Osnivanje Hrvatske sektorske organizacije za svinjsko meso, mogućnosti njezina djelovanja u vrijeme širenja afričke svinjske kuge i uloga u podizanju domaćeg svinjogojstva bili su povod za razgovor s Krešimirom Kuterovcem, zamjenikom ravnatelja HAPIH-a i koordinatorom Inicijativnog odbora za osnivanje Sektorske organizacije.

Planira li se Hrvatska sektorska organizacija za svinjsko meso uključiti u sprječavanje eutanazije zdravih svinja i je li nešto poduzeto u vezi s tim?

- Odluke u ovakvim situacijama moramo prepustiti struci. Hrvatsko se stočarstvo kroz povijest uspješno nosilo s bolestima sličnoga tipa i pobjeđivalo ih. Klasična svinjska kuga (KSK) vrlo je slična afričkoj svinjskoj kugi (ASK) po metodama suzbijanja, a u Hrvatskoj smo je uspješno iskorijenili. Još sam u srednjoj veterinarskoj školi od starog, iskusnog veterinara učio o metodama borbe protiv ovakvih zaraza. Uspjeh je zajamčen ako su mjere brze, dosljedne i stroge. Iako su ta znanja stara i stotinu godina te u praksi višestruko dokazana, ljudski je zamišljati da postoje kraći putovi ili "čarobni štapići" za rješavanje ASK-a. Moji profesori i dugogodišnji rad u svinjogojstvu te svjedočenje u borbi sa KSK-om potvrdili su mi učinkovitost tih metoda. Zato sa sigurnošću smatram da uzgajivači moraju povjeriti provedbu mjera stručnjacima.

BRUNO JOBST/ARHIVA

Sigurniji put

Što se tiče eutanazije naizgled zdravih svinja, riječ je prvenstveno o procjeni rizika i sprječavanju daljnjeg širenja bolesti. S jedne strane postavlja se niz ključnih pitanja. Jedno od njih je tko jamči da je životinja zdrava i kako to dokazati unutar inkubacijskog razdoblja? Nadalje, znamo li povijest uzgoja, imamo li potpunu dokumentaciju i jesu li svinje trajno označene? Ima li farma visoku razinu biosigurnosti i provodi li uzgajivač dosljedno sva pravila? Sve te upitnike trebalo bi sa stopostotnom sigurnošću razriješiti u vrlo kratkom roku na konkretnom gospodarstvu, što je iznimno teško i riskantno. S druge strane, svinje koje su možda u tom trenutku bile zdrave eutanaziraju se radi smanjenja rizika od daljnjeg širenja zaraze, pri čemu se uzgajivaču nadoknađuje njihova vrijednost. Osobno smatram da je to opcija sa znatno manjim rizikom, što potvrđuje i višegodišnja praksa u borbi protiv ASK-a. Svi naši uzgajivači moraju biti svjesni da najveća šteta pri proboju ili opravdanoj sumnji na proboj ASK-a na farmu ne nastaje samo na toj farmi. Sve farme u krugu od 3 i 10 kilometara trpe dugoročne i ozbiljne gubitke. Moramo misliti na svoje susjede svinjogojce, kao što i oni moraju misliti na nas, te zajednički raditi na smanjenju rizika. Uvijek treba izabrati siguran put i manji rizik, jer su posljedice nekontroliranog širenja bolesti nesagledive.

Prijeti li, kako tvrde u HPK-u, bankrot hrvatskog svinjogojstva?

- Vremena su iznimno teška i, uz ASK koji je stalna prijetnja, stanje u svinjogojstvu vrlo je izazovno. Hrvatska sektorska organizacija za svinjsko meso osnovana je upravo s jasnim ciljem: oporaviti i unaprijediti svinjogojski sektor te u čvrst lanac povezati sve ključne karike, od proizvođača stočne hrane i uzgajivača, preko prerade mesa, do trgovine i ugostiteljstva. Naša organizacija teži strateškoj i operativnoj transformaciji cjelokupnog domaćeg lanca opskrbe kroz šest ključnih segmenata. Jedan je prehrambena suverenost i dugoročni razvoj, gdje postavljamo dugoročni smjer razvoja kroz podizanje samodostatnosti i visoke zdravstvene sigurnosti. Trgovački lanci i HORECA sektor (ugostiteljstvo i hotelijerstvo) postaju ključni partneri koji osiguravaju stabilnost opskrbe svinjskim mesom kroz planiranu isporuku i ujednačenu kvalitetu, čime gradimo dugoročno povjerenje potrošača. Kada je riječ o upravljanju krizama i uzajamnim fondovima, uvodimo sustavno krizno upravljanje uz napredne alate za praćenje proizvodnje i predviđanje cjenovnih poremećaja. Osnivanjem zajedničkih uzajamnih fondova i koordinacijom strogih biosigurnosnih mjera na razini cijele države buduće ćemo krize premošćivati stabilno i bez dramatičnog pada proizvodnje. Nadalje, izravna korist za potrošače (kratki lanci opskrbe) bit će postignuta uređivanjem odnosa po principu "od polja do stola", kada potrošač dobiva sustav reguliran strožim internim kontrolama, transparentan uvid u podrijetlo mesa, rigoroznu kontrolu hrane za životinje i lijekova te maksimalnu svježinu jer je put od domaće farme do police najkraći mogući. Institucionalnom ravnopravnošću proizvođača domaći će uzgajivači, kao tradicionalno najranjivija karika, prvi put dobiti čvrst okvir unutar kojeg ravnopravno sjede za istim stolom s prerađivačkom industrijom i trgovcima. Treba istaknuti i izuzetke od pravila tržišnog natjecanja. Sukladno europskom zakonodavstvu, naime, službeno priznate sektorske organizacije imaju jedinstvenu pravnu prednost - smiju potpuno legalno planirati obujam proizvodnje, dogovarati smjernice i provoditi zajedničke strategije bez straha od narušavanja tržišnog natjecanja.

Bez improvizacije

Uz snažnu stručnu i institucionalnu podršku Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, zajednički proračun i resursi usmjerit će se u primijenjeni razvoj, unaprjeđenje dobrobiti životinja i uvođenje ekološki održivih praksi. Model građen na uspješnim europskim praksama i iskustva europskih agrarnih lidera, poput Španjolske, Francuske i Italije, zorno pokazuju da sektorsko organiziranje pretvara proizvodnju u profitabilan i učinkovit sustav. Unutar ovog modela domaći sektor više neće improvizirati. Unaprijed će se definirati jasne smjernice za ugovaranje, a tržište mesa pratit će se i u segmentima koji su do sada bili izvan fokusa javnosti, poput javne nabave (škole, bolnice) te restorana i hotela. Svrha organizacije jest čvrsto povezati dionike koji su međusobno ovisni. Ako jedna karika oslabi, posljedice osjeća cijeli sustav.

Što organizacija donosi pojedinim dionicima?

- Proizvođačima bolju vidljivost tržišta, snažniji zajednički glas i veću sigurnost za ulaganja. Prerađivačima predvidljiviju i stabilniju domaću sirovinsku bazu, a trgovini i HORECA sektoru pouzdanu opskrbu, ujednačenu kvalitetu i jasnu komunikaciju prema kupcima. Potrošačima veću transparentnost, dugoročno sigurna prehrambena rješenja i kupnju s povjerenjem i na kraju cijelom društvu povećanje prehrambene suverenosti i održiv gospodarski razvoj.

PIXSELL

Mislite li da će na tržištu opstati samo najjači uzgajivači a da će mali (sa 100, 200 ili manje svinja) morati odustati?

Kada govorimo o rizicima i metodama borbe protiv ASK-a, veličina farme nije presudna. Potpuno je svejedno jeste li mali ili veliki proizvođač te je li vaša farma tradicijska ili moderna. Ključ opstanka je u biosigurnosti. Tko se u budućnosti želi baviti svinjogojstvom, mora svojoj farmi osigurati visoku razinu biosigurnosnih uvjeta. Posjednik i svaki radnik moraju poznavati te svakodnevno i dosljedno provoditi postupke koji presijecaju putove širenja virusa. U uvjetima kada je ASK snažno prisutan u prirodi, borba protiv te bolesti prvenstveno je test discipline za svakog uzgajivača. Tradicijski se uzgoj mora prilagoditi i modernizirati želi li preživjeti, dok velike farme moraju potpuno eliminirati rutinu i površnost u radu.

ASK ulazi "na nogama"

Činjenica da bolest na farmu ulazi "na nogama" ujedno je i naša najveća slabost i naša najveća prednost. Slabost, jer sve ovisi o ljudskoj pogrešci, a prednost jer kontrolom vlastitog kretanja, kretanja vozila, opreme i higijene imamo potpunu moć zaustaviti virus na samim vratima. Obrana farme ne počinje na papirima inspekcije, već na potplatima naših čizama. Kada kažemo da bolest ulazi "na nogama", često zamišljamo samo blatnjave čizme. Međutim, dok virus cirkulira u šumama oko farmi, pojam "nogu" poprima daleko šire, mikroskopsko i biološko značenje. Virus ASK-a iznimno je stabilan i ljepljiv. Ne trebaju mu krila da prijeđe kilometre, dovoljan mu je bilo koji živi ili neživi nositelj u pokretu, poput autoguma ili opreme. Glodavci (štakori i miševi) ne mogu oboljeti od ASK-a, ali su zbog svog načina života savršeni mehanički prijenosnici. Ptice i leteći kukci (muhe, obadi) predstavljaju specifičnu opasnost jer lako zaobilaze sve klasične podne ograde i dezinfekcijske barijere. I mala gospodarstva mogu uspostaviti vrhunske biosigurnosne uvjete, svladati standardne operativne postupke i uspješno nastaviti s radom u novim okolnostima, samo će pitanje ekonomske isplativosti i vlastite discipline odrediti hoće li se netko time baviti na dugi rok, a ne sama veličina farme.

Treba li vezano za suzbijanja ASK-a intenzivnije surađivati sa susjednim državama (Srbija, Mađarska, BiH)?

- Apsolutno. Virus afričke svinjske kuge ne poznaje državne granice ni administrativne barijere. Šumi i divljoj fauni granica ne znači ništa, pa stoga ni borba protiv ove bolesti ne smije prestajati na našim graničnim prijelazima. Intenzivna i prekogranična suradnja sa susjednim državama nije samo korisna, ona je nužan preduvjet za obuzdavanje virusa.

Međudržavna suradnja

Učinkovita regionalna suradnja mora se temeljiti na pravovremenoj razmjeni informacija. Ključno je imati transparentan i brz protok podataka o epidemiološkoj situaciji, žarištima zaraze i kretanju virusa u populaciji divljih svinja u pograničnim zonama. Potrebno je uskladiti biosigurnosne protokole u pograničnim područjima, kontrolirati prekogranični promet, pri čemu mislim kako se zajedničkim radom graničnih i veterinarskih inspekcija rizik od ilegalnog unosa nepregledanog mesa ili zaraženih prerađevina mora svesti na nulu, što je često jedan od glavnih putova unosa virusa u nove regije. Koordinacija sa susjedima mora biti iznimno intenzivna i kvalitetna. Vjerujem da sve navedene zemlje imaju isti krajnji cilj: potpuni oporavak sektora i iskorjenjivanje ASK-a. U našim geografskim uvjetima to je moguće ostvariti jedino zajedničkim snagama. Ključne riječi u ovoj borbi su međusobno povjerenje, otvorena suradnja i kontinuirana razmjena iskustava, jer samo tako možemo zaštititi vlastiti stočni fond i osigurati dugoročnu stabilnost svinjogojstva u cijeloj regiji.