U zemlji poput Hrvatske, koja je u voćarstvu samodostatna jedino u proizvodnji mandarina, a kraljicu voća jabuku proizvodi na granici zadovoljavanja potreba, dugotrajna suša, tuča, mraz, često kratkotrajno no razarajuće nevrijeme... dodatni su izazovi za taj dio “tvornice na otvorenome”, pa se nameće pitanje hoće li sušna godina, ekstremno ljeto, koje je ove godine počelo već krajem ožujka i traje već gotovo pola godine, uzeti danak u voću.

Ranija berba

Dok se dio prodavača na tržnicama žali da je suša ta koja “bere” voće, voćarka i povrtlarka Danijela Stanešić iz Vukosavljevice, pokraj Viroitice, kaže kako svoju proizvodnju brani od suše navodnjavanjem, što je u tome kraju praksa u 90 posto slučajeva. Naime, Virovitičko-podravska županija pri vrhu je po veličini navodnjavanih površina, čiji bi primjer trebali svakako slijediti i drugi, s obzirom na to da se u Hrvatskoj navodnjava samo dva posto površina. Na OPG-u Stanešićevih stoga suša nije ta koja “bere” urod, ali jesu dvije ovogodišnje tuče.

“Zbog leda breskva je stradala 100 posto, kao i nektarina, urod lubenice je prepolovljen, šljive je nešto i ostalo... Prvi led pao je odmah nakon sadnje u svibnju, a drugi u lipnju, kada su se počele širiti grane. No sve osiguravamo, a u navodnjavanje smo mukotrpno ulagali 15 godina, kopali metar po metar, dok ga neki dobiju gratis i još im je problem platiti paušalno, mi smo sustav navodnjavanja cijeli sami platili jer smo vidjeli da bez toga nema proizvodnje”, kaže Stanešić.

Taj OPG ne vozi robu na tržnice, sve predaje trgovačkim centrima, na čijim policama su prodajne cijene daleko od otkupnih, poput one za aktualne mini lubenice, za koju voćar, kaže Danijela, dobije 0,35, a u centru je 1,40 eura kilogram. “Da nema navodnjavanja, voće poput breskve i nektarine ne bi se izborilo. Lubenice se i dalje traže, vjerojatno je svagdje pobrana, pa se sada donekle osjeti da je pomalo nedostaje”, kaže voćarka Danijela.

BRUNO JOBST

Uranjeno i po vrućinama ekstremno ljeto ubrzalo je i zriobu jagoda. Blaženka Škorvaga iz Punitovaca pokraj Đakova, inače povrtlarka koja od voća uzgaja samo njih, kaže kako je berba ove godine uranila dvadesetak dana. “No jagoda je bila dobra, vrlo slatka, nije osjetila ove ekstremne temperature jer je njezino vrijeme kada nije tolika vrućina, a to je svibanj”, kaže Škorvaga.

U ekstremnom ljetu uranila je i berba jabuka. Krenuvši u njezinu berbu ove godine desetak dana ranije, već krajem srpnja, voćari očekuju da će biti ubrana 61.000 tona jabuke. Hrvatska je 2018. godine, kada je Europska unija imala najbolju proizvodnju tog voća u posljednjih deset godina, ubrala 86.000, a lani 66.500 tona, što iz godine u godinu znači pad. “U proizvodnji krušaka situacija je još složenija, proizvodnja je minorna, ali se proizvodnja šljiva donekle diže”, kaže predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota.

Bez nestašice

Ovogodišnji mraz, a potom i tuča manifestirat će se na kvalitetu tog voća u smislu nešto manjeg ploda slabije boje, a smanjenje proizvodnje procjenjuje se na sedam-osam posto u odnosu prema prethodnoj godini. Mjesta bojazni od eventualne nestašice zbog suše i drugih specifičnosti godine nema. Jer, kaže Markota, ako nema domaćeg, ima uvoznog.

“Razlozi trendu pada proizvodnje jabuka objektivne su okolnosti – klima i uopće situacija na tržištu, jer smo izloženi Europi. U proizvodnji gdje je veliko sudjelovanje ljudskog rada, a to voćarstvo svakako jest, velika su ulaganja - u hektar voćnjaka sa svom zaštitom ona su 100.000 eura, a povrat na te investicije jako je malen. Nadalje, problem je i sve manji broj zaštitnih sredstava, kao i izuzetan problem radne snage”, kaže Markota. Sve to rezultira niskom dohodovnošću te proizvodnje, koju i klimatske neizvjenosti čine sve problematičnijom, a sve to sve više smanjuje interes za nju. Upravo zbog klimatskih neizvjesnosti, kaže Maarkota, predviđa se da će proizvođačke cijene neizbježno, dugoročno rasti kako bi ta proizvodnja uopće opstala.

“U Hrvatskoj se početne cijene otkupa za prvu klasu jabuke gala kreću oko 65 eura za 100 kilograma. Na determinirajućim tržištima Europe, prvenstveno Italije, otkupna cijena jabuke gala u kalibrima iznad 70 mm dobre obojenosti procjenjuje se na svotu od 75 do 90 eura za 100 kilograma. Proizvođaču 60-ak centi za kilogram jabuke ne jamči opstojnost i on će ‘umirati dok ne umre’. Na policama se tu jabuku ne može naći ispod 1,15 - 1,20 eura”, kaže Markota. U Europi je prosječna cijena jabuka na policama otprilike dva eura, a klupske sorte i ekološka proizvodnja kreće se oko tri eura za kilogram.

Stručnjaci WAPA-e - konferencije koja je mjesto susreta proizvođača jabuka i krušaka i koja donosi najnovije informacije vezane uz proizvodnju jabuka i krušaka u svijetu, poglavito u Europi, a ove je godine održana u Budimpešti, procjenjuju da bi trenutne proizvođačke cijene trebale biti minimalno 20 eura za 100 kilograma više nego što su danas kako bi se kompenzirao rizik proizvodnje. Markota kaže kako je za očekivati da će i maloprodajne cijene slijediti taj trend jer jabuka kao voćka nema alternativu u gotovo svakodnevnoj prehrani.