SYMBOL - 12 March 2025, Saxony, Leipzig: A woman stands in a butcher's shop with banknotes in her hand. The Federal Statistical Office announces the inflation rate for February 2025 in mid-March. Photo: Jan Woitas/dpa Photo: Jan Woitas/DPA
dpa/picture-alliance
22.3.2025., 10:00
IZAZOV ZA EKONOMSKU STABILNOST

Hrvatska i inflacija: Bolest bez lijeka ili prilika za reforme?

Vrijeme je za strateške odluke: Možemo li ostati promatrač globalnih trendova ili ćemo izgraditi održivo gospodarstvo?

Inflacija je jedan od najvećih izazova ekonomske stabilnosti jer smanjuje kupovnu moć građana, povećava troškove poslovanja i otežava dugoročno planiranje. Učinkovita borba protiv inflacije zahtijeva koordinirani pristup svih ključnih dionika – Vlade, središnje banke, poslovnog sektora i građana. Strukturne reforme, modernizacija tržišta rada i odgovorna fiskalna politika ključni su čimbenici za dugoročnu otpornost hrvatskog gospodarstva na globalne ekonomske izazove. Istodobno, hrvatsko gospodarstvo mora pronaći ravnotežu između gospodarskog rasta i održivog upravljanja inflacijskim rizicima te izbjeći mjere koje dodatno potiču potražnju u razdobljima visoke inflacije.

Hoće li Hrvatska ostati promatrač globalnih trendova ili će izgraditi konkurentno i održivo gospodarstvo, ostaje pitanje političke volje i spremnosti na strateške odluke, poruka je to s nedavnog okruglog stola Hrvatskog društva ekonomista (HDE) pod nazivom "Borba s inflacijom: koji potezi donose ekonomsku stabilnost i održivi rast".

Pregrijavanje gospodarstva

Moderatorica okruglog stola Katarina Bačić, članica Glavnog odbora HDE-a, istaknula je da je inflacija "sindrom gospodarske nestabilnosti koji nagriza standard građana i konkurentnost ekonomije". Predsjednik društva Darko Tipurić upozorio je na "neefikasnu birokraciju, složene i skupe birokratske procese te državno trošenje" kao ključne faktore koji pogoršavaju inflatorne pritiske u Hrvatskoj. Prema njegovim riječima, inflacija u posljednje četiri godine kumulativno iznosi gotovo 30 posto. Jedan od glavnih razloga za to je rast plaća u javnom sektoru koji, bez proporcionalnog povećanja produktivnosti, dodatno potiče agregatnu potražnju i rast cijena. Najviše su pogođeni sektori hrane i pića, transporta i ugostiteljstva. Tipurić je naglasio da "povećanje cijena osnovnih potrepština posebno pogađa građane s nižim prihodima, smanjujući njihovu kupovnu moć i životni standard". Istodobno, rast troškova goriva i transporta poskupljuje robu široke potrošnje, dok turistički sektor, unatoč prihodima, osjeća snažan inflacijski pritisak. Stoga se dugoročna otpornost gospodarstva, kaže Tipurić, može osigurati jačanjem konkurencije, smanjivanjem birokratskih prepreka i poticanjem domaće proizvodnje kako bismo smanjili ovisnost o izvozu.

- Fiskalna politika mora biti odgovorna i usmjerena na stabilnost kako bi se spriječili daljnji inflatorni pritisci. Predugo se oslanjamo isključivo na turizam i potrošnju dok se industrija i proizvodnja smanjuju čineći nas ranjivim na vanjske šokove. Vrijeme je za odlučne strateške poteze, ponajprije smanjivanje birokracije, porezno rasterećenje stvaranja vrijednosti, fleksibilnije radno zakonodavstvo i poticanje inovacija - poručio je Tipurić, zapitavši se hoćemo li u Hrvatskoj biti samo promatrači globalnih trendova ili ćemo izgraditi konkurentno i održivo gospodarstvo koristeći znanje svih nas. Odgovor, kaže, ovisi o političkoj volji i spremnosti za strateške odluke kojima će se oblikovati budućnost Hrvatske.

Predugo se uzdamo isključivo u turizam

Predugo se oslanjamo isključivo na turizam i potrošnju dok se industrija i proizvodnja smanjuju čineći nas ranjivim na vanjske šokove. Vrijeme je za odlučne strateške poteze, ponajprije smanjivanje birokracije, porezno rasterećenje stvaranja vrijednosti, fleksibilnije radno zakonodavstvo i poticanje inovacija - poručio je Darko Tipurić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista.

 

Ekonomist Vladimir Arčabić, u svom predavanju "Priča o dvije inflacije", objasnio je da je Hrvatska od 2020. do 2022. imala uvoznu inflaciju, dok sada svjedoči pregrijavanju domaćeg gospodarstva. "Inflacija u eurozoni stabilizirala se vrlo brzo na dva posto, a u Hrvatskoj se odvojila od tog trenda i počela rasti na mjesečnoj razini do pet posto", rekao je Arčabić. To je posljedica nategnutog tržišta rada, niske nezaposlenosti i snažnog rasta plaća, što je dovelo do smanjenja konkurentnosti – Hrvatska se danas nalazi na razini iz 2008. godine.

Bolesni i pohlepni

Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić inflaciju uspoređuje s bolešću organizma. "Ona je indikator bolesti, kao visoka temperatura. Problem je što hrvatske politike snižavaju temperaturu umjesto da liječe uzrok bolesti", kaže Jurčić. Smatra da plaće moraju brže rasti, dok Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta upozorava na fenomen "inflacije pohlepe", gdje rast profita, a ne plaća, postaje glavni faktor rasta cijena.

- Ako sirovine kao takve nisu rasle za hranu, energenti nisu rasli od 2019., plaće nisu pratile tu razinu, a država nije povećavala poreze, to znači da je većina toga ostala u rastućim profitima. I ono što danas muči svijet, SAD, a posebno Europu i nas male koje zovemo periferija, je činjenica da postoji natprosječno visok udio profita u bruto dodanoj vrijednosti BDP-a koji u povijesti nije bio tako visok - rekao je Lovrinčević, dodavši da se Europa prvi put našla u situaciji da nisu plaće uzrok inflacije, nego rast raznih tipova marži i profita, ponajviše u zemljama srednje i istočne Europe.

- Profiti su rasli i bankama i telekomima u Hrvatskoj, a vlasnici tih struktura se nalaze u Italiji i Njemačkoj koji su podigli marže kako bi se zaštitili u inflaciji, domaći regulatori se nisu snašli. Nakon što su pale cijene sirovina i energenata, ti sustavi nastoje zadržati svoju profitabilnost dugoročno jer profit čini 11 posto u rastu cijena, a u Hrvatskoj više od 50 posto - rekao je Lovrinčević.

Mladen Vedriš, član Glavnog odbora Hrvatskog društva ekonomista, slikovito je opisao situaciju inflacije kao automobil s četiri kotača: proizvođači i logistika, trgovina, država i – potrošači.

- Proizvođači su najneviniji jer oni imaju rast inputa i moraju napraviti neku bazičnu cijenu napraviti. Nakon toga svi su veseli jer grade na osnovu te bazične cijene svoju proporciju u postotku. Jer ako je trgovcu inicijalna cijena veća, onda je i marža u postotku veća. Država trlja ruke s razinom stope PDV-a i trošarinama puni svoj fiskalni kapacitet - pojasnio je Vedriš i dodao da je četvrti igrač, potrošač, potpuno zapostavljen jer u Hrvatskoj ne postoji potrošački aktivizam koji bi mogao biti brana svemu nabrojenome. Smatra da je potpuno zakazala i uloga regulatora - kako države, tako i potrošačkih udruga.

Trend usporavanja

Kada je riječ o trendovima i predviđanjima, podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je stopa inflacije u veljači 2025. iznosila 3,7 posto u odnosu na veljaču 2024. godine, dok je u odnosu na siječanj 2025. bila niža za 0,1 posto. Procijenjena godišnja stopa inflacije za usluge iznosi 5,7 posto, za skupinu u kojoj su hrana, piće i duhan 4,9 posto, za energiju 3,6 posto, a industrijske neprehrambene proizvode bez energije 0,2 posto.

Hrvatska narodna banka (HNB) u svojim makroekonomskim projekcijama predviđa da će prosječna godišnja stopa inflacije u 2025. iznositi 3,7 posto, uz usporavanje temeljne inflacije na 3,2 posto s 4,8 posto u 2024. godini. Očekuje se da će prosječna godišnja stopa inflacije cijena energije u 2025. znatno porasti, uglavnom kao rezultat administrativnog povećanja cijena plina, električne i toplinske energije krajem prošle i početkom ove godine. HNB također predviđa da će rast realnog BDP-a, nakon ubrzanja na 3,8 posto u 2024., usporiti na približno tri posto u 2025. i 2026. godini. Domaća potražnja mogla bi nastaviti snažno podupirati rast realnog BDP-a, ali uz manji doprinos nego 2024. godine. Očekuje se i daljnje smanjenje stope nezaposlenosti, s 5 posto u 2024. na 4,7 posto u 2025., uz postupno smanjivanje u 2026. godini.

Rizici za ostvarenje projekcija inflacije u 2025. i 2026. godini su uravnoteženi, ali izraženi. Mogući čimbenici koji bi mogli dovesti do više inflacije uključuju geopolitičke napetosti i veća izdvajanja za obranu, dok bi slabiji gospodarski rast i slabija potražnja te zadržavanje cijena energenata na trenutnim razinama mogli rezultirati nižom inflacijom od očekivane. 

Pomor industrije krenuo 1993. godine

Mladen Vedriš kaže da nam se prvi pomor industrijske proizvodnje dogodio 1993. kada smo de facto uveli euro s fiksnim tečajem kune prema njemačkoj marki pa kasnije euru. “Ako jedan alat ekonomske politike fiksirate kao što smo mi fiksirali tečaj, onda vam rastu inputi jer država uzima fiskalni ugriz, rastu cijene sirovina itd., a na vanjskom tržištu ne možete nekome objasniti da to sve ugrađujete u cijenu proizvoda i onda je jedina fleksibilna varijabla na koju utječe onaj koji proizvodi i izvozi radna snaga. To znači niže nadnice, otpuštanja, eventualno tehnološka obnova ako je povoljna kamata itd. I tu cijenu mi trenutno plaćamo i nastupila je jedna mini predizborna revolucija s porastom plaća jer je imala kontekst političkog događanja, a onda tek ekonomski”, kaže Vedriš. Nakon pomora industrije, kaže, došli su strani igrači koji su kupili Inu, banke i telekome, odnosno htjeli su kupiti tržište i sad preko tih sustava koje su dobili pod kontrolu vade dodanu vrijednost. Deficit nam je u robnoj razmjeni prema posljednjim podacima iznosio 17,3 milijarde eura, a samo na poljoprivredu otpada oko četiri milijarde eura. “Kako to podmirujemo u našoj platnoj bilanci? Oko 12 milijardi s turizmom i pet milijardi s doznakama naših građana iz inozemstva. Od ovih 12 milijardi eura turizma, nakon što isključimo ležaj, 70 posto onoga što u turizmu prodamo, bilo da je to benzin, vino, posteljina… predstavlja uvoznu supstancu. Prema tome, da demistificiramo – neto priljev od turizma nije znatno veći od priljeva od ovih ljudi koje smo izvezli van”, navodi Vedriš.