Koliko je za hrvatsko gospodarstvo važan priljev novca od iseljeništva najbolje potvrđuje činjenica da Hrvatska po udjelu doznaka iz inozemstva u BDP-u zauzima prvo mjesto u Europskoj uniji. Hrvatski radnici iz inozemstva prošle su godine kući poslali više od pet milijardi eura, što odgovara vrijednosti gotovo 40 posto hrvatskih inozemnih turističkih prihoda.

Lani je tako na račune Hrvata iz inozemstva, prema podacima HNB-a, uplaćeno čak pet milijardi i 700 milijuna eura, što u odnosu prema prethodnoj godini znači rast od 20 posto i iznosi vrlo visokih 7,1 posto u nacionalnom BDP-u.

Sedmi u Europi

Hrvatska je, naime, na sedmom mjestu kada gledamo cijelu Europu po udjelu doznaka iz inozemstva, čiji se ukupni iznos u posljednjih deset godina udvostručio. S udjelom doznaka u nacionalnom BDP-u od 18,1 posto u Europi prednjači Kosovo, slijede Crna Gora s 11,6 posto, a jedan posto manje, odnosno 10,6 ima BiH. Ispod 10 posto, a više od Hrvatske imaju Ukrajina s 9,1, Albanija s 8,6 posto i Srbija s 8,1 posto. Po udjelu doznaka u BDP-u ispod Hrvatske su Sjeverna Makedonija s 3,1 posto, Latvija s 2,7 posto i Rumunjska s 2,4 posto.

Iznos deviznih doznaka iz inozemstva u Hrvatskoj je 2003. godine bio 1,566 milijardi dolara, deset godina poslije porastao je na 2,769 milijardi dolara. U desetljeću od 2013. do 2023. godine devizne doznake su se udvostručile.

Prema podacima organizacije Globalno partnerstvo znanja o migracijama i razvoju (KNOMAD), koja djeluje uz podršku Svjetske banke i Europske komisije, u svijetu je 2023. godine evidentirano 860 milijardi američkih dolara inozemnih prihoda ili doznaka. Za neke je države taj udjel u nacionalnom BDP-u znatan, kao što udio doznaka u BDP-u Tadžikistana iznosi 48,2 posto, Tonga 40,6 posto u BDP-u te slijedi Samoa s udjelom od 31,9 posto. Više od 20 posto udjela u BDP-u imaju i Nepal (26,6 posto), Nikaragva (26,9 posto), El Salvador (23 posto), Gambija (26 posto), Honduras (25 posto), Kirgistan (20,5 posto), Libanon (27,5 posto) i Lesoto (21,5 posto).

Očekivano je da su Saudijska Arabija i Oman među zemljama s najmanjim udjelima inozemnih doznaka u svijetu od 0,03 odnosno 0,04 posto BDP-a. Možda je malo iznenađenje, s obzirom na golemi broj iseljenika, da Turska, poput Norveške, ima nizak udio doznaka – tek 0,1 posto nacionalnog BDP-a. Slijede Nizozemska, Južna Afrika i Novi Zeland s 0,2 posto, a 0,3 posto BDP-a udio je doznaka u švicarskom gospodarstvu. Povećan je i broj inozemnih uplata u Ukrajinu, čiji udio doznaka u BDP-u iznosi 9,1 posto, odnosno 15,7 milijardi dolara, te je od 2015. godine ovaj iznos udvostručen.

Osobne doznake uključuju novac koji iseljenici šalju u Hrvatsku, naknade zaposlenih u stranim kompanijama te onih koji putuju na rad u susjedne zemlje. Najviše novca u Hrvatsku uplaćeno je iz Njemačke, i to u iznosu 2,od 147 milijardi eura, što je desetak posto više nego godinu prije. Oko 607 milijuna eura pristiglo je iz Irske, a slijede Nizozemska s 554,6 milijuna te Austrija, Slovenija, Švicarska…

Važan prihod

Rastom broja stranih radnika u Hrvatskoj raste i količina novca koji odlazi u inozemstvo. Prošle je godine taj iznos bio 1,4 milijarde eura, što je 330 milijuna, ili 30,8 posto, više nego godinu prije. Dok je lani taj porast iznosio 238,7 milijuna eura, godinu prije bio je 111,1 milijun eura. Očekivano da se najviše novca iz Hrvatske odlijeva u Bosnu i Hercegovinu, i to u iznosu od gotovo 300 milijuna eura, slijedi Njemačka sa 137,8 milijuna eura, a na trećem je mjestu Srbija sa 132,4 milijuna, uz godišnje povećanje od 38,6 posto. Međutim, najveći porast zabilježen je kod radnika iz Nepala, koji su prošle godine poslali svojim obiteljima u toj zemlji 68,5 milijuna eura, što je čak i više od dvostrukog iznosa od 32,2 milijuna eura koliko su poslali godinu prije. Osjetno je povećan i iznos novca koji iz Hrvatske šalju Makedonci, sa 38,9 na 60,9 milijuna eura, a na listi deset vodećih zemalja još su Kosovo, Indija i Ukrajina.

Inozemne doznake i dalje su važan izvor prihoda za mnoge hrvatske obitelji i gospodarstvo. One pridonose povećanju raspoloživog dohotka obitelji, što rezultira povećanjem domaće potrošnje, posebno u maloprodaji i uslužnim djelatnostima. One također pomažu u smanjenju siromaštva i povećanju životnog standarda u ruralnim područjima. Međutim, oslanjajući se na doznake, smatraju stručnjaci, lokalna radna snaga može biti destimulirana za traženje radnog mjesta. Takve stvari mogu dovesti do odlaska kvalificirane radne snage u inozemstvo tražeći nove kvalitetnije i bolje prilike. Stoga je, navode analitičari, potrebno pažljivo upravljati ovim resursom kako bi se maksimalno iskoristili pozitivni učinci.