Nakon što su poštom stigle još neke prijave za članove Ustavnog suda, sada ih je ukupno već 65. Dakle, na jedno od deset praznih mjesta u Ustavnom sudu pretendira više od šest hrvatskih pravnika.

Tako golem interes za procjenjivanje jesu li zakoni, odluke Vlade i postupci predsjednika Zorana Milanovića u skladu s Ustavom, još nije zabilježen.

Solidna plaća

Kada je saborski Odbor za Ustav 2015. raspisao javni poziv za tri ustavna suca, bilo je 11 kandidata. Jednak je broj bio i dvije godine poslije. Godine 2016., prilikom izbora desetero članova Ustavnog suda kojima je početkom srpnja istekao osmogodišnji mandat, 46 prijava ispunjavalo je formalne uvjete. Znači da je pozicija u Ustavnom sudu sve poželjnija. Objektivno, riječ je o dobrom poslu, koji traje osam godina sa solidnim šansama da se, u slučaju izbora, produži i na 16. Nije ni plaća loša. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović mjesečno zarađuje 4111, a, primjerice, Goran Selanec, koji je za ustavnog suca izabran 2017. godine, 3255 eura. Međutim, jako teško će do Ustavnog suda dospjeti slobodni strijelci, oni koji su odlučili sudjelovati u javnom pozivu iako nemaju dogovor ni s jednom od vodećih političkih stranka u Saboru, jer o njima ovisi tko će dobiti dvotrećinsku podršku zastupnika. Možda se netko od kandidata bez političkog zaleđa nada da će na temelju svog impresivnog životopisa i odličnog nastupa pred članovima Odbora za Ustav uspjeti izgurati iz Ustavnog suda čvrste favorite, ali takvih će biti malo, ako uopće.

HINA

Unatoč slaboj ili nikakvoj perspektivi velike većine prijavljenih, njima, eto, nije nedostajalo motiva da se uključe u proceduru, koja će se nastaviti i završiti najesen. Neki su se od njih i prije natjecali. Dubravku Ljubiću, Šimi Saviću i Mili Mikecin Mišetić ovo je i treći put. Ljubić, kako navodi u životopisu, radi u Ustavnom sudu od 1996., a od 2014. u statusu je višeg ustavnosudskog savjetnika. Ponosno ističe da u SFRJ nije bio ne samo član Komunističke partije nego ni bilo koje druge društveno-političke organizacije, ali to mu, kao ni ratni put hrvatskog branitelja, nije pomoglo kada je 2015. i 2016. aplicirao za Ustavni sud. Konkurencija mu je tada bio i odvjetnik Savić, koji se 2021. javio i za predsjednika Vrhovnog suda. Odvjetnica Mila Mikecin Mišetić je, pak, svoj životopis dostavila Odboru za Ustav i 2016. i 2017. To troje ljudi ima zaista snažnu volju da uđe u Ustavni sud i ne obeshrabruju ih višekratne odbijenice Sabora, odnosno politike. Sedmero kandidata će se u ovoj ulozi okušati drugi put, nakon 2017. - Senad Bajramović, Branka Genzić Horvat, Oliver Mittermayer, Domagoj Sivrić, Sandra Artuković Kunšt, Ante Galić i Štefica Stažnik.

Sve su to pravnici s referencama. Recimo, Štefica Stažnik je 20 godina zastupala Republiku Hrvatsku pred Europskim sudu za ljudska prava, Sandra Artuković Kunšt bila je zamjenica ministra pravosuđa Orsata Miljenića, a Mittermayer je od 2000. sudac Županijskog suda u Zagrebu, ali prije osam godina nisu se probili među deset izabranih sudaca o kojima su se suglasili HDZ i SDP.

Niz debitanata

U hrpi ovogodišnjih kandidata ipak debelo pretežu debitanti i oni su, bar dio njih, sigurno u prednosti pred onima koji su dosad uzaludno pokušavali steći naklonost visoke politike. Jedan, Dražen Bošnjaković, bivši HDZ-ov ministar, nije tek reda radi poslao svoju prijavu. On će, osim ako se ne dogodi nešto uistinu nepredviđeno, u rujnu ili listopadu u Sabor biti izglasan za ustavnog suca. Među onima koji su prvi put u utrci za Ustavni sud je i Vedran Đulabić, redoviti profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, čija je kandidatura stigla poštom. On je zanimljiv i po tome što ju je posredno najavio na neobičan način. Prije dva tjedna je Đulabić, koji i inače često gostuje u medijima, u tjedniku Nacional objavio kolumnu u kojoj je vrlo kritički pisao o djelovanju aktualnog sastava Ustavnog suda, posebno njegova predsjednika Šeparovića, za kojeg je ustvrdio da je "izašao izvan granica svojih ustavnih ovlasti". "Zato pamet u glavu kako bi u budući sastav Ustavnog suda došli istaknuti pravnici, a ne rashodovani političari, suspektni sveučilišni nastavnici, stranački poslušnici i osobe skromnih karijernih postignuća. To je jedino efikasno jamstvo kvalitete čuvara ustavnosti i demokracije", zaključio je Đulabić tu svoju analizu. Čini ga ona, kao i njegove prethodne negativne ocjene rada Ustavnog suda, idealnim kandidatom za lijevo-liberalnu opoziciju. Ali neće to Đulabiću puno vrijediti ako su se stranke tog političkog spektra možda već opredijelile za neke druge. Kako bilo, on svakako nije u startu autsajder.