Više je razloga zbog kojih se investicije u energetsku obnovu u Hrvatskoj često ocjenjuju više s financijske strane nego s aspekta dobrobiti, a tome može biti nekoliko razloga.

Prvi je kratkoročna perspektiva, mnogi investitori i donositelji odluka fokusiraju se na brze povrate ulaganja. Energetska obnova može donijeti dugoročne uštede i poboljšanja kvalitete života, ali taj proces često zahtijeva vrijeme i inicijalna ulaganja koja se mogu činiti visokima.

Tu su potom tzv. financijska ograničenja, pogotovo u javnom sektoru. Pri tome budžetska ograničenja i prioriteti često stavljaju pritisak na procjene koje se usredotočuju na neposredne troškove i koristi, što može zanemariti širi kontekst dobrobiti.

Nažalost, mnogi vlasnici zgrada nemaju dovoljno informacija o prednostima energetske obnove, poput smanjenja emisija CO2, poboljšanja udobnosti i zdravlja, ili dugoročnog porasta vrijednosti nekretnina. Ovaj nedostatak znanja može dovesti upravo do toga da se oni više fokusiraju na financijske aspekte. Zbog toga je potrebna još veća edukacija i svijest među građanima, investitorima i političarima o znatnim prednostima koje donosi energetska obnova. Mislim pri tome kako u to treba uključiti i pozitivne učinke na zdravlje, udobnost stanovanja te, jasno, i na ekološke aspekte, posebice kada je u pitanju ostavština budućim generacijama.

Naposljetku u ovom ne možemo zanemariti ni političku i zakonodavnu strategiju. U nekim slučajevima politika se usredotočuje na ekonomske aspekte kako bi se privukla podrška i motivacija za ulaganja, pri čemu promocija ekoloških i ekonomskih koristi može ostati slabija u javnim kampanjama.