DaruvAR, 22.07.2024 (NOVOSTI) - 6 mrtvih u Domu umirovljenika u Daruvaru.foto Davor Kovacevicnovosti
Davor Kovačević
23.7.2024., 18:44
KRVAVI POHOD U DARUVARU

Je li zločin mogao biti spriječen: Protiv masovnog ubojice policija je podnijela 11 kaznenih prijava

Odvjetnik Branko Šerić: Zgrožen sam činjenicom da su u policiji otprije sve znali, a ništa nisu poduzeli

Dan nakon nezapamćenog zločina u kojem je Krešimir Pahoki (51) ubio šest osoba, i ranio još šestero u domu za starije i nemoćne u Daruvaru, protiv njega je policija podignula prijavu za 11 kaznenih djela. Djelatnici Službe kriminalističke policije Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske dovršili su kriminalističko istraživanje nad Pahokijem i ustvrdili kako je u ponedjeljak "ušao u prostor ustanove za smještaj starijih i nemoćnih osoba u Daruvaru gdje je u namjeri da ubije više osoba pucao iz vatrenog oružja, čime je počinio jedno kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe, četiri teška ubojstva, jedno kazneno djelo ubojstva, tri teška ubojstva u pokušaju i dva pokušaja ubojstva".

Motiv?

Očevidom na mjestu krvoprolića rukovodila je zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, koja je naložila obdukciju ubijenih osoba. Županijsko državno odvjetništvo oglasilo se kratkim priopćenjem u kojem je navedeno kako je zamjenica županijskog odvjetnika izdala naloge potrebne da bi se utvrdile sve okolnosti događaja i naloge u odnosu prema osumnjičenom 51-godišnjaku, te kako će ga se u zakonskom roku prvi put ispitati i potom donijeti rješenje o pokretanju istrage. U Hrvatskoj nema doživotnog zatvora i pretpostavlja se da će tužiteljstvo za šesterostrukog ubojicu Krešimira Pahokija tražiti maksimalnu kaznu zatvora od 50 godina.

KARAČIĆ: DOŠLO JE DO ESKALACIJE NASILJA

Nakon nezapamćenog šesterostrukog ubojstva Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika (HUSR), kaže kako je došlo do eskalacije nasilja. “Nasilje je sve brutalnije i kada se dogode upravo ovakvi šokantni događaji, ostavljaju dojam da je sve oko nas postalo nasilno. To što se dogodilo je strašno i tu čovjek nema što pametno reći. Ovakvi slučajevi uvijek izazovu snažnu reakciju, ne smo kod korisnika u nekom sustavu, jer se moglo dogoditi bilo gdje i u školi i u bolnici, nego i kod ljudi koji se bave zaštitom korisnika. U društvu je zavladao strah za opću sigurnost, jer se to moglo dogoditi bilo gdje i bilo kome”, kaže Karačić i dodaje kako se postavlja pitanje kada ćemo se svi prestati baviti pitanjem nasilja tek nakon što se nešto dogodi. “Nitko se ne rađa kao nasilnik i odmalena treba djecu učiti da je svako nasilje nedopušteno. Nasilno ponašanje je odabrano ponašanje i ljudi se mogu naučiti nenasilnom ponašanju. To se može na svim razinama jer je to problem cijelog društva, od pojedinaca, odnosa u obitelji do odnosa na javnom mjestu i u društvu pa do javne komunikacije. Iz pozicije profesije socijalnih radnika moramo poslati poruku da se ne smijemo povlačiti pred nasiljem, nego se moramo boriti protiv njega. Moramo promijeniti cijeli pristup toj problematici, jer kada se nešto dogodi traži se krivac u sustavu, a kriv je onaj tko je zločin počinio i svi mi skupa jer nismo ništa učinili da pojedinci rješavaju svoje probleme na nenasilan način. Poslije se uvijek nađu financijska sredstva za rješavanje problema i posljedica, a za ono najvažnije - prevenciju - novca nikada nema dovoljno. Treba educirati i osnaživati roditelje i omogućiti društvenu podršku roditeljstvu koje je postalo izazovno, imajući u vidu sve današnje utjecaje na dijete u procesu razvoja i odgoja. Nažalost, mladim roditeljima je danas jako teško i treba naći načine kako da se nose s tim kao i cijelo društvo”, navodi Karačić i podsjeća na to što sve i sami stručnjaci u sustavu socijalne skrbi trpe. “I kao udruga i kao komora smo nedavno reagirali na događaje na društvenim mrežama tražeći da se poduzmu neke mjere. Čini se da osobe koje zlouporabljaju mogućnosti društvenih mreža dođu na svoje i još više vrijeđaju i prijete. To je postalo globalni problem, ali za nas u Hrvatskoj je ovo šokantno jer smo se hvalili kako smo sigurni u odnosu prema drugim zemljama, a sad kada vidimo da se i u Hrvatskoj događa sve više teških slučajeva, kod nas to izaziva zebnju i zabrinust”, zaključuje Štefica Karačić.

O motivu ovog stravičnog zločina, čija je žrtva i majka ubojice, za sada nema službenih informacija, no nagađa se da je bio ljutit jer je morao doplatiti za majčin boravak u domu, jer nije za to imala dovoljno novca od svoje mirovine.

U utorak su još četiri ranjene osobe ostale na liječenju u bolnici, a dvije su bile otpuštene. Tri osobe bile su na odjelu kirurgije, a jedna u jedinici intenzivnog liječenja. Kod svih se radi o prostrijelnim ranama. Ostalih 13 osoba iz doma preseljeno je u Veteranski centar u Daruvaru, a njih 11 i ranije je bilo nepokretno i nekomunikativno.

S obzirom na to da je Pahoki počinio zločin neregistriranim oružjem, a navodno je nedavno viđen u incidentu s pištoljem, ponovno se postavilo pitanje odgovornosti policije i moguće prevencije. Neslužbene su tvrdnje da je daruvarski ubojica nedavno pištolj stavljao na stol u ugostiteljskom objektu i nekome ga gurao u grlo. Policija je objavila kako su prema njemu u posljednjih 20 godina postupali tri puta, i to jednom zbog nasilja u obitelji i dva puta zbog narušavanja javnog reda i mira. Kako to da tada nije otkriveno oružje?

Odvjetnik Branko Šerić smatra da je policija napravila golem propust u vezi s višestrukim ubojicom. "Imali su ga evidentiranog najmanje kao osobu koja je počinila prekršaj s elementima nasilja i imao je oružje. Već je trebalo pretražiti i njega i prostorije u kojima boravi, kao i vozilo ako ga ima. Onda bi bilo pitanje bi li počinio ovo kazneno djelo i čime. Inače, što se tiče sigurnosti u Hrvatskoj, usuđujem se reći da to već i nije propust, već je 'propuh' u funkcioniranju. Slušao sam neke komentare kako je ubojica bio 'malo sklon alkoholu, ali...' To su u nekim bivšim vremenima bili neki mangupi, pa ih nećemo proganjati?! Sve je to dovelo do ovog masovnog ubojstva. Zgrožen sam činjenicom da su u policiji sve znali, a ništa nisu poduzeli, a da ne govorim da je 51-godišnjaka trebalo izolirati. Policajci treniraju strogoću na pogrešnim mjestima", kaže Šerić.

Obiteljsko okruženje

Osvrnuo se na osnivanje komisije u policiji koja bi trebala utvrditi je li bilo nekih propusta i dodao kako će ta komisija vjerojatno osnovati neku drugu komisiju i neće se skoro doznati je li propusta bilo. Kada je riječ o količini oružja koje se nalazi u hrvatskim kućanstvima, odvjetnik smatra kako bi trebalo napraviti reviziju svih koji ga posjeduju i pregledati prekršajne evidencije. "Neki ljudi nisu spremni psihološki za posjedovanje oružja. Za to treba zrelost, odgovornost i svijest, da posjeduješ nešto što može nekome oduzeti život. Rat nam očito nije bio pouka", zaključuje Branko Šerić.

MAKSIMALNA KAZNA - 50 GODINA ZATVORA

U Hrvatskoj su do sada samo dvije osobe bile osuđene na maksimalnih 50 godina zatvora, a jedna od njih je Austrijanac Harald Kopitz, koji je 24. rujna 2021. godine ubio svoje troje djece, od kojih je dvoje imalo sedam, a jedno tek četiri godine. Nepravomoćno je bio osuđen za tri teška ubojstva koja je počinio s unaprijed stvorenom namjerom i iskoristio povjerenje djece prema njemu kao ocu. No Kopitz u zatvoru nije bio dugo jer je počinio samoubojstvo u Kaznionici u Lepoglavi u listopadu 2022. i tako se “izvukao od kazne”.

U javnosti se pojavilo i pitanje zaštite u privatnim domovima za starije jer oni nemaju zakonsku obvezu imati zaštitara na ulazu ili u svojim prostorima. Sabina Angelina Latin, predsjednica Udruge za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe "starKA" i voditeljica Doma za starije i nemoćne Latin u Ozlju, kaže da takvo što ne bi imalo smisla. "To što se dogodilo je prestrašno, no smatram da je izoliran slučaj. Očito je riječ o nekome bolesnom i o nekome tko je trebao stručnu psihološku pomoć, iako ništa ne opravdava zločin. Privatni domovi ne moraju imati zaštitare, i to bi bilo suludo. To pogotovo vrijedi za male domove gdje je do 20-ak korisnika i u kojima je većinom obiteljski režim života. Uvijek postoje članovi obitelji s kojima je teško ostvariti komunikaciju, no to iziskuje malo takta i komunikacijskih vještina. Zaštitar u ovakvom slučaju koji se zbio u Daruvaru zapravo ne može napraviti baš ništa. Može jedino stajati na vratima i svakome tko dođe mami, tati ili baki u posjet pretresati stvari i tražiti oružje. Nikome to ne bi bilo ugodno, a pogotovo ne korisnicima doma koji trebaju obiteljsko okruženje i mir do kraja svoga života", kaže Latin.