SDP-ova vlast je registrirala udrugu s takvim grbom.
S godinama je u hrvatskom društvu rasla svijest da ne može legalno biti nešto tako čvrsto naslonjeno na NDH, tražila se zabrana insignija HOS-a, ali to je samo pridonijelo mitologizaciji te paravojne postrojbe. Danas se o HOS-u govori puno više nego i o jednoj drugoj hrvatskoj formaciji iz Domovinskog rata. Pored HOS-a su, stvorena je percepcija, i gardijske brigade bile tek puki statisti. Na Thompsonovim masovno posjećenim koncertima dominiraju majice HOS-a, a ne Prve ili Četvrte gardijske brigade. Stoga država ne zna kako se odnositi prema ovom fenomenu, malo tolerira "Za dom spremni", a malo kažnjava građane koji ističu grb HOS-a. Ništa ne ukazuje na to da će se uskoro kriterij ujednačiti.
Ustaški simboli
Povjesničar Hrvoje Klasić, koji je i sam bio sudionik Domovinskog rata, puno je puta javno govorio o ratnoj ulozi HOS-a i svim kontroverzama koje se i danas vežu uz tu stranačku postrojbu HSP-a. Uvijek je priznavao određene zasluge njezinih pripadnika, ali i upozoravao da je HOS utemeljen zbog nastojanja da se reafirmira ustaški pokret.
- HOS je trebao biti doprinos HSP-a obrani zemlje na njihov način. Međutim, oni koji su ga osnivali od samog su početka zazivali NDH, Antu Pavelića, kitili se ustaškim simbolima i hvalili vodeće ljude tog režima. Dakle, obrana Hrvatske nije bila jedina zadaća HOS-a, njegovi osnivači su jasno dali do znanja kakvu Hrvatsku žele. Zato HOS nije bio obična dragovoljačka postrojba. Uostalom, sam naziv, Hrvatske obrambene snage, uzet je po uzoru na vojsku NDH iz 1944., o tome nema nikakve dileme i osnivači HOS-a nisu to nikad skrivali. Poveznica HOS-a s ustaškim režimom nije bila tajna, nje se osnivači nisu sramili, dapače - kaže.
Činjenica je da su se HOS-ovci pojavljivali na nekim ratištima, pa se može govoriti i o pozitivnoj dimenziji njihovog vojnog angažmana. "Naravno, mislim da nitko nikad nije nijekao hrabrost boraca HOS-a", dodaje Klasić te ističe kako je 1991. nedostajalo i vojnika i oružja, te je svaki borac s puškom bio dragocjen.
- Vjerujem i da nisu baš svi koji su se priključili HOS-u bili proustaški orijentirani, da su zagovarali da se prema Srbima 1991. mora ponašati kao ustaše 1941. Ali, svi su oni znali u što ulaze. Bilo im je jasno da se formacija kojoj su se pridružili ne bori za demokratsku i tolerantnu Hrvatsku nego za zamjenu dotadašnjeg lijevog, desnim totalitarnim sustavom.
Pogrešna percepcija
Danas se HOS-u pridaju gotovo mitska svojstva, s godinama se ta postrojba nametnula u javnoj percepciji kao najvažnija, najslavnija, brojni mladi, pa i oni stariji, prigodno nose njihovu majicu s grbom u kojem je "Za dom spremni". Kako se to dogodilo?
- Čini mi se da je tu prisutan efekt zabranjenog voća. Dio društva uvijek brani ono što se napada. Naravno da je ta percepcija pogrešna, HOS je ipak bio malobrojna vojna formacija i nikako o njemu ne možemo govoriti kao o dominantnoj, najhrabrijoj, najefikasnijoj jedinici. Svaka čast dečkima koji su se borili u HOS-u, posebno onima koji su poginuli u ratu, ali potpuno je iskrivljavanje povijesti pridavanje HOS-u nekakve presudne uloge u obrani Hrvatske, u odnosu na sve ostale policijske i vojne postrojbe. Često bude tako da se ljude koji su ekstremni nacionalisti doživljava najhrabrijima, najsposobnijima. No, ako bi se hrvatske branitelje trebalo uspoređivati s nekim iz Drugog svjetskog rata onda to nisu ustaše nego partizani. Poput naših branitelja, partizani su također goloruki krenuli u rat protiv okupatora i neprijatelja. Ustaše su bili ti koji su u Hrvatsku došli na talijanskim i njemačkim tenkovima i s njima se upravljalo, bili su vođeni izvana. Koje su to velike bitke u Drugom svjetskom ratu ustaše dobili samostalno? Kozara, Sutjeska, Desant na Drvar, niti jednu od tih operacija nije vodila ustaška nego njemačka i talijanska vojska, kojoj su ustaše i četnici bili samo pomoćne jedinice.
Budući da u Hrvatskoj nema potpunog konsenzusa o NDH, nije neobično da je on izostao i o HOS-u. Klasić ističe kako je pojava HOS-a, uz povratak dijela emigranata, zamaglila neke povijesne činjenice o NDH. Početkom devedesetih u hrvatskim se medijima, dodaje, odnos prema NDH, prema zločinima ustaškog režima, jako relativizirao.
- Odnos prema NDH postao je kontroverzan, nerijetko kontradiktoran, a zbog nedosljednosti političara i sudova bojim se da će to barem još neko vrijeme potrajati.