Istraživači Instituta za globalne strategije zaštite okoliša u Japanu Osamu Mizuno i Naoyuki Okano ispitali su koherentnost cijele sheme nacionalnih planova prilagodbe (National Adaptation Plan, NAP) prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Krenuli su od pretpostavke da od prvog sporazuma o NAP-ovima na COP16 (u studenom se organizira COP29 u Bakuu) među tim dokumentima postoje nedosljednosti, dvosmislenosti, čak i proturječnosti. "Posljedično, trenutna shema NAP-a ne pruža jasne smjernice o definiranju svrhe, perspektive ili sadržaja NAP-ova", smatraju autori.

Također naglašavaju kako postoji hitna potreba za jedinstvenim pristupom formuliranju NAP-a, s jačim fokusom na procesu izrade nacionalnih planova, kojim bi se olakšalo pružanje praktičnih i jasnih smjernica. Smatraju to potrebnim jer, osim što gotovo sve zemlje kasne, NAP-ovi koji su stigli nisu dovoljno dobri. Pregledom NAP-ova koje je dostavilo devet azijsko-pacifičkih zemalja autori također otkrivaju nedosljedno razumijevanje NAP sheme među tim zemljama.

GOJKO MITIĆ

“Prilagodba zahtijeva planiranje specifično za kontekst, što je nužnost prepoznata u međunarodnom okviru upravljanja klimom", piše u editorijalu časopisa Nature o toj temi. Nacionalni planovi prilagodbe (NAP) ključni su politički instrumenti politike za osmišljavanje aktivnosti zemalja u razvoju, naglašava Konferencija zainteresiranih stranaka (COP).

No ako NAP-ovi većine zemalja neovisno o njihovoj ekonomskoj moći nisu dovoljno dobri, problem se mora tražiti u strategiji i procesu izrade nacionalnih planova prilagodbe. Kako piše časopis Nature, mnoge studije ispitivale su krajolik ili učinkovitost NAP-ova na lokalnoj ili nacionalnoj razini, malo ih je pomno ispitalo koherentnost cijele sheme NAP-a prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Prema UNFCCC-u, Nacionalni plan prilagodbe ima središnju ulogu kao politički okvir za prilagodbu. Iako su u te planove uloženi znatni napori, nedostaje kritička procjena cjelokupne sheme NAP-a, kažu autori.

Kritični pogled uključuje analizu odnosa procesa i sadržaja NAP-ova, "njihove naravi i predviđenih funkcija, međupovezanosti i implikacija različitih sporazuma i smjernica COP-a o NAP-ovima te usklađivanje s konceptom procesa planiranja prilagodbe", pišu autori. COP nije dobro definirao ni proces NAP-a ni same NAP-ove. Kao rezultat toga formulirani NAP-ovi nemaju više zajedničkog od "plana prilagodbe koji je izradila nacionalna vlada". Od ključne je važnosti da COP jasnije definira proces NAP-a i NAP-ove, uključujući njihove uloge i odnose te da osigura dosljednu potporu naporima zemalja u razvoju za prilagodbu s pomoću NAP sheme.

Podsjetimo, COP je vrhovno tijelo za sve države koje su stranke Konvencije zastupljene na klimatskim konferencijama UN-a. To je međunarodno tijelo podložno međunarodnom zakonu. Svrha njegova postojanja je razmatranje i provedba Konvencije o zaštiti klime i svih drugih pravnih instrumenata koje COP usvoji te odluka potrebnih za promicanje učinkovite provedbe Konvencije koje COP donese.