Saborski zastupnici na dvomjesečnom su godišnjem odmoru, Dražanu Dizdaru iz stranke Pravo i pravda to će vrijeme, potvrdio nam je, poslužiti i za razmišljanje o tome hoće li i ubuduće obnašati svoju dužnost. U pitanju su njegovi privatni razlozi.

"Vidjet ćemo kako će se to razvijati. U Saboru volontiram, jesensko zasjedanje počinje sredinom rujna i do tada ću znati hoću li i dalje biti zastupnik ili ću, pak, mandat staviti u mirovanje. Nisam još ništa definitivno odlučio, a činjenica jest da postoji mogućnost mog odlaska iz Sabora", rekao nam je Dizdar.

On je redoviti profesor Kvantitativne metode na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu, na osnovi čega i danas prima plaću. U Sabor je ušao iz 1. jedinice kao zamjena za Mislava Kolakušića, nakon što je predsjednik PiP-a, koji je 17. travnja osvojio mandat, podnio ostavku kako bi mogao tri mjeseca ostati zastupnik u Europskom parlamentu. U tom trenutku se Kolakušić odrekao konzumacije zastupničkog mandata u Saboru, koji bi mu trajao četiri godine. Naravno, Kolakušić je vjerovao da može na izborima do novog europskog mandata, a prekidanje veze sa Saborom bila je njegova politička poruka da si ne želi zadržati rezervnu poziciju. Ipak, izbori za EP nisu se raspleli prema njegovim nadama i on sada nije više ni u Bruxellesu ni na Markovu trgu. Dizdar misli da bi se, unatoč svemu, Kolakušić mogao aktivirati u Saboru, ali predsjednik Mandatno-imunitetnog povjerenstva Robert Jankovics kazao nam je da to ne dolazi u obzir. "Kolakušić u aktualnom sazivu parlamenta više nikako ne može biti zastupnik. Podnio je ostavku i, što se njega tiče, ta je priča završena. Nikad još zastupnik koji je dao ostavku nije ni uputio MIP-u zahtjev za aktivaciju mandata", kaže Jankovics.

To onda vodi tomu da će Sabor od jeseni možda imati jednog zastupnika manje. Naime, ako Dizdar u konačnici donese odluku o povlačenju iz Sabora, njega ne bi imao tko zamijeniti iz stranke Pravo i pravda, koja je u 1. jedinici imala zajedničku listu s DP-om, Blokom za Hrvatsku, kojem je na čelu Zlatko Hasanbegović, i Nezavisnom listom Agrameri. Samo su Dizdar i Kolakušić bili kandidati PIP-a, a Zakon o izborima zastupnika precizno propisuje da "zastupnika izabranog na kandidacijskoj listi dviju ili više političkih stranaka zamjenjuje neizabrani kandidat s te liste i iz iste stranke kojoj je u trenutku izbora pripadao zastupnik kojem je mandat prestao ili miruje". Na toj je listi Hasanbegović dobio 28,74 posto preferencijskih glasova, ali to mu, ako bi Dizdar napustio Sabor, ne bi ništa značilo jer su njih dvojica članovi različitih stranaka. Robert Pauletić se nakon parlamentarnih izbora obratio i Ustavnom sudu polažući pravo na mandat Ruže Tomašić iz Hrvatskih suverenista, osvojen na koalicijskoj listi s DP-om, kada je ona odlučila da neće biti zastupnica. Pauletićev je argument bio 19,79 posto preferencijskih glasova, ali je i Ustavni sud stao na stranu Marka Milanovića Litre zato što je on bio kandidat Hrvatskih suverenista. Ustavni sud jednostavno se pozvao na članak 42. spomenutog zakona, da zamjenik mora biti iz iste stranke. Dakle, Pravo i pravda čak ne bi mogli biti velikodušni i prepustiti Hasanbegoviću ili nekom drugom iz Bloka za Hrvatsku ili DP-a da zamijeni Dizdara u Saboru. Stoga je, osim ako bi HDZ sa svojim koalicijskim partnerima ipak iznjedrio neko kreativno zakonsko tumačenje koje bi prošlo i Ustavni sud, izvjesno da bi Sabor nastavio djelovati sa 150 zastupnika kada bi Dizdar za dva mjeseca objavio da stavlja mandat u mirovanje.