U javnom prostoru opet se pojavio pogrešan narativ da je Hrvatska pri vrhu ljestvice u Europskoj uniji prema broju odrađenih radnih sati na tjednoj razini te da zaposleni istovremeno imaju najniža primanja. Navodi to, između ostalog, u svojoj najnovijoj analizi Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Podaci Eurostata uistinu pokazuju kako su u 2023. godini Hrvati radili 39,8 sati tjedno, što je gotovo dva i pol sata više od prosjeka EU-a, ali podatak daje iskrivljenu sliku kad se prezentira izvan konteksta, pa u provođenju zaključaka treba uzeti u obzir da Hrvatska priznaje stanku za odmor od minimalno pola sata kao dio radnog vremena, a to čine još samo Slovenija i Portugal, ističe Stojić u analizi. "U zemljama EU-a stanka za odmor nije sastavni dio radnog vremena te se tretira kao jedan od oblika odmora poput dnevnog ili tjednog. Zbog spomenutog tretmana stanke, a koja u tjednu generira minimalno dva i pol sata, a vjerojatno i puno više, puno radno vrijeme po usporedivim EU standardima ne premaši 37 sati tjedno. Stoga nije točno da Hrvati rade najviše, već je prema broju radnih sati Hrvatska na razini ili u praksi ispod prosjeka EU-a", ističe ekonomisti HUP-a.

Na godišnjoj razini stanka generira do 115 plaćenih radnih sati, što je, kada se usporedi s prosječnim mjesečnim fondom radnih sati, a koji varira od 160 do 184 sata, podatak vrijedan analize, nastavlja. "Stavljeno u još širi kontekst, u Hrvatskoj je radni staž efektivnog rada oko dvije i pol godine kraći od prosjeka EU-a. Iako prema podacima Eurostata tjedni fond radnih sati nimalo ne odudara od prosjeka usporedivih zemalja srednjoistočne Europe (CEE regije), Hrvati u praksi rade minimalno dva i pol sata kraće u odnosu prema zaposlenima u istočnim članicama Europske unije", ustvrdio je Stojić.

Kao drugu važnu činjenicu navodi da Hrvatska ima izrazito izdašan model bolovanja u usporedbi s članicama EU-a, s obzirom na to da poslodavci podmiruju šest tjedana ili 42 dana bolovanja, a hrvatski korisnici bolovanja primaju od 70 do 100 posto ugovorenog bruto osobnog dohotka, što je opet osjetno više od prosjeka EU-a te pogotovo usporedive ekonomije CEE regije. Stojić navodi kako to potiče znatne zlouporabe instituta bolovanja s negativnim posljedicama na stvarni tjedni fond radnih sati.

“Hrvati odrade jednak, no u praksi manji broj tjednih radnih sati u odnosu prema zemljama CEE regije, gdje je nominalna produktivnost po radnom satu (72,4 % prosjeka EU) viša nego u Hrvatskoj (68,7 % prosjeka EU-a)”, ističe Hrvoje Stojić.